Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara (HSKLA) na internetu

U nedjelju, 12. listopada 2004. godine, ponovno su postavljene web stranice Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara na Internetu. Za one koji nas žele pogledati, adresa je www.geocities.com/hskla ili jednostavno upišite našu kraticu HSKLA u neku od tražilica YAHOO, GOOGLE ili ISKON i - tamo ste. Posjetite nas, vidjet ćete nove obavijesti, zapisnike sa sastanaka HSKLA, adrese klubova liječenih alkoholičara u cijeloj Hrvatskoj i još mnogo toga. Na adresu prim.mr.sc. Vesne Golik-Gruber, predsjednice Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara, Klinika za psihijatriju, KB "Sestre milosrdnice", Vinogradska c. 29, 10000 Zagreb ili na e-mail: vgolikgruber@yahoo.com, možete slati svoje ispovijesti, priče iz života, fotografije, obavijesti iz klubova i sve ostalo što biste željeli da se objavi na web stranicama Saveza. Izvješćujte nas o promjenama u vezi s adresarom klubova liječenih alkoholičara. Od približno 180 klubova, svega njih 15-ak ima svoj vlastiti e-mail. Stoga Vas molimo ovim putem da otvorite svoju e-mail adresu i da nas o tome obavijestite. I mi moramo ići ukorak sa suvremenom tehnologijom. Dokažimo stoga da smo za to sposobni. Internet je danas jedan od najsnažnijih medija u svijetu. Ako nemate priključak za Internet otiđite u jedan od internetovih caffea u Vašem gradu i pogledajte naše stranice. Evo nekih adresa iz zagrebačkih internetovih caffea: Net klub Mama, Preradovićeva 18; Sublink, Teslina 12; Vip Centar, Cvjetni trg.

Mr. sc. dr. Ema N. Gruber,
E-mail: emagruber2000@yahoo.com

Osvrt iz Kluba "Susedgrad"

Dozvolite mi da se, kao sudionik 2. konferencije o alkoholizmu i drugim ovisnostima (održanom ovih dana u Opatiji), osvrnem na raznovrsna izlaganja i teme koje se bave problematikom ovisnosti isključivo sa znanstveno-stručne strane, tretirajući alkoholizam i narkomaniju kao bolest, odnosno posljedicu određenog stila života i sklonosti pojedinca ili grupe. Uzroci su u sklonostima, iz kojih proizlaze navike koje se s vremenom, u određenim okolnostima, pretvaraju u bolest s brojnim posljedicama. Razlika između istoka i zapada je u polaznoj točki, u odnosu prema problemu ovisnosti - jedni su skloniji baviti se uzrokom, drugi posljedicom. Potpuno je nevažno s koje točke se kreće- to su samo različiti putovi koji vode prema istom cilju, odnosno rješenju problema.
Teme i izlaganja koje sam slušao, pokazuju da se cijeli niz mlađih stručnjaka bavi problematikom ovisnosti na nove i zanimljive načine.
Briga za ljude se očituje i na socijalno- edukativnoj razini. Moje je mišljenje da treba raditi na prevenciji kroz ranu edukaciju i masovne medije ("Bolje spriječiti nego liječiti"). Zamjerke organizaciji Konferencije odnose se na preobilan program i prekratko vrijeme izlaganja. To je doprinijelo stenografskom, šturom iznošenju natuknica vezanih uz određenu temu, i nemogućnosti detaljnijeg razlaganja, odnosno rasprave. Siguran sam da će biti i vremena i mjesta da se svaka od tih tema detaljno proradi i raspravi, bilo kroz javne tribine, bilo kroz organizirane skupove, odnosno radionice. U neslužbenim razgovorima s nekim od naših eminentnih stručnjaka na području ovisnosti, uočio sam i zanimanje za neformalne pristupe, problemu ovisnosti i njihovo uvažavanje, što svakako veseli i vodi u bolji život ovog našeg demokratskog svijeta, u kojem će Čovjek (kako to gordo zvuči!) zauzeti prioritetno mjesto, koje mu i pripada.

Mladen Topolovec, Klub "Susedgrad"

Meni je bilo najbolje u autobusu

Dana 3. listopada 2004. u 6,00 smo krenuli autobusima s parkirališta iza Cibone na put u Opatiju. Za vrijeme puta neki ljudi su spavali. Atmosfera u početku nije bila naročita, putem se popravljala. U Ravnoj gori smo stajali 15 minuta kako bismo popili kavu. U Opatiju smo stigli oko 9,00 sati. Organizatori su nas lijepo dočekali.
Na Sastanku su učestvovali predstavnici iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Italije i Bosne i Hercegovine. Oni su nas upoznali s organizacijom liječenja i klubova u njihovim zemljama. Slijedila je rasprava u kojoj su ljudi govorili o problemima u njihovim klubovima i županijama. Nakon sastanka smo autobusima išli na ručak u Crveni križ u Rijeci. Atmosfera je za vrijeme ručka bila opuštena. Družili smo se, bolje se upoznavali i razgovarali, razmjenjujući iskustva iz svojih klubova. Bili smo lijepo ugošćeni, ali nam je bilo žao što nas nisu ponudili sokovima, nego ih se moralo plaćati, a i ručak je koštao 20 kuna.
Poslije ručka smo otišli na izlet na Trsat. Tamo smo posjetili svetište Majke Božje. Nekima je to bila jedinstvena prilika da posjete Trsat. Popeli smo se na kulu i slikali se. U 18 sati smo krenuli autobusima prema Zagrebu. Od ulaska u autobuse smo pjevali i plesali cijelim putem, sve do Zagreba. Ponovo smo stali u Ravnoj gori da popijemo kavu i zapalimo cigaretu. Nekim ljudima je bilo žao što smo stali. Krenuli smo nakon 15 minuta. Nastavilo se druženje uz pjesmu i ples. Ljudi su se na putu bolje upoznali i sklopila su se nova prijateljstva, što je jako korisno.
Iskreno, ljepše mi je bilo na putu, nego u Opatiji. Svima nam je bilo žao što se moramo rastati. Sve u svemu, bilo je lijepo.
Ako iskreno kažem ljepše mi je bilo na putu nego u Opatiji. Svima nam je bilo žao što se moramo rastati. Sve u svemu bilo je lijepo.

Hrvoje Veber, Klub "Prečko" Zagreb

U autobusu na putu za Opatiju

Krenuli smo rano ujutro iza ?Ciboninog? tornja. Bili smo pospani, mnogi se nismo poznali pa smo pretežno drijemali, malo razgovarali. Kad smo se približili Opatiji, dobili smo značke koje su označavale osobu koja će nazočiti Sastanku klubova liječenih alkoholičara. Tada smo se dogovorili i za ručak u Rijeci.
Na sastanku sam pozorno pratila izlaganja i mnogo naučila, posebno od gosta iz Makedonije. Shvatila sam da je jako aktivan, posebno u obiteljima liječenih alkoholičara. To mi se činilo jako korisnim.
U Rijeci se naš klub pobratimio s klubom iz Slavonskog Broda. Autobus je malo kasnio pa nismo svi stigli na početak, ali smo to kasnije nadoknadili. Upoznali smo se, razgovarali i dogovorili za ponovno druženje.

Povratak u Zagreb prošao je puno veselije nego dolazak u Opatiju. Bilo je to zato što smo se tijekom dana upoznali, a i pjevali smo uz glazbu s kazeta, koja je bila po našem ukusu. Neki su i zaplesali. I sama sam bila jedna od njih. Pridružila nam se i jedna trudnica, pa smo se i našalili na njezin račun: "Ako treba, ima nas dosta koje smo rodile, pa možemo biti babice". U takvom raspoloženju je vrijeme brzo prošlo pa nam je bilo žao kad smo opet ugledali ?Cibonin? toranj jer je to značilo rastanak.

