Meni je bilo najbolje u autobusu

Dana 3. listopada 2004. u 6,00 smo krenuli autobusima s parkirališta iza Cibone na put u Opatiju. Za vrijeme puta neki ljudi su spavali. Atmosfera u početku nije bila naročita, putem se popravljala. U Ravnoj gori smo stajali 15 minuta kako bismo popili kavu. U Opatiju smo stigli oko 9,00 sati. Organizatori su nas lijepo dočekali.
Na Sastanku su učestvovali predstavnici iz Slovenije, Hrvatske, Makedonije, Italije i Bosne i Hercegovine. Oni su nas upoznali s organizacijom liječenja i klubova u njihovim zemljama. Slijedila je rasprava u kojoj su ljudi govorili o problemima u njihovim klubovima i županijama. Nakon sastanka smo autobusima išli na ručak u Crveni križ u Rijeci. Atmosfera je za vrijeme ručka bila opuštena. Družili smo se, bolje se upoznavali i razgovarali, razmjenjujući iskustva iz svojih klubova. Bili smo lijepo ugošćeni, ali nam je bilo žao što nas nisu ponudili sokovima, nego ih se moralo plaćati, a i ručak je koštao 20 kuna.
Poslije ručka smo otišli na izlet na Trsat. Tamo smo posjetili svetište Majke Božje. Nekima je to bila jedinstvena prilika da posjete Trsat. Popeli smo se na kulu i slikali se. U 18 sati smo krenuli autobusima prema Zagrebu. Od ulaska u autobuse smo pjevali i plesali cijelim putem, sve do Zagreba. Ponovo smo stali u Ravnoj gori da popijemo kavu i zapalimo cigaretu. Nekim ljudima je bilo žao što smo stali. Krenuli smo nakon 15 minuta. Nastavilo se druženje uz pjesmu i ples. Ljudi su se na putu bolje upoznali i sklopila su se nova prijateljstva, što je jako korisno.
Iskreno, ljepše mi je bilo na putu, nego u Opatiji. Svima nam je bilo žao što se moramo rastati. Sve u svemu, bilo je lijepo.
Ako iskreno kažem ljepše mi je bilo na putu nego u Opatiji. Svima nam je bilo žao što se moramo rastati. Sve u svemu bilo je lijepo.

Hrvoje Veber, Klub "Prečko" Zagreb