U autobusu na putu za Opatiju

Krenuli smo rano ujutro iza ?Ciboninog? tornja. Bili smo pospani, mnogi se nismo poznali pa smo pretežno drijemali, malo razgovarali. Kad smo se približili Opatiji, dobili smo značke koje su označavale osobu koja će nazočiti Sastanku klubova liječenih alkoholičara. Tada smo se dogovorili i za ručak u Rijeci.
Na sastanku sam pozorno pratila izlaganja i mnogo naučila, posebno od gosta iz Makedonije. Shvatila sam da je jako aktivan, posebno u obiteljima liječenih alkoholičara. To mi se činilo jako korisnim.
U Rijeci se naš klub pobratimio s klubom iz Slavonskog Broda. Autobus je malo kasnio pa nismo svi stigli na početak, ali smo to kasnije nadoknadili. Upoznali smo se, razgovarali i dogovorili za ponovno druženje.

Povratak u Zagreb prošao je puno veselije nego dolazak u Opatiju. Bilo je to zato što smo se tijekom dana upoznali, a i pjevali smo uz glazbu s kazeta, koja je bila po našem ukusu. Neki su i zaplesali. I sama sam bila jedna od njih. Pridružila nam se i jedna trudnica, pa smo se i našalili na njezin račun: "Ako treba, ima nas dosta koje smo rodile, pa možemo biti babice". U takvom raspoloženju je vrijeme brzo prošlo pa nam je bilo žao kad smo opet ugledali ?Cibonin? toranj jer je to značilo rastanak.

M.M., Klub "Stara Tkalča", Zagreb