M.M., Klub "Stara Tkalča", Zagreb

Osvrt stručne djelatnice

2. hrvatska konferencija o alkoholizmu i drugim ovisnostima i 6. Alpe?Jadran konferencija o alkoholizmu doista su ostvarili svoj cilj. Velik broj izlagača izložio je manjem ili većem broju ljudi mnoštvo stručnih radova koji su bili informativni, edukativni, zanimljivi te poticajni za daljnji rad. Osoba koju zanimaju samo pojedina područja iz alkoholizma, te osoba koju zanima sve pomalo, u dvoranama su mogle sjediti jedna do druge i gotovo se jednako okoristiti novostečenim znanjem. Na konferenciji se doista moglo i puno toga učiniti: upoznati suradnike iz regije, uspostaviti buduću suradnju, razmijeniti iskustva, prikupiti stručnu literaturu, upoznati zanimljive ljude i s njima čavrljati, družiti se uz šalicu kave i smijati se, a da sve pritom zadovoljava visoke kriterije velikog broja naših i stranih sudionika.
1. sastanak klubova liječenih alkoholičara Alpe?Jadran, održan posljednjeg dana našeg boravka u Opatiji, bio je podjednako uspješan kao i sama konferencija, no njega su obilježili ljudi, neimenovane osobe o kojima se, izravno ili neizravno, govorilo tijekom dva prethodna dana. Stoga je sastanak odisao posebnom toplinom i svečanim ugođajem, koji je okupio 300?tinjak liječenih alkoholičara, članove njihovih obitelji kao i stručne djelatnike. Kao i uvijek, obraćanja dugogodišnjih apstinenata prisutnima bila su puna entuzijazma, pozitivnih riječi, poticaja, ali i još jednom potvrda i odgovor stručnim djelatnicima na pitanje ?Zašto to radimo??.
Zadovoljstvo mi je bilo sudjelovati na konferenciji te pridonijeti novim znanjima na području alkoholizma. Još jednom, pohvala i zahvala organizatorima za održavanje cjelokupnog događaja.

Ivana Pražetina

Skup koji nam je dao snagu i samopouzdanje!

Kad nas je stručna djelatnica, gđa Silva Golemac, obavijestila, nismo odmah shvatili o kakvom je skupu riječ. Nakon traženja podrobnih informacija, nešto putem telefonskih razgovora, a najviše u Alkohološkom glasniku, nije bilo nikakve dvojbe da će biti zainteresiranih. Iako je sve bilo detaljno i jasno, samo nas se petero, od 25 redovitih članova (u evidenciji nas je 45), odazvalo ovom skupu. Neki su bili opravdano spriječeni, a neki nezainteresirani. Oni neopravdano spriječeni će se sami prepoznati. Polazak autobusa s mjesta dogovora bio je za svaku pohvalu. U našem autobusu bilo nas je 32.
Upoznavanje i druženje u autobusu je bilo izvrsno. Počelo je s pjesmom, vicevima i upoznavanjem rute putovanja, za one koji još nisu išli tim putem. Dolazak u Opatiju i u hotel bio je veseo, jer su nas radosno dočekali ostali sudionici, koji su tu bili od petka (1. listopada). Organizatori su i ovom prilikom pokazali svu svoju sposobnost i organizacijske vrline.
Dnevni red u Kongresnoj dvorani započeo je riječima dobrodošlice te predstavljanjem članova radnog predsjedništva i programa, koji se isključivo odnosio na rad klubova. Njihova izlaganja, odnosno način rada klubova u njihovim sredinama, obuhvaćala su uglavnom programe i stručnu literaturu prof. dr. Hudolina. I sudionici zemalja članova EU (Italija i Slovenija), koji su prisustvovali Konferenciji, rade po sličnim programima kao i klubovi u lijepoj našoj Hrvatskoj. Poteškoće s kojima se susrećemo u radu klubova i njihovo rješavanje su manje-više slične ili čak jednake. Prikaz načina njihovog što bezbolnijeg rješavanja bio je vrlo poučan i razumljiv. Sve će se to mnogo, mnogo lakše i brže rješavati ako se u klubovima svaki član aktivira u okviru svojih mogućnosti postane profesionalno angažirani apstinent. Da trebamo sve rješavati i obavljati zajednički, potvrdila je i rasprava predstavnika klubova i stručnih osoba. Nakon završetka ovog, za nas impresivnog skupa, krenuli smo na drugi dio druženja. Na ručak, kakav bi svatko i kod kuće mogao poželjeti, ukusan, kvalitetan i obilan. Glazba nam je za vrijeme ručka hranila dušu. Nakon ručka i kratke stanke, koju je popunila lijepa glazba, zahvalili smo osoblju Crvenog križa u Rijeci i pošli u Svetište Majke Božje Trsatske. Obilazak Svetišta, molitva i kupnja suvenira za trajno sjećanje i veliki blagoslov, bili su za sve nas kruna svega divnog što smo u tu nedjelju dobili. Povratak autobusom bio je još ljepši i radosniji, s puno pjesme, duševne opuštenosti. Sve što smo doživjeli ispunilo nas je velikim zadovoljstvom. Osjećamo se bogatije i vedrije. Još jednom, hvala za sve doživljeno! Zahvalni smo organizatorima, svima do jednoga, bez imena, jer su oni svi jedna hvalevrijedna ekipa!
Benina, Vlado, Ivan, Nikola i Braco,
Klub "August Šenoa", Velika Gorica


Nataša Šorko, prim. dr. Vesna Golik-Gruber
i Mijo Levačić

DOJMOVI SUDIONIKA

Opatija bajna

3. listopad ostat će u sjećanju svima koji su sudjelovali na 1. sastanku klubova liječenih alkoholičara Alpe-Adria. Posebno mi je drago što smo se našli u gradu na moru, koje toliko volim. Sve je bilo na našoj strani: vrijeme sunčano, atmosfera izvrsna, gužva neopisiva, domaćini odlični, ručak za pet, put bez problema, čak s plesom u autobusu.



Sad, nakon tjedan dana, kad su dojmovi došli na svoje mjesto, želim napisati nekoliko riječi. No, jedan je dan postao duga priča, puna događanja, dojmova, razgovora, problema, jurnjave. Ovakvu priliku nemamo često. Bilo je puno više ljudi nego na godišnjim skupštinama Saveza, došli su gosti iz Slovenije, bio je predstavnik iz Makedonije, Talijane baš nismo puno razumjeli, ali osmijeh uvijek pomaže. Nikad neću zaboraviti trenutak kad se lavina ljudi obrušila na informativni pult, a ja sam bila u panici jer nisam željela da čekaju. Moram još jednom zahvaliti svima znanoj sr. Zinki, koja je svojim mirom i staloženošću, moje "ludilo" smanjila na normalnu mjeru, a isto tako i mojoj Mrakači-Mirjani Habljak iz Retkovca, koja je dijelila pakete. Sad se lako zahvaljivati, ali u onoj gužvi sam mislila da ću se razdvojiti na nekoliko dijelova. (Jadan moj muž, da se to dogodilo). Hvala svim prijateljima koji su imali razumijevanje za ovu ?gužvastu? situaciju. Nadam se da im to nije pokvarilo dojmove. E, kad su svi otišli u dvoranu, mogla sam u miru popiti kavicu i složiti virmane, novac za akreditacije i ručak. Navratili su i naši Šiljkovići, koji su Zagreb zamijenili Lovranom. Mrzim vrijeme, jer juri kad želiš da stoji. Uspjela sam skočiti u veliku dvoranu, doduše na sam kraj, ali sam ipak bila dio svečane atmosfere. Žao mi je da, opet zbog vremena, nismo posjetili Mošćenice. Poslije ručka je bilo prekasno. Sjedište Crvenog križa u Rijeci, na lijepim Pećinama, bilo je mjesto gdje smo ručali. Stvarno su svi bili zadovoljni, jer, osim što je sve bilo fino, imali smo i ?živu? glazbu. Trojica mladića iz Kluba "Matulji" su svirali tako dobro, da smo žvakali u ritmu glazbe. Pozdravljam još jednom sve vrijedne žene koje su nam nosile ručak (ne znam kako se zovu, osim Marije). Prije ručka su Klubovi "Novi put" iz Slavonskog Broda i "Centar-Stara Tkalča" iz Zagreba obavili bratimljenje. Nadam se da će, bez obzira na udaljenost, imati prilika zajedno organizirati korisne akcije i zajednička druženja. Opet to vrijeme, jednostavno je proletjelo, riječ-dvije sa svakim- hajdemo doma. Sav taj tempo zahtjeva mirne "živčeke". Svi pitaju, a ja na sve ne stignem odgovoriti, iako s brzim pričanjem nemam problema. Oko pet sati smo krenuli, svako svojoj kući.
Svi su sretno stigli. Putnici iz autobusa su posjetili svetište na Trsatu, a muzika od ručka ih je zarazila, pa su čak u autobusu plesali.
Kako sažeti dojmove u nekoliko riječi? Teško. Reći ću samo: ?Nezaboravno, vidimo se opet, dragi prijatelji?.
Dušica Cesarec,
v.d. tajnica Zajednice KLA Zagreba i HSKLA

Održan 1. sastanak klubova liječenih alkoholičara Alpe-Jadran

Klinika za psihijatriju, KB ˝Sestre milosrdnice˝, Zagreb u suradnji s Hrvatskim savezom klubova liječenih alkoholičara organizirala je 1. sastanak klubova liječenih alkoholičara regije Alpe-Jadran, 3. listopada 2004. godine u Opatiji. Tema sastanka bila je Transkulturalna alkohologija i klubovi liječenih alkoholičara. Nakon svečanog otvaranja i pozdravne riječi prof.dr.sc. Vlatka Thallera, sastanak je nastavila i dalje vodila prim.mr.sc. Vesna Golik-Gruber, koja je prikazala rad klubova liječenih alkoholičara tijekom posljednjih 40 godina. Slijedila su izvješća o radu klubova naših gostiju iz Slovenije, Italije, Bosne i Hercegovine, Hercegovačko-neretvanske županije te Makedonije.
Puno smo čuli o različitim problemima i rezultatima rada, što će nam svima koristiti. Posebno je dojmljiv broj klubova liječenih alkoholičara u Italiji, osobito sjevernoj, gdje se u većim gradovima nalazi i preko tri stotine (300) klubova. Poučan je i hvale vrijedan rad kolega iz Makedonije koji, po potrebi, nesebično provode i nekoliko sati razgovarajući s obiteljima i/ili pojedincima u nevolji. Bilo je još mnogo lijepih i korisnih primjera, posebno u diskusiji koja je slijedila nakon kratke stanke i druženja uz kavu.
Dinamici i plastičnosti izlaganja o radu klubova liječenih alkoholičara Hrvatske pridonijela je i elektronička prezentacija, kojom je prikazan rad klubova liječenih alkoholičara i HSKLA. Nadam se da je većini srce jače zakucalo kad su se prepoznali u nekom od priloga s godišnjih skupština, izleta, stručnih seminara, Alkohološke škole.
Nakon sastanka u Opatiji, krenuli smo u Rijeku gdje su domaćini, klubovi "Opatija" i "Matulji", organizirali ručak u prostorijama Crvenog križa. U skladu sa sugestijom naše predsjednice HSKLA, prim.mr.sc. Vesne Golik- Gruber i prema dogovoru članova i stručnih djelatnika klubova, Klub ˝Novi put˝ iz Slavonskog Broda i Klub ˝Stara Tkalča˝ iz Zagreba, organizirali smo bratimljenje klubova.
Uz himnu klubova liječenih alkoholičara te kratke pozdrave predsjednika i stručnih djelatnika obaju klubova, potpisana je Povelja bratimljenja, kojom smo potvrdili zajednički dogovor o novom putu ka promjeni životnog stila i zdravom životu bez alkohola. Vodile su nas zajedničke ideje i misao da smo zajedno jači. Nastojat ćemo to i ostvariti te rezultatima potaknuti i druge klubove na slično druženje i suradnju.
Rastali smo se ubrzo nakon zajedničkog ručka jer je mnoge još čekao dugi put do kuće. Oni koji su se vraćali autobusima nastavili su veselje uz pjesmu i nadu da ćemo se opet sresti na sličnim druženjima.

Za Klub ˝Stara Tkalča˝ Zagreb
Prim.dr.sc. Mirjana Marković-Glamočak,
stručni djelatnik

Pozdravni govor - 5

Poštovani prijatelji,
uvaženi domaćini,


Zovem se Vladimir i dolazim vam s juga Balkana, iz Republike Makedonije. Najprije bih poželio uspjeh prvog sastanka klubova liječenih alkoholičara regije Alpe-Adrija i ugodno druženje. Posebna mi je čast i zadovoljstvo što sam danas sudionik ovog veličanstvenog skupa, koji će biti izuzetno koristan u dogradnji i edukaciji o ovisnosti od alkohola. Osobno me sve ovo impresionira i tjera me da i dalje učim i razvijam se radeći u klubovima liječenih alkoholičara. Inače, kod nas, u Makedoniji, klubovi liječenih alkoholičara ili ne rade ili se zatvaraju. Razlog je kaos u zdravstvu, tranzicija predugo traje, nema reformi i sve to doprinosi marginalizaciji alkohologije. Alkohološki timovi se raspadaju, mladi liječnici nisu zainteresirani za rad s alkoholičarima, nego biraju atraktivnija područja medicine, kolaps je neizbježan. Raspad je tih, s puno međuljudskih trauma. Od starih klubova u Makedoniji djeluju još samo tri, i to u Skopju. Rekao sam ? starih, jer je prije dvije godine, točnije 28. studenoga 2002. godine, u Skopju osnovana Udruga građana ? apstinenata za edukaciju, motivaciju, rehabilitaciju, resocijalizaciju i prevenciju ovisnosti o alkoholu, drogama, duhanu, tabletama i drugome "ZDRAV ŽIVOT", čiji sam predsjednik. Ova udruga u svojem Programu rada i strategiji djelovanja ima za cilj poticanje i otvaranje klubova liječenih alkoholičara u svakom makedonskom gradu i općini. Tijekom dvogodišnjeg rada, Udruga je otvorila tri kluba - jedan u Skopju, koji se zove "Prof. dr. Vladimir Hudolin" i koji uspješno radi u kontinuitetu već dvije godine, zatim Klub "Svetlina" u Velesu, koji radi točno godinu dana, i najmlađi klub u Kavadarcima. Aktualni su razgovori i dogovori u Makedonskoj Kamenici, Berovu, Negotinu, a u Tetovu i Kičevu će biti otvoreni multietnički klubovi liječenih alkoholičara. Naši koraci u pogledu otvaranja su spori jer smo usamljeni. Otvaranje i rad klubova osobno financiram, formiram timove za rad u klubovima, dajem stručnu literaturu, kao i programe i metode rada. Klubovi koje osnivam uz pomoć ostalih članova Udruge su na stabilnim temeljima, sa statutom i legitimno izabranim čelništvom. Klubovi imaju autonomnost, svoj žiro račun, pečat te kompetentne i stručne terapeute. Članovi klubova su iskreni ljudi koji bi željeli uspjeti u apstinenciji i održati je kao trajnu i profesionalnu. Uz veliku pomoć predivnih terapeuta utemeljio sam model pomoći aktivnim alkoholičarima u
motivaciji da prestanu zloupotrebljavati alkoholna pića. Osobno idem u obitelji koje imaju jednog ili više članova aktivnih alkoholičara, motiviram ih da idu na liječenje i da nam se priključe u klubu, gdje se obavlja rehabilitacija, odnosno produženo liječenje. Često se pojavljujem na televiziji, nacionalnoj ili lokalnoj, a poslije svakog nastupa se javlja puno članova obitelji koje imaju problem ? alkoholizam i traže od mene pomoć, koju redovito pružam na profesionalan način. Oni je prihvaćaju, nakon što im iskreno kažem da sam i sam bivši alkoholičar s 15 godina aktivne i profesionalne apstinencije. I tako se družimo u klubovima. Moj najveći uspjeh, ako se može tako reći, je postizanje apstinencije 32-godišnjeg gluhonijemog gospodina iz Velesa, s deset godina aktivnog staža zlouporabe alkohola. Uspio sam poslije nekoliko mjeseci edukacije i seansi za prekidanje uporabe alkoholnih pića. Uspjeli smo postići apstinenciju i evo ga u Klubu "Svetlina" ? Veles, već nekoliko mjeseci. U znak zahvalnosti, njegov je otac, inače uspješan poslovni čovjek s privatnim poduzećem "Jeftic" iz Velesa, postao sponzor kluba i financirao moj dolazak i sudjelovanje na ovom sastanku.
Budući da će se klubovi liječenih alkoholičara u Makedoniji širiti, nudim Vam suradnju s Vašim klubovima diljem lijepe Hrvatske. Tražim i nudim suradnju i bratimljenje naših klubova. Također pozivam i klubove drugih zemalja, sudionike ovog sastanka, da napravimo mrežu za razmjenu iskustava u radu klubova. Samo s komunikacijom i razmjenom iskustava, tehnika i mehanizama zaštite i samopomoći možemo sigurno održati trajnu i aktivnu apstinenciju, a samim tim i oporavak obitelji i promjenu ponašanja, kako alkoholičara tako i članova njihovih obitelji.

Kratak opis jednog sastanka kluba:

Sastanak počinje uvijek istog dana, u isto vrijeme. Prvih 15 minuta je namijenjeno stvaranju atmosfere za rad sastanka, popije se kava ili sok, okusi se poneki slatkiš, prepričaju se dogodovštine između dva sastanaka. Nakon toga prelazi se na tematski dio sastanka. Voditelj sastanka odabire temu iz ekonomije, sporta, politike, alkohologije ili svakodnevice. Nakon što voditelj, koji se posebno bira za svaki sastanak, iznese temu, svaki član debatira, verbalizira, replicira i otvara se konstruktivna rasprava o temi. To obično traje oko 45 minuta, a nakon toga se članovi obitelji i liječeni alkoholičari druže i dogovaraju oko posjete svojim obiteljima ili odlasku u kazalište, kino, na izlete.
Tematski dio može biti izveden i dovođenjem neke javne osobe u klub, s kojom se razgovara. Cijeli sastanak traje oko 90 minuta. Čitavo vrijeme terapeut kluba prati diskusiju i u slučaju problema, uskače u raspravu i tako rješava problem. Terapeut kluba je diplomirani socijalni radnik ili višegodišnji apstinent. Terapeut je model za identifikaciju liječenih alkoholičara i on ne treba prezentirati svoj intelekt ili govorničku sposobnost, nego tražiti način da se približi svakom članu kluba i čuje kako oni razmišljaju, kao i da pronađe put do njihovih srca, kako bi mu liječeni alkoholičari otvorili svoju dušu, a ne da ga mrze ili preziru.
Eto, tako rade novi klubovi u Makedoniji, što nije slučaj i sa starim klubovima, koji nemaju nikakvu dodirnu točku s našim klubovima. Oni sve više nalikuju socijalnim klubovima.
Rad naših klubova i Udruge bit će još istaknutiji u sljedećem razdoblju. Do sada smo imali stotinjak predavanja i tribina s ciljem edukacije pučanstva o ovisnosti o alkoholu. Realizirali smo dvije TV emisije u trajanju od 25 minuta o edukaciji, prevenciji i liječenju alkoholičara. Projekt, koji je podržao Savjet za radiodifuziju, financirala je Vlada R. Makedonije. Ove TV emisije trebaju emitirati sve lokalne televizije širom Makedonije, kako bi se promijenio društveni stav o alkoholizmu. Provodi se projekt KLA "Svetlina " ? Veles, za edukaciju mladih u gimnaziji "Kočo Racin", kojeg financira fondacija Otvoreno društvo, iza koje stoji gospodin Soros. Pred realizacijom je i projekt za koji od Ministarstva za kulturu očekujemo odgovor ovih dana. Radi se o monodrami "Otvori oči i slušaj", koja govori o alkohološkim zabludama i predrasudama. Ovom monodramom bismo trebali obići cijelu Makedoniju, kako bismo smanjili letargiju društva i vlasti kad je alkoholizam u pitanju. Imamo mnogo ideja i volje za njihovo ostvarenje, ali nemamo podrške relevantnih institucija. Imamo strategiju i sigurni smo u uspjeh. Veleposlanstvo R. Hrvatske u Skopju je naš veliki prijatelj i sretni smo što je naša suradnja u usponu. Gospodin Robert Bogešić, tajnik veleposlanstva Hrvatske u Makedoniji, osobito nam je drag prijatelj. Biti danas u Opatiji je poseban osjećaj. Liječeni alkoholičari to zaslužuju. Njihovo dostojanstvo je od primarnog značaja, a ne zvati alkoholičare samo na prezentaciju neke knjige o alkoholizmu nekog profesora - zgrabiti novac, a alkoholičara ostaviti da i dalje pati. Tako u Makedoniji više ne može biti. Europsku povelju o alkoholu treba pažljivo pročitati i sprovesti je u cijelosti. Godina 1995., kad je u Parizu donesena povelja, nije toliko daleko da se zaboravi što u njoj piše.
Na kraju, budite pozdravljeni, svi živite zdravo, bez ovisnosti. Mi, liječeni alkoholičari, znamo da je tako najbolje.
Doviđenja do sljedećeg druženja! Zašto ne u Makedoniji? Molim Vas, dođite nam svi!

Vladimir Panzov,
predsjednik Udruge "Zdrav život" Skopje
E ? mail : vladimir_panzov @ hotmail.com

Pozdravni govor - 4

Poštovani,

U nekoliko uvodnih riječi bih se najprije želio ukratko predstaviti. Liječeni sam alkoholičar. Apstiniram već 16 godina. Moj put liječenja počeo je odlukom za liječenje ovisnosti o alkoholu i nastavio se bolničkim liječenjem u Psihijatrijskoj bolnici u Ljubljani, na Odjelu za liječenje ovisnosti o alkoholu, na adresi Poljanski nasip.

Potom sam se uključio u klub koji sam sve ove godine redovito posjećivao i koji posjećujem i danas. Svoj novi put sam shvatio vrlo ozbiljno, iako mi na početku nije bilo lako, kao što nije bilo lako nikom od vas. U tom sam se razdoblju neprestano obrazovao, pohađao seminare, predavanja, gradio svoju ličnost. Zbog toga danas svoju ovisnost gledam drugim očima, znam i mogu obrazložiti procese koji su se odvijali u meni dok sam bio ovisan, čak malo drukčije nego netko tko je problem upoznao samo kroz teoriju. Moja su se iskustva stoga često pokazala korisnim i primjenjivim u radu s ljudima, liječenim alkoholičarima, budući da u Društvu ?Žarek upanja? radim kao laički terapeut.
Današnja konferencija namijenjena je klubovima liječenih alkoholičara, stoga ću nekoliko riječi posvetiti liječenju ovisnosti o alkoholu i djelovanju klubova liječenih alkoholičara u Sloveniji.
U svakoj slovenskoj regiji je psihijatrijska bolnica u sklopu koje djeluju odjeli za liječenje ovisnosti o alkoholu, i to u Ljubljani, Vojniku, Mariboru, Ormožu, Idriji i Begunjama.
U svim mjestima u Sloveniji djeluju klubovi liječenih alkoholičara koji su predstavljaju značajni za nastavak liječenja ovisnosti. Ali, toga su mnogi, koji se odluče za bolničko liječenje, premalo svjesni i zato se ubrzo vrate na stari put. Mnogi u svom radu slijede načela koja su prije više godina utemeljili prof. dr. Vladimir Hudolin i kasnije njegova supruga, prof. dr. Višnja Hudolin.
U Sloveniji je prije mnogo godina djelovao Savez klubova liječenih alkoholičara koji je prestao raditi. Mnogo nam je značajnije neformalno povezivanje među klubovima. Radi toga se svake godine organiziraju ovi regijski susreti:
- susret klubova notranjske i primorske regije u lipnju,
- susret štajerskih klubova u rujnu,
- susret gorenjskih klubova u svibnju.
Samo dolenjski klubovi ne organiziraju zajednički redoviti godišnji susret.
Posebno je značajno što pojedine skupine imaju klub, zdravu jezgru koju omogućuje dobar rad, uspješnu apstinenciju pacijenata, uspješnu rehabilitaciju i resocijalizaciju pacijenata i članova obitelji.
Sve više zamjećujem da se ljudi nerado odlučuju za bolničko liječenje jer se boje osobne obilježenosti. Međutim, žele se uključiti u skupinu, odnosno klub. Stoga u Sloveniji sve više skupina nudi i početno liječenje ovisnosti, samo ako ovisnik još nema tjelesna zdravstvena oštećenja uslijed prekomjernoga pijenja alkohola. Ako takvo liječenje nije uspješno, u smislu da ovisnik učini više recidiva za redom, takvoga člana, odnosno pacijenta, upućujemo na bolničko liječenje. Uza sve to, vrlo je značajno da se pogled na recidiv i
postupanje u takvim situacijama s vremenom jako promijenilo. Danas recidiv ne znači kraj, katastrofu, već ozbiljno upozorenje. Mnogima čak treba jedan recidiv da se konačno odluče za promjenu načina života. Stoga i sam na početku to jasno kažem svojim članovima, budući da prikrivanje recidiva vodi natrag u ovisnost.
U sklopu Društva ?Žarek upanja? djeluju tri skupine. Moj način rada s ljudima temelji se
na tome da skupina ima zdravu jezgru i da članovi osjećaju pripadnost klubu. To nam zasad uspijeva. Naš je rad vrlo dinamičan. Vodimo brigu o tome da se naši članovi druže i na druge načine, a ne samo u skupini, jer drugi oblici druženja znače novo iskustvo, poznanstvo i spoznavanje novoga načina življenja iz druge perspektive. Zato svake godine sudjelujemo u susretima koje organiziraju drugi klubovi, kao što su općinski zborovi. Za svoje članove organiziramo jednodnevne obrazovne izlete, predavanja, pohode u planine, posjete kulturnim priredbama.
Moj društveni rad nije povezan samo s klubovima. Meni je iznimno značajno i preventivno djelovanje. Provodim program ?Korak u pravome smjeru?, ("Korak v pravo smer") po osnovnim školama i učenicima osnovnih škola preko svoga životnog iskustva pokušavam prikazati sve opasnosti koje sa sobom nose ovisnosti te ih potičem na odluku o zdravom načinu življenja bez ikakve omame. Alkohola, cigareta, droga?
Na kraju bih se zahvalio na vašemu pozivu i poželio bih vam puno uspjeha u vašemu budućem radu, a svim pacijentima uspješnu apstinenciju i ubuduće.

Mijo Levačič, liječeni alkoholičar, projektni voditelj
Društvo "Žarek upanja", Kamniška 25, 1000 Ljubljana
zarekup@volja.net ; http://users.volja.net/zarekup

Razvoj i trenutno stanje klubova liječenih alkoholičara u Bosni i Hercegovini

Dr. Emina Kapetanović- Bunar, Mijo Levačić
i Sandra Jovanović

Udruženje klubova liječenih alkoholičara Bosne i Hercegovine osnovano je 1970. godine. Ova organizacija je prestala s radom početkom rata u BiH.
Asocijacija klubova liječenih alkoholičara Federacije Bosne i Hercegovine je ponovno pokrenuta 20. lipnja 2001. godine, s ciljem koji je nakon rata postao još izraženiji. Liječenje i rehabilitacija alkoholičara i članova njihovih obitelji provodi se po suvremenim socijalno-medicinskim principima, pri čemu se sam bolesnik uključuje u terapijski proces. Uključivanje alkoholičara u terapijski proces najlakše se u našim prilikama postiže njihovim učlanjivanjem u klubove liječenih alkoholičara (grupe samopomoći). Asocijacija klubova liječenih alkoholičara Federacije Bosne i Hercegovine (AKLA FBiH) ima za cilj riješiti probleme članova, koji tako mogu mnogo bolje i kvalitetnije raditi na izgradnji civilnog društva i njegovom razvoju.

Asocijacija klubova liječenih alkoholičara Federacije Bosne i Hercegovine pruža usluge svim građanima ove države, bez obzira na nacionalnost, vjersko uvjerenje, godine i spol. U programima Asocijacije sudjeluje više od 2500 građana. U klubovima liječenih alkoholičara nastojimo alkoholičara osloboditi klasičnog medicinskog postupka, koji izaziva njegovo otuđenje i ne daje povoljne rezultate. Alkoholičara i njegovu obitelj nastojimo liječiti izvan bolnice, u mjesnoj zajednici i radnoj organizaciji.
Asocijacija klubova liječenih alkoholičara Federacije Bosne i Hercegovine odgovara na potrebe stanovništva za poboljšanjem mentalnog zdravlja i promjenom životnog stila.
Prim. dr. Emina Kapetanović-Bunar

Pozdravni govor - 2

Cijenjeni kolege i kolegice, poštovani gosti, dragi pacijenti!

Stručni susreti, kao što je ova konferencija, u prelijepoj Opatiji, obično su namijenjeni samo stručnjacima koji liječe bolesnike. Međutim, u području liječenja ovisnosti sve se više primjenjuje praksa da se na takve susrete pozivaju i korisnici, u našem slučaju ljudi koji su se uspješno liječili od ovisnosti o alkoholu. Raduje me što ste, u širim okvirima konferencije, također našli vremena i prostora ne samo za sebe, već za susret svih onih koji su se odlučili za novi put u život i da su na taj susret pozvali i stručnjake.
Žao mi je što ne mogu prisustvovati ovome susretu, premda je razlog tome vrlo ugodan. U obiteljskome krugu ćemo slaviti visoki jubilej moga dragog oca. Stoga molim da mi dopustite da vam se obratim s nekoliko riječ preko gospodina Levačića, s kojim već godinama na različite načine surađujem.
Sa stručnim radom s ovisnicima o alkoholu započela sam u vrijeme kada su nas učili da je terapeut strogi učitelj koji, svojim uzorom i dosljednošću, može pomoći ljudima koji su se našli u krugu ovisnosti. Ubrzo sam spoznala da na taj način neću moći pomoći većini onih koji dolaze meni. Počela sam učiti, najprije iz knjiga (domaćih i stranih), od poznatih učitelja (iz tadašnje Jugoslavije) i od stručnjaka u inozemstvu, koje me uvijek vuklo. Početkom 80-ih godina sam dobila potvrdu da je ovisnost složena smetnja koja se, osim kod ovisnika, javlja i u njegovoj obitelji i da postoji više načina stručne pomoći, a prvenstveno da pacijente ne smijem poučavati, već učiti od njih. Učenje sam nastavila i kroz istraživačke projekte, pisanje popularne i stručne literature i, prije svega, u živom dodiru s ljudima koji su mi se obratili.
Vi, koji ste postali i ostali članovi klubova liječenih alkoholičara, znate da je ovisnost bolest koja je uvelike promijenila vaše živote i živote vaših obitelji. Svatko od vas prešao je veliki put i doživio mnogo promjena. Zajedno imate veliku moć koju možemo koristiti za to da na put liječenja pozovemo i druge.
Raduje me kada vidim da su neki od vas postali aktivni davatelji pomoći, da su osnovali klubove i druge skupine u kojima su vaše znanje i iskustva dostupni i onima koji ne žele ili ne mogu pronaći put do zdravstvenih ustanova. Mi, stručnjaci, smo sve više svjesni da bez vašega dijela ne bismo mogli provoditi svoje programe na tako cjelovit način, odnosno onako kako to možemo zajedno s vama. Svojim članovima pomažete stupiti u svijet koji su prije izbjegavali, pomažete im krijepiti samopoštovanje i poštovanje prema drugima te, konačno, ali ne manje važno, pružate im podršku u trenucima kada im je teško i kada ne mogu biti sami.
Vaš plemeniti rad sve više postaje i stručno potkovan i cijenjen. Sudjelovanje vaših članova na stručnim susretima postalo je nešto što se podrazumijeva, pojavljujete se i kao autori stručnih članaka. Uvjerena sam da je to pravi put na kojemu ćemo moći razvijati suradnju na stručnim, a posebice na ljudskim temeljima.
Želim vam puno uspjeha u današnjemu radu, a prije svega dovoljno ugodnog druženja u ovom prekrasnom gradu.

Asist. dr. Zdenka Čebašek-Travnik,
pomoćnica stručnoga direktora za obrazovnu djelatnost,
Psihiatrična klinika Ljubljana, Zaloška 29,1000 Ljubljana
zdenka.cebasek@psih-klinika.si

Pozdravni govor

Želim Vas srdačno pozdraviti u ime Klinike za psihijatriju, Kliničke bolnice ?Sestre milosrdnice? i u svoje osobno ime i izraziti zadovoljstvo, da ste se okupili u ovako velikom broju. Posebno mi je drago, što na kongresu sudjeluju mnogi gosti i eminentni stručnjaci iz zemlje i inozemstva s nastojanjima da se u budućnosti pruži još značajniji doprinos rješavanju problema vezanih uz ovisnost o alkoholu i alkoholom uzrokovanim poremećajima.
Alkoholizam, odnosno ovisnost o alkoholu, što je stručno točniji izraz je, kao što je dobro poznato, specifična bolest, koja dugo traje i dovodi do niza zdravstvenih i socijalnih poteškoća. Broj bolesnika je velik, a broj odgovarajućih stručnjaka, koji se bave liječenjem ovisnosti o alkoholu, relativno malen. Stoga je već davno sazrela ideja, da bez suradnje bolesnika, njihovih obitelji, članova skupine u kojoj žive, te pomoći drugih ovisnika o alkoholu koji se nalaze u sličnim poteškoćama, efikasno liječenje nije moguće. Na osnovu takve ideje formiraju se organizacije liječenih alkoholičara, odnosno organizacije alkoholičara (primjerice AA), koje se bave liječenjem svoje bolesti.
S ponosom ističemo da su se u našoj sredini već 1964. godine počeli osnivati klubovi liječenih alkoholičara, kojima je glavni cilj naučiti alkoholičara kako iskoristiti klupsku grupu kao autopsihoterapijsku zajednicu. U klubu se, uz suradnju stručnog terapijskog tima provodi liječenje i rehabilitacija članova. U njemu se mogu organizirati i druge društvene, rekreativne i rehabilitacijske aktivnosti, no ni u kojem slučaju ne smiju se zanemariti osnovne terapijske aktivnosti. Na osnovu prijateljstva i razumijevanja među svojim članovima i među članovima obiteljske skupine trebaju se oblikovati novi načini ponašanja i ispraviti poteškoće vezane uz poremećaje njihova ponašanja.
Paralelno s liječenjem bolesnika, njegov bračni partner i drugi članovi obitelji trebaju biti obuhvaćeni grupnim radom uz pouku o alkoholizmu i načinu na koji mogu iskoristiti klub za liječenje. U slučaju bolničkog liječenja, odmah, u prvo vrijeme terapije, alkoholičar s članovima obitelji treba biti uključen u klub liječenih alkoholičara pri instituciji u kojoj se liječi i istovremeno se uključiti u klub u kojem će nastaviti liječenje po završetku institucionalnog liječenja. To ističem zbog činjenice, da još uvijek nisu iskorištene sve mogućnosti institucijsko-izvaninstitucijskih načina liječenja. Danas su se klubovi liječenih alkoholičara dovoljno proširili, postali su prihvaćeni kao grupe samopomoći i uzajamne pomoći i dio su svakidašnjice u zdravstvenoj zaštiti. Vaša je zadaća dogovoriti se kako ih razvijati da u buduće što bolje rade.
U svom djelovanju, klub i njegovi članovi (stručnjak, bolesnici, članovi obitelji) trebaju mijenjati tradicionalni medicinski model u pristupu ovisnosti o alkoholu i dati mu još suvremeniji, sadržajno obogaćen, prihvaćanjem etike socijalnog društva i stvaranjem novih odnosa u socijalnoj psihijatriji.
Alkoholičara u njegovoj bolesti svi odbacuju. Klub i njegovi članovi moraju biti i ostati ona ljudska skupina koja će uvijek, bez obzira na okolnosti pristupiti alkoholičaru i pomoći mu u skladu s načelima samopomoći i uzajamne pomoći!
Ostaje mi, na kraju, da Vas još jednom pozdravim, zahvalim na pažnji i poželim sve najbolje u Vašem budućem radu i životu.

Prof. dr. sc. Vlatko Thaller

1. SASTANAK KLA ALPE-JADRAN

1.sastanak klubova liječenih alkoholičara Alpe-Jadran

U kongresnoj dvorani opatijskog hotela "Adriatic", u nedjelu, 3. listopada 2004. godine održan je 1. sastanak klubova liječenih alkoholičara Alpe-Jadran, kojem su, uz članove i predstavnike klubova iz Hrvatske, prisustvovali i gosti iz Slovenije, Italije, Federacije Bosne i Hercegovine i Makedonije. Otvarajući sastanak, u prigodnom govoru, prof.dr.sc. Vlatko Thaller je naglasio da je ovaj skup nastavak rada 2. konferencije o alkoholizmu i drugim ovisnostima, koja je završila dan ranije. Kombinacija institucijskog i izvaninstitucijskog rada mijenja tradicionalni medicinski model stvarajući nove odnose u socijalnoj terapiji. Mreža klubova dobro je proširena i oni prihvaćaju alkoholičara i pružaju mu pomoć kad ga svi odbacuju. Poželjevši nam uspjeh u radu vođenje sastanka prepustio je prim.mr.sc. Vesni Golik-Gruber, koja se u svom govoru kratko osvrnula na 40 godina rada klubova u Hrvatskoj. Spomenula je uvođenje obiteljskog postupka u rad klubova koji katalizira život bez alkohola za cijelu obitelj, poslijeratnu obnovu rada, razvoj i osnivanje novih klubova koji su otvoreni prema zajednici, razvijajući veći stupanj solidarnosti. Nije zaboravila ni pokretanje preventivnih akcija i sudjelovanje u zaštiti i promicanju duševnog zdravlja. Podsjetila nas je i na potrebu osnivanja Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara 2000. godine, jer u Republici Hrvatskoj djeluje 179 klubova u svim većim i manjim središtima, a 82 u gradu Zagrebu.
O stanju i klubovima liječenih alkoholičara u Sloveniji, govorio je Mijo Levačić, koji apstinira 16 godina. U Sloveniji djeluju 122 kluba koji rade po modelu prof. dr. Vladimira Hudolina. Savez je prestao raditi, a međusobnu suradnju gorenjskih, primorskih i štajerskih klubova održavaju kroz međusobne regionalne susrete.
Dr. Emina Kapetanović-Bunar osvrnula se na stanje u Sarajevu, u kojem 2001. godine započinje revitalizacija klubova, te je osnovano 10 klubova u mjesnim zajednicama. Otvara se i savjetovališni centar i dnevna bolnica.
Gošća iz Italije, Vera Blasutti, iznosi podatak da u Italiji djeluje 2250 klubova koji okupljaju 25 000 obitelji i 300 000 osoba pogođenih alkoholizmom. U svom pristupu aktivnom građanstvu nastoje djelovati na ponašanje cijele nacije. U pokrajini Veneto djeluje 4 saveza u kojima je 400.000 članova, u Padovi radi 30 klubova koji su privatno-javne ustanove i rade po Hudolinovom modelu. Oblici rada su kluba teritorijalna škola o alkoholizmu I., II. i III. stupnja, jednotjedni tečajevi te održavanje kongresa, s ciljem senzibilizacije okoline.
Prof. Sandra Jovanović, govoreći o Zajednici klubova Hercegovačko-neretvanske županije, ističe da je do rata u Mostaru radilo devet klubova od kojih tri u radnim organizacijama. Godine 1996. izvršena je reorganizacija klubova i osnovana je alkohološka škola. Klubovi u svom radu primjenjuju kreativan pristup, nastojeći razviti motivaciju za liječenje korištenjem sociodrame i raznih igrica, a posebno rade s djecom kroz kazalište lutaka i crteže.
Vladimir Panzov iz Makedonije je aktivni profesionalac koji apstinira 15 godina i navodi da je zadivljen ovim skupom. Zbog kaosa u makedonskom zdravstvu klubovi ili rade ili ne, a alkoholizam je u potpunosti marginaliziran. Godine 2001. osnovana je udruga građana za prevenciju "Zdrav život", čiji je predsjednik g. Panzov, a otvaraju se i tri kluba u Skopju. Nastupima na lokalnoj i nacionalnoj televiziji, govoreći o alkoholizmu, potiče se osnivanje kluba "Svetlina" u Velesu i Kavadarcima, te rad multietnički u klubova u Kičevu i Tetovu. S monodramom koju priprema, g. Panzov će obići cijelu Makedoniju i nastojati senzibilizirati ljude i osnivati nove klubove.
Nakon izlaganja i nakon kraće stanke uslijedila je izuzetno bogata i konstruktivna rasprava. Nakon što je tema iscrpljena, prim. dr. Golik-Gruber predlaže, kao

zaključak ovog sastanka, nastavak započete suradnje, uz naglašavanje potrebe da se uskoro organizira konferencija klubova liječenih alkoholičara, na kojoj bi se prikazao istraživački rad i vidjelo što se i kako radi. Zatvarajući ovaj sastanak, za uspomenu i znak pažnje gostima te vrlo vrijednoj domaćici skupa, vms Katarini Dodić iz Kluba "Opatija", uručeni su prigodni pokloni. Nakon svečanosti zatvaranja sastanka najavljeno je zajedničko druženje na ručku u Rijeci, u prostorijama Crvenog križa.
Damir Vodopivec, Klub "Poštar"

I pacijenti su prisustvovali konferenciji

Pacijent sam u Dnevnoj bolnici za odvikavanje od ovisnosti o alkoholu Klinike za psihijatriju KB "Sestre milosrdnice". U petak, 1. rujna, organiziran je odlazak u Opatiju na Konferenciju o alkoholizmu, kao redoviti terapijski dan, kako bismo i mi, pacijenti, mogli prisustvovati tom značajnom skupu. Na putovanje nisu pošli samo oni koji imaju veće zdravstvene poteškoće. Sama organizacija putovanja bila je besprijekorna, počevši od proziva, prijavljenih i smještaja u autobus. Atmosfera u autobusu bila je izuzetno dobra, razgovarali smo o razlozima i počecima našeg alkoholizma. Na dolasku u Opatiju su nas dočekali i ostali terapeuti, a u predvorju hotela smo se mogli malo okrijepiti. Odmah sam zamijetio da svi imaju akreditacijske kartice i shvatio da se radi o važnom skupu. Upućeni smo da u 14 sati dođemo u konferencijsku dvoranu na svečano otvorenje. Na ulasku u dvoranu sam na velikom ekranu uočio natpis: 2. konferencija o alkoholizmu i ostalim ovisnostima, 6. Alpe-Adria konferencija. Iskreno sam, kao i svi članovi naše terapijske zajednice, bio uzbuđen što prisustvujem konferenciji eminentnih stručnjaka. Posebno me se dojmilo što je osoblje Klinike imalo hrabrosti i odlučnosti, a naravno i velike odgovornosti, povesti nas na takvu konferenciju, jer uvijek postoji mogućnost nepredviđenih reakcija pojedinaca. Sve ovo je još više učvrstilo moju odluku da uspostavim trajnu apstinenciju. I na kraju, još jedna pohvala organizatorima putovanja i vozaču koji se u Zagrebu zaustavljao kako bi sudionike ili grupice pustio što bliže mjestu stanovanja.
Zlatko

Uvodna riječ

Prof. dr. sc. Vlatko Thaller

Druga hrvatska konferencija o alkoholizmu i drugim ovisnostima i Šesta Alpe-Jadran konferencija o alkoholizmu pobudile su veliki interes stručnjaka iz Hrvatske i iz ostalih zemalja regije Alpe-Jadran, koji su prijavili velik broj radova, što jasno pokazuje potrebu da se zajednički usklade programi i metodologije primarne prevencije i liječenja alkoholom i drogama izazvanih poremećaja.
Skup se održava pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, u suradnji s Hrvatskim društvom za alkoholizam i druge ovisnosti Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatskim psihijatrijskim društvom, te članicama regije Alpe-Jadran.
Konferencija će pružiti mogućnost stručnjacima ? sudionicima skupa, da razmijene iskustva i pokušaju organizirati takve programe koji će uključiti rezultate najnovijih znanstvenih dostignuća, a koji će biti dovoljno prilagodljivi i otvoreni da uz znanstvene sadržaje omoguće egzaktnu praktičnu primjenu, u skladu s općim interesima i mogućnostima pojedine sredine.
Uvjereni smo da će Konferencija dati odgovore i na mnoga druga pitanja vezana uz probleme alkoholizma i drugih ovisnosti, te će pomoći stručnjacima i bolesnicima u nalaženju novih rješenja na području primarne prevencije, liječenja i rehabilitacije.
Ugodna mi je dužnost zahvaliti organizatorima Konferencije na golemom trudu, posebice stručnjacima, koji su svojim radovima dali važan doprinos humanosti i napretku struke. Zahvaljujem, na koncu, svima onima koji su na bilo koji način pomogli u pripremanju i organizaciji Konferencije.
Prof.dr.sc. Vlatko Thaller,
predsjednik Organizacijskog odbora Konferencije

2. KONFERENCIJA O ALKOHOLIZMU

2. hrvatska konferencija o alkoholizmu i drugim ovisnostima
6. Alpe-Jadran konferencija o alkoholizmu
1. sastanak klubova liječenih alkoholičara Alpe-Jadran

Pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske u opatijskom hotelu "Adriatic", održana je od 1. do 3. listopada 2004. godine 2. hrvatska konferencija o alkoholizmu i drugim ovisnostima. koja je okupila preko 300 sudionika. uz stotinjak hrvatskih, slovenskih, talijanskih i njemačkih alkohologa i ostalih zdravstvenih djelatnika koji se bave problemom alkoholizma i drugih ovisnosti. U okviru održavanja konferencije, održana je i 6. Alpe-Jadran konferencija o alkoholizmu.
Nakon pozdravne riječi okupljenim sudionicima konferencije i svečanog otvaranja, počela je plenarna sjednica. Plenarni dio započeo je izlaganjem prof.dr.sc. Vlatka Thallera, predsjednik Hrvatskog društva za alkoholizam i druge ovisnosti HLZ, o tome kako alkoholizam i druge ovisnosti nanose ozbiljne posljedice pojedincu i društvu u cjelini i predstavlja globalni problem u javnom zdravstvu. Njegovo rješavanje zahtijeva suradnju država i regija, a održavanje ovoga skupa pruža mogućost razmjene programa kako raditi na prevenciji i zaustaviti širenje alkoholizma, naročito među mladima.
Prof.dr.sc. Ljubomir Hotujac, predsjednik Hrvatskog psihijatrijskog društva, istaknuo je kako bi bio sretan da nema ovakvih konferencija, jer onda problema ne bi bilo, ali problem izmiče kontroli i intervencijama. Ovako veliki broj okupljenih sudionika, punih entuzijazma i spremnosti na maksimalno angažiranje, predstavlja borce koji će izdržati do kraja i stvoriti svijet bolji za našu djecu. Predsjednik povjerenstva za psihijatriju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, prof.dr.sc. Goran Dodig, rekao je kako je prošlo stoljeće bilo stoljeće anksioznosti, a ovo stoljeće depresije i ovisnosti, kao rezultat pogubnosti globalnih kretanja.
Prof.dr.sc. Vlado Jukić, predsjednik Društva za hrvatsku psihijatriju i pravo, iznosi podatak da Psihijatrijska bolnica Vrapče godišnje zaprima 6500-7000 pacijenata zbog alkoholizma, a u zadnjih šest mjeseci ove godine broj novoprimljenih iznosi 33%, odnosno 1/3 psihijatrijske klijentele. Dr.sc. Zdenka Čebašek-Travnik iz Republike Slovenije u svom je obraćanju govorila o posvećivanju pune pažnje medicini ovisnosti kao medicini suradnje i pružanja pomoći svima koji su ovisni o bilo kojoj supstanci. Dr. Flavio Poldrugo je u ime Psihijatrijske klinike u Trstu predstavio aktivnosti pokrajine Friuli- Venezia.
Nakon plenarne sjednice i kraće stanke, započeo je stručni dio konferencije istodobnim održavanjem sekcija. U dvorani A, na sekciji 1, prikazano je sadašnje stanje i perspektive alkoholizma i drugih ovisnosti u Republici Hrvatskoj i Sloveniji, te uloga Crvenog križa u preventivnim zdravstvenim aktivnostima. Na sekciji 2 prikazani su pristupi u prevenciji zlouporabe droga. U dvorani B, na sekciji 3, izlaganja i prezentacije radova tematski su bili vezani uz klubove liječenih alkoholičara a predstavili su ih autori: prim.mr.sc. Vesna Golik-Gruber, dr.sc.dr. Korona Nenadić-Šviglin, Katarina Radat, dipl. soc. radnica, dr. Numan Husedjinović, dr.sc.dr. Milan Gudelj i psihologinje Sandra Jovanović, Vesna Orač i Renata Blažok. Prvog dana rada konferencije održan je i mini-simpozij "Suvremena dijagnostika i terapija alkoholizma u komorbiditetu s drugim duševnim poremećajima" te izlaganje postera. Na svečanoj večeri, priređenoj za sve sudionike nastavljeno je druženje i razmjenjivanje prvih dojmova.
Drugog dana kongresa program se nastavio odvijati po sekcijama. U prijepodnevnom dijelu, među brojnim izlagačima, valja istaknuti nastup i izlaganje dr. Ante Oreškovića o učinkovitosti disulfirama u uspostavi i održavanju apstinencije, med. sestre Zinke Bratuše o zdravstvenom odgoju u radu s ovisnicima o alkoholu, dipl.soc. radnice Blanke Dorociak o rehabilitaciji ovisnika o alkoholu, dipl.soc. radnice Zinke Sertić o tome kako koristiti svoj um i jezik da bi se postigli ciljevi i uspjeh, apsolventice soc. rada Ivane Pražetine o sindromu izgaranja stručnih djelatnika u radu s liječenim alkoholičarima, te doc.dr.sc. Darka Breitenfelda o trenutnim naglascima u sprečavanju alkoholne problematike. Nakon pauze za ručak, u poslijepodnevnom dijelu rada, vrlo interesantna
izlaganja imali su dr. Lipa Čičin Šain o novim metodama provedenim na laboratorijskim štakorima i alkoholizmu, prim.dr.sc. Mirjana Marković-Glamočak o prekomjernom pijenju i raku dojke, dr. Ana Matošić na temu kako spriječiti žudnju kod ovisnika o alkoholu i med. sestra Andreja Gurović o ulozi medicinske sestre u resocijalizaciji alkoholičara.
Lijep prikaz 25 godina djelovanja i rada Savjetovališta za alkoholizam u Slatini iznijela je dr. Marija Turk-Kuči. Zaista je šteta što, zbog kratkoće vremena radovi dr. Anite Komljenović o ulozi liječnika opće medicine u liječenju alkoholizma i moje malenkosti o alkoholizmu i radnoj sredini nisu prikazani u cijelosti jer je došlo vrijeme predviđeno za svečanost zatvaranja konferencije.
Zatvarajući ovaj skup, prof.dr.sc. Vlatko Thaller se zahvalio svim sudionicima na sudjelovanju i radu. Naradili smo se, ali smo zadovoljni. Učinjen je značajni pomak u sadržaju, bilo je puno dobrih radova i pružena je mogućnost da stručnjaci razmijene mišljenja i budu još uspješniji, prateći nove trendove u liječenju alkoholizma i drugih ovisnosti.
Damir Vodopivec, Klub "Poštar"