IZ ŽIVOTA
Moj život s alkoholom i bez njega
Da bih objasnio sebe kao nekad alkoholičara i danas kao trijeznog čovjeka, uzeo sam u obzir važne faktore koji zajednički gledano predstavljaju mene u životu s alkoholom i bez njega. To su: obitelj, posao, ljubav, promet.
Dok sam pio, odnos s obitelji jednostavno nije postojao. Ja sam imao obitelj, ali ta ista obitelj nije imala mene. Nevjerojatno koliko u jednoj kući može biti šutnje! Komunikacija i pružena ruka u pomoć od strane obitelji uvijek je postojala, ali dugo nisam bio taj koji je htio prihvatiti je.
Otkako sam trijezan, skoro tri godine, preporodili smo se. Naprosto, živimo normalno. Iznenadio bi se susjed, poznanik, bilo tko, ali prije nismo živjeli tako. Danas, mislim da ne činimo gotovo ništa bez međusobnog dogovora. S ocem praktički ovako nisam pričao od svoje 15. godine (pubertet, zatvaranje u sebe) do 25. godine (početka trijeznog življenja). U ove tri godine rekli smo si više nego u onih deset. Majku da ne spominjem! Ako je nekome laknulo, to je ona. Volim oca, ali sam mišljenja da je majkama najteže. Danas, kad sam trijezan čovjek s ciljevima u životu, naprosto je ponosna. Ne mora reći to - vidi joj se u očima.
Na poslu sam pio najviše. U početku zbog straha od visine, na koju sam morao zbog prirode posla. Kad sam dobio drugi posao, gdje nije potrebno penjanje, jednostavno sam tražio razlog za pijenje. Bio sam baždaren. Ujutro doza, a kroz dan ?dotakanje? po potrebi. Danas kao trijezan radnik, daleko bolje, obavljam radne zadatke. Možda ne po svačijim mjerilima, ali sam sa sobom vrlo zadovoljan. Svakodnevno vozim auto, radim sa strujom i sa novcem. Nije mi jasno kako mi nikad (dok sam pio) nije nedostajala niti kuna. Bilo, kako bilo, danas brojim novac sve po nekoliko puta. Ne mogu reći da mi je svaki dan na poslu idealan. Skupi se stresa, negativnih vibracija, pa sam ponekad i nervozan. No, savladavam se. Nikome nije lako. Uglavnom, smatram da imam veću cijenu u radnoj okolini.
Što se tiče ljubavi, osim sitnih avanturica, iza sebe imam dvije ozbiljnije, duže ljubavne veze ( ne računajući sadašnju), koje su između ostalog pukle možda upravo zbog mog ?tankanja?. O tome sada razmišljam. Prije su te dvije djevojke bile po meni isključivi krivci za raskid. Na vrijeme sam ?deportiran? na liječenje. Da nisam, vjerojatno bih izgubio i ovu predragocjenu ljubav s kojom sam danas. Ne smijem ni pomisliti na to! Sledim se. Ponekad je volim samo gledati. Mogao bih to satima. Mislim da zaslužuje. Jednom sam zbog alkohola izgubio vozačku na tri mjeseca. Mogu biti ?sretan?- samo jednom! Po zakonu vjerojatnosti moglo se to desiti više puta. Udesa, srećom nikad nisam imao. Ostaje činjenica da sam mogao uništiti auto, sebe i svoje najmilije. Jednom sam vozio pijan, nevezan, neregistriran auto. Zaustavila me policija u pet sati ujutro. Ništa! Ili se policajcu previše spavalo ili je pak bio u stanju sličnom mojem. Danas sam trijezan vozač. Moram priznati ne uvijek i staložen. Ne volim smetati na cesti i ne volim da mi smetaju (što je češće). U tom sam se pogledu života kao trezvanjak najmanje promijenio. Galamim, psujem, jako lako planem. Uglavnom- znam pretjerati. Poslije mi je žao, no naprosto, takav sam. Nikad ne pretječem preko pune linije.
Bojan Crnković, Klub ?Delnice?
Da bih objasnio sebe kao nekad alkoholičara i danas kao trijeznog čovjeka, uzeo sam u obzir važne faktore koji zajednički gledano predstavljaju mene u životu s alkoholom i bez njega. To su: obitelj, posao, ljubav, promet.
Dok sam pio, odnos s obitelji jednostavno nije postojao. Ja sam imao obitelj, ali ta ista obitelj nije imala mene. Nevjerojatno koliko u jednoj kući može biti šutnje! Komunikacija i pružena ruka u pomoć od strane obitelji uvijek je postojala, ali dugo nisam bio taj koji je htio prihvatiti je.
Otkako sam trijezan, skoro tri godine, preporodili smo se. Naprosto, živimo normalno. Iznenadio bi se susjed, poznanik, bilo tko, ali prije nismo živjeli tako. Danas, mislim da ne činimo gotovo ništa bez međusobnog dogovora. S ocem praktički ovako nisam pričao od svoje 15. godine (pubertet, zatvaranje u sebe) do 25. godine (početka trijeznog življenja). U ove tri godine rekli smo si više nego u onih deset. Majku da ne spominjem! Ako je nekome laknulo, to je ona. Volim oca, ali sam mišljenja da je majkama najteže. Danas, kad sam trijezan čovjek s ciljevima u životu, naprosto je ponosna. Ne mora reći to - vidi joj se u očima.
Na poslu sam pio najviše. U početku zbog straha od visine, na koju sam morao zbog prirode posla. Kad sam dobio drugi posao, gdje nije potrebno penjanje, jednostavno sam tražio razlog za pijenje. Bio sam baždaren. Ujutro doza, a kroz dan ?dotakanje? po potrebi. Danas kao trijezan radnik, daleko bolje, obavljam radne zadatke. Možda ne po svačijim mjerilima, ali sam sa sobom vrlo zadovoljan. Svakodnevno vozim auto, radim sa strujom i sa novcem. Nije mi jasno kako mi nikad (dok sam pio) nije nedostajala niti kuna. Bilo, kako bilo, danas brojim novac sve po nekoliko puta. Ne mogu reći da mi je svaki dan na poslu idealan. Skupi se stresa, negativnih vibracija, pa sam ponekad i nervozan. No, savladavam se. Nikome nije lako. Uglavnom, smatram da imam veću cijenu u radnoj okolini.
Što se tiče ljubavi, osim sitnih avanturica, iza sebe imam dvije ozbiljnije, duže ljubavne veze ( ne računajući sadašnju), koje su između ostalog pukle možda upravo zbog mog ?tankanja?. O tome sada razmišljam. Prije su te dvije djevojke bile po meni isključivi krivci za raskid. Na vrijeme sam ?deportiran? na liječenje. Da nisam, vjerojatno bih izgubio i ovu predragocjenu ljubav s kojom sam danas. Ne smijem ni pomisliti na to! Sledim se. Ponekad je volim samo gledati. Mogao bih to satima. Mislim da zaslužuje. Jednom sam zbog alkohola izgubio vozačku na tri mjeseca. Mogu biti ?sretan?- samo jednom! Po zakonu vjerojatnosti moglo se to desiti više puta. Udesa, srećom nikad nisam imao. Ostaje činjenica da sam mogao uništiti auto, sebe i svoje najmilije. Jednom sam vozio pijan, nevezan, neregistriran auto. Zaustavila me policija u pet sati ujutro. Ništa! Ili se policajcu previše spavalo ili je pak bio u stanju sličnom mojem. Danas sam trijezan vozač. Moram priznati ne uvijek i staložen. Ne volim smetati na cesti i ne volim da mi smetaju (što je češće). U tom sam se pogledu života kao trezvanjak najmanje promijenio. Galamim, psujem, jako lako planem. Uglavnom- znam pretjerati. Poslije mi je žao, no naprosto, takav sam. Nikad ne pretječem preko pune linije.
Bojan Crnković, Klub ?Delnice?
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica