Moj dolazak u bolnicu
Spas
Došlo je vrijeme rastanka, s tugom u očima odlazim i napuštam svoj dom. Za sobom ostavljam uplakanu djecu, koja nisu svjesna mog postupka. Sad se nalazim na ulici kao skitnica, jer nemam kuda poći. Lutam ulicama grada, nikako da sredim svoje misli i nađem izlaz iz ovog mraka.
Hladnoća mi para srce, ulazim u kavanu biram svoj stol. Uzimam svoje omiljeno piće i počnem tražiti utjehu koja će me malo smiriti. Tako sam prebirao stranice prošlosti čitavu večer. Svako piće je sve lakše otvaralo stranice moje prošlosti. Tražio sam svoje sretne trenutke koje nisam mogao naći. Mnogo zla se desilo u mom životu, da je sve dobre i lijepe uspomene izbrisalo. Prilazi mi jedan gost i pita je li slobodno. Nisam ništa odgovorio, jer sam bio zaokupljen svojim mislima. On sjeda za moj stol. Naruči mi piće i stade me promatrati bez riječi. Tupim pogledom vidjeh kako mu suze liju niz obraze. Tek tad sam shvatio da je to moj sin. Sav postiđen (koliko je pijanac mogao biti) prošapćem ? oprosti mi sine ?. Ustajem od stola i krenem van, a on me prati u stopu kao vjeran pas. Ulazim u drugu kavanu i naručim piće. On sjeda pokraj mene i tiho govori ?Nemoj tata više, idemo kući, sredit ćemo svoje probleme, opet će biti kao ranije ? sve na svom mjestu?. Na njegove molbe nisam obraćao pažnju, već sam nastavio piti. On je i dalje sjedio pored mene i potiho jecao, a ja sam redao čašu za čašom dok nisam počeo prolijevati. Skupio sam toliko hrabrosti i snage, uhvatio me pod ruku i izveo van. Više u njegovom glasu nije bilo molbe, već naređenja. Otpratio me do mog stana i otišao kući. Meni je ostala još jedna noć za prebiranje stranica prošlosti. Ujutro je došao sin i razgovarali smo kao odrasli ljudi ? a njemu je tek petnaesta. Na kraju sam mu obećao da će se tata srediti.
Otišao sam u bolnicu da nitko nije znao. Sedam dana je trajala potraga za mnom. Obilazio je i zvao sve bolnice dok me nije našao u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče na Odjelu za alkoholizam. Samo me pitao ? zašto mu nisam rekao. Odgovorio sam mu: ?Obećao sam da ću se srediti?. Naš odnos više nije odnos oca i sina, nego velikih prijatelja, i više od toga. Tako me sin spasio od sigurne propasti i otvorio novu stranicu mog života. Na tome sam mu vječno zahvalan. On sad ima tatu kakvog je želio imati.
Petar M.
Došlo je vrijeme rastanka, s tugom u očima odlazim i napuštam svoj dom. Za sobom ostavljam uplakanu djecu, koja nisu svjesna mog postupka. Sad se nalazim na ulici kao skitnica, jer nemam kuda poći. Lutam ulicama grada, nikako da sredim svoje misli i nađem izlaz iz ovog mraka.
Hladnoća mi para srce, ulazim u kavanu biram svoj stol. Uzimam svoje omiljeno piće i počnem tražiti utjehu koja će me malo smiriti. Tako sam prebirao stranice prošlosti čitavu večer. Svako piće je sve lakše otvaralo stranice moje prošlosti. Tražio sam svoje sretne trenutke koje nisam mogao naći. Mnogo zla se desilo u mom životu, da je sve dobre i lijepe uspomene izbrisalo. Prilazi mi jedan gost i pita je li slobodno. Nisam ništa odgovorio, jer sam bio zaokupljen svojim mislima. On sjeda za moj stol. Naruči mi piće i stade me promatrati bez riječi. Tupim pogledom vidjeh kako mu suze liju niz obraze. Tek tad sam shvatio da je to moj sin. Sav postiđen (koliko je pijanac mogao biti) prošapćem ? oprosti mi sine ?. Ustajem od stola i krenem van, a on me prati u stopu kao vjeran pas. Ulazim u drugu kavanu i naručim piće. On sjeda pokraj mene i tiho govori ?Nemoj tata više, idemo kući, sredit ćemo svoje probleme, opet će biti kao ranije ? sve na svom mjestu?. Na njegove molbe nisam obraćao pažnju, već sam nastavio piti. On je i dalje sjedio pored mene i potiho jecao, a ja sam redao čašu za čašom dok nisam počeo prolijevati. Skupio sam toliko hrabrosti i snage, uhvatio me pod ruku i izveo van. Više u njegovom glasu nije bilo molbe, već naređenja. Otpratio me do mog stana i otišao kući. Meni je ostala još jedna noć za prebiranje stranica prošlosti. Ujutro je došao sin i razgovarali smo kao odrasli ljudi ? a njemu je tek petnaesta. Na kraju sam mu obećao da će se tata srediti.
Otišao sam u bolnicu da nitko nije znao. Sedam dana je trajala potraga za mnom. Obilazio je i zvao sve bolnice dok me nije našao u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče na Odjelu za alkoholizam. Samo me pitao ? zašto mu nisam rekao. Odgovorio sam mu: ?Obećao sam da ću se srediti?. Naš odnos više nije odnos oca i sina, nego velikih prijatelja, i više od toga. Tako me sin spasio od sigurne propasti i otvorio novu stranicu mog života. Na tome sam mu vječno zahvalan. On sad ima tatu kakvog je želio imati.
Petar M.
(Iz ? Promila ?, glasila Socioterapijske zajednice Dnevne bolnice za liječenje alkoholizma PB Vrapče)
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica