Publikacije HSKLA i ZKLAZ

Za narudžbe knjiga ili časopisa molimo obratiti se kod tajnice HSKLA gđe Dušice Cesarec, na tel.:
091 545 80 72

Održan stručni sastanak Hrvatskog društva za alkoholizam i druge ovisnosti

Održan stručni sastanak Hrvatskog društva za alkoholizam i druge ovisnosti

Hrvatsko društvo za alkoholizam i druge ovisnosti Hrvatskog liječničkog zbora organiziralo je 08. studenog 2005.godine u KB "Sestre milosrdnice" u Zagrebu, stručni sastanak s predavanjem "Hrvatski akcijski plan za prevenciju i suzbijanje štetnog djelovanja alkohola", koje je u organizaciji društva održala prim. dr.sc. Marina Kuzman.
Sastanku je prisustvovalo oko tridesetak osoba od kojih su bili najbrojniji liječnici, prvenstveno psihijatri koji se bave alkohologijom, ali i kolege drugih specijalizacija, te soc.radnici, defektolozi, medicinske sestre. Sastanak je otvorio i vodio prof. dr.sc. Vlatko Thaller, a u predsjedništvu su bili i prim.dr. Srđan Marušić i dr.sc. Zoran Zoričić.

U uvodnom dijelu predavanja prikazani su podaci o nastanku, posljedicama te potrebi borbe protiv alkoholizma u suvremenom društvu. Alkoholizam je ovisnost koja nastaje zbog neumjerene upotrebe alkoholnih pića, a izravno ili neizravno ugrožava najvitalniji dio pučanstva. Prekomjerno pijenje alkohola može imati značajna štetna djelovanja na tjelesno, psihičko i društveno zdravlje pojedinaca, obitelji i zajednice. Konzumacija alkohola i učestalost teškog pijenja povezana je s povećanim rizikom nesreća, uključujući nesreće u prometu, kriminalnim ponašanjem, obiteljskim i seksualnim nasiljem i ozljeđivanjem kako sebe tako i drugih te povećanom riziku samoubojstava. Troškovi problema uzrokovanih alkoholom u društvu procjenjuje se na 2-5% ukupnog bruto nacionalnog dohotka.
U izvještaju Svjetske zdravstvene organizacije o potrošnji alkohola u Europskoj regiji, Europa je podijeljena na tri skupine (Euro A, Euro B1 i B2 te Euro C), koje se razlikuju po značajkama potrošnje alkohola i alkoholnih konzumenata u pojedinim zemljama.
Hrvatska se nalazi u Euro A skupini koja se odlikuje srednjom potrošnjom alkoholnih pića u odnosu na većinu promatranih parametara. Procjenjuje se da alkohol konzumira 90% muškaraca i 81% žena, a da je rizičnih konzumenata u populaciji 15,7 %. Udio bolesti povezanih s alkoholom u ukupnim godinama izgubljenog zdravog života kao zbroj izgubljenih godina života i godina života izgubljenih zbog oštećenja iznosi u ovoj skupini 11,4 za muški i 1,5 za ženski spol. Potrošnja alkohola u Hrvatskoj bila je 2002. godine 10,95 litara po stanovniku. Ciroza jetre (K74) se smatra indikatorskom bolešću alkoholizma, jer je najvećim djelom posljedica prekomjerne uporabe alkohola. Prema podatcima SZO Hrvatska bilježi niže standardizirane stope smrtnosti od kronične bolesti jetre i ciroze u odnosu na druge europske zemlje a i broj hospitalizacija zbog alkoholne bolesti jetre i drugih kroničnih bolesti jetre se u posljednjih desetak godina smanjuje.
U Hrvatskoj 2004. godine duševni poremećaji uzrokovani alkoholom (F10) su uz shizofeniju vodeći uzrok hospitalizacija u skupini duševnih bolesti i poremećaja. Zbog akutne intoksikacije alkoholom godišnje se hospitalizira oko stotinu osoba mlađih od 19 godina (u 2004. godini 78 muškaraca i 12 žena)!
O navikama pijenja alkoholnih pića u mladih govori istraživanje European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs (ESPAD). Trendovi učestalosti pijenja su u snažnom porastu,a prije 4 godine Hrvatska je bila znatno ispod prosjeka svih zemalja. U Hrvatskoj kao i u najvećem broju ESPAD zemalja alkohol je barem jednom u životu pio gotovo svaki učenik ili učenica (90% ili više).
Alkohol je značajan čimbenik rizika ozljeđivanja općenito, a osobito ozljeda kod prometnih nesreća. Od ukupno 328 smrtno stradalih vozača pod utjecajem alkohola bilo je 25,61 %. U Europskoj regiji broj smrtnosti od prometnih nesreća u 2003. godini u odnosu na 1995. godinu se smanjio, u Hrvatskoj je zabilježen porast.
Liječenje i rehabilitacija alkoholičara u Hrvatskoj provodi se od 1964. godine po konceptima zagrebačke alkohološke škole. Započinje u jednom od institucionalnih programa liječenja, izvanbolničkog ili bolničkog, a potom se nastavlja dugogodišnja rehabilitacija u klubu liječenih alkoholičara. Klubovi liječenih alkoholičara skupine su samopomoći organizirane kao udruge građana a 180 klubova liječenih alkoholičara diljem Hrvatske čine kvalitetnu mrežu podrške u rješavanju problematike vezane uz pijenje i alkoholizam, tim više što su u klubovima angažirani obučeni stručni djelatnici. Za svoje programe klubovi su potpomognuti od vladinog sektora.

Postavljeni su ciljevi. Glavni cilj bio je sprječavanje i smanjenje zlouporabe alkohola i alkoholom izazvanih poremećaja. Određeni su nositelji akcijskog plana, strategija djelovanja za ostvarivanje ciljeva te aktivnosti kojima će se postavljeni ciljevi ostvariti. Planirano je nekoliko glavnih strategija, a to su:

1. 1. Informiranje javnosti, edukacija i razvijanje
2. svijesti o štetnosti alkohola;
3. 2. Promicanje duševnog zdravlja;
4. 3. Okoliš koji pridonosi zdravlju;
5. 4. Vožnja pod utjecajem alkohola;
6. 5. Dostupnost alkoholnih proizvoda
7. 6. Promidžba alkoholnih proizvoda
8. 7. Odgovornosti proizvođača alkoholnih pića i
9. ugostitelja
10. 8. Društveni potencijali koji odgovaraju na štetu
11. povezanu s pijenjem
12. 9. Uključenost nevladinih organizacija
13. 10. Liječenje
14. 11. Oblikovanje, provedba i praćenje politike

Analizom strategije djelovanja može se uočiti, da su klubovi liječenih alkoholičara uvršteni u dvije strategije:
1. Društvene potencijale koji odgovaraju na štetu povezanu s pijenjem i navodi se:
?podržati klubove liječenih alkoholičara s ciljem održavanja apstinencije, obiteljske, radne i društvene rehabilitacije,
2. Liječenje
?osigurati rad klubova liječenih alkoholičara uz odgovarajuće financiranje i edukaciju stručnih djelatnika

Predavanje je praćeno sa zanimanjem i nakon izlaganja razvila se korisna rasprava.
_______________________________
U izradi dokumenta sudjelovali:

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi: Anita Ljubičić
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa: Branka Adžić
Ministarstvo obitelji, braniteljstva i međugeneracijske solidarnosti: Zdenko Žunić
Ministarstvo unutrašnjih poslova: Ante Gašpar
Klinika za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti KB ?Sestre milosrdnice?: Vlatko Thaller, Vesna Golik-Gruber, Robert Torre, Srđan Marušić
Centar za alkoholizam i druge ovisnosti Psihijatrijska bolnica Vrapče: Miroslav Bojić
Teološki fakultet: Mirko Jozić;
Ured Svjetske zdravstvene organizacije u Republici Hrvatskoj: Vlasta Kaić-Rak
Hrvatski zavod za javno zdravstvo: Marina Kuzman, Vlasta Hrabak-Žerjavić, Maja Silobrčić Radić, Ivana Pavić Šimetin, Verica Kralj, Dijana Mayer

Prim dr.sc. Mirjana Marković-Glamočak
_______________
Izvor podataka: Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Poziv (126)

Povodom Mjeseca borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti 15.11.-15.12.2005. godine pozivamo sve zainteresirane građane s područja Gajevo, Jarun, Prečko, Rudeš i Vrbani na

TRIBINU GRAĐANA

koja će se održati 6.12.2005. godine, s početkom u 17.30, u Društvenom domu Prečko, Prečko bb. Uvodno predavanje o alkoholizmu iznijeti će
prof. defektologije Maja Tončević.
Živimo zdravo, kvalitetno i sretno!

Klubovi liječenih alkoholičara Gajevo-Jarun, Osvit, Rudeš, Vrbani i Prečko

Uz Svjetski dan mentalnog zdravlja

Uz Svjetski dan mentalnog zdravlja

"Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja"

U ponedjeljak, 10. listopada 2005. u prostorijama Hrvatskog Liječničkog zbora obilježen je Svjetski dan mentalnog zdravlja. Doc. dr. sc. Slađana Ivezić-Štrkalj predstavila je Europski plan akcije za mentalno zdravlje

U svom izlaganju doc.dr.sc. Slađana Ivezić-Štrkalj naglasila je da je mentalno zdravlje osnovna komponenta socijalne kohezije, produktivnosti, mira, stabilnosti i da doprinosi socijalnom i ekonomskom razvoju društva.

Plan akcije temelji se na deklaraciji o mentalnom zdravlju za Europu koje su potpisali ministri zdravstva članica Europske unije i Europske regije Svjetske zdravstvene organizacije, stoga se deklaracija odnosi i na Hrvatsku.

Plan se temelji na činjenicama vezanim uz važnost mentalnog zdravlja za cjelokupno zdravlje, rasprostranjenost mentalnih poremećaja (svaki četvrti stanovnik svijeta, a prema nekim podacima u nekim dijelovima svijeta i svaki drugi tijekom svog života, ima problema s mentalnim zdravljem), pronalaženje učinkovitih metoda liječenja, raširenost stigme (predrasuda) i diskriminacije povezane s psihičkom bolešću, koja negativno utječe na traženje pomoći i otežava integraciju oboljelih u zajednicu, nastojeći ih isključiti umjesto uključiti u život zajednice.

Ciljevi akcije za mentalno zdravlje su stvaranje nacionalne politike mentalnog zdravlja koja uključuje:

- promicanje mentalnog zdravlja
- povećanje svjesnosti o važnosti mentalnog zdravlja
- prevenciju i rano otkrivanje i liječenje bolesti
- odgovarajuće liječenje lijekovima, psihološkim psihosocijalnim metodama
- borbu protiv stigme i diskriminacije zbog psihičke bolesti
- ostvarivanje partnerstva za mentalno zdravlje koje uključuje suradnju profesionalaca u mentalnom zdravlju s korisnicima usluga (pacijentima), članovima obitelji, sustavom socijalne skrbi, stručnjacima u području prava, obrazovanja, rada i zdravstva općenito
- osmišljavanje i primjenu sveobuhvatnog i učinkovitog sustava za mentalno zdravlje koji će uključiti promicanje, prevenciju, liječenje, rehabilitaciju, brigu i oporavak
- promjena u sustavu obrazovanja stručnjaka u mentalnom zdravlju i različitih profesija koje su povezane s mentalnim zdravljem
- prihvaćanje iskustva i znanja korisnika usluga (pacijenata) i njihovih obitelji u planiranju usluga i servisa za mentalno zdravlje
- osiguranje odgovarajućih fondova koji će omogućiti ravnopravnost mentalnog zdravlja s drugim sektorima.

Što treba učiniti Hrvatska?

1. Donijeti nacionalnu strategiju mentalnog zdravlja u skladu s europskim smjernicama, što u praksi znači donošenje legistrative koja mora omogućiti primjenu nacionalne politike, isključivanje diskriminacije, uključivanje predstavnika korisnika usluga i članova njihovih obitelji u grupe odgovorne za planiranje, provođenje, vrednovanje i nadzor aktivnosti povezanih s mentalnim zdravljem, uspostavljanje programa zapošljavanja i prilagođavanje zahtjeva radnih mjesta u skladu s potrebama osoba koje imaju problem s mentalnim zdravljem.
2. Uvesti sustav organizacije psihijatrijske službe u zajednici, koja znači organizirani sustav povezanosti izvanbolničkog i bolničkog liječenja, multidisciplinarni tim stručnjaka, i daje prednost izvanbolničkom liječenju i razvoj rehabilitacijskih servisa u zajednici.
3. Osnovni preduvjet je otvaranje centara za mentalno zdravlje na regionalnim razinama, rad u multidisciplinarnom timu, edukacija tima, uvođenje psihosocijalnih intervencija kao dijela standardnog liječenja, pa je potrebno razviti službu za rehabilitaciju i provođenje psihosocijalnih metoda.
4. Posebnu pozornost treba posvetiti razvoju službi za djecu, mladež i starije osobe.
5. Potrebno je osigurati odgovarajuće fondove, koji će omogućiti ravnopravnost službi za čuvanje mentalnog zdravlja s drugim sektorima u medicini.

Za vrijeme okruglog stola sudionici su imali prilike iznijeti svoja zapažanja, prigovore i pohvale koje se odnose na zadatke postavljene pred Hrvatsku, posebno vezano za skorašnje osnivanje Centra za mentalno zdravlje u Zagrebu, što će biti jedan od prvih koraka uvođenja psihijatrije u zajednicu u Hrvatskoj.

Mr sc.dr. Ema N. Gruber,
predsjednica Udruge za unapređenje duševnog zdravlja i kvalitete života duševnog bolesnika i njegove obitelji "Sretna obitelj", Popovača

Aktivnosti HSKLA

Okrugli stol u Klubu "Split"

Alkoholizam i druge ovisnosti nanose teške posljedice pojedincu, obitelji i društvu u cjelini. Predstavljaju globalni problem u javnom zdravstvu, ali i šire. Rješavanje ovog problema nužno zahtijeva suradnju svih čimbenika u društvu.

Kako smanjiti štetu, kako raditi na prevenciji i kako zaustaviti širenje alkoholizma i drugih ovisnosti, posebno među mladima?

Odgovore na ova pitanja, kao i prijedloge za jačanje mreže svih društvenih subjekata u borbi protiv ovisnosti, izložili su sudionici Okruglog stola - Aktualni moment ovisnosti o alkoholu i drugih ovisnosti u RH koji je održan dana 27. rujna 2005. godine u 17 sati u Splitu, u prostoru Kluba. Pozivu za sudjelovanje odazvali su se predstavnici Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Prekršajnog suda, Centra za socijalnu skrb, Poglavarstva grada Splita, Caritasa, Bogoslovnog fakulteta, Zavoda za bolesti ovisnosti, KBC ?Firule?. Među nazočnima bili su predstavnici i stručni djelatnici klubova s područja grada Splita i županije, kao i brojni članovi Kluba ?Split?.
Prisutne goste i članove kluba pozdravio je dugogodišnji stručni djelatnik kluba Željko Tandara, socijalni radnik, predsjednik Kluba Marijan Delaš i tajnik Željko Kovač.

Uvodno predavanje održao je gost-predavač dr.sc. Zoran Zoričić, predsjednik HSKLA koji je ujedno prikazao rad klubova liječenih alkoholičara općenito.

U izlaganje se uključila predstavnica Centra za socijalnu skrb, Božena Škare, dajući podatke o složenoj obiteljskoj problematici kada je prisutan alkohol. Djelatnici Policije osvrnuli su se na problematiku alkoholizma kroz prekršajne i kaznene prijave u području obiteljsko-pravne zaštite, kao i u području maloljetničkog kriminaliteta uopće. Izloženi su i detaljni podaci o stanju u prometu, kao i pregled učinkovitosti ?norme 0??. Uz spomenuto, izneseni su podaci da je u prometnim nezgodama sa smrtno stradalim ili ozlijeđenim osobama evidentirano 19% sudionika pod utjecajem alkohola. U ukupnom broju prometnih nezgoda evidentirano je 5,9% alkoholiziranih sudionika (podaci za kolovoz 2005.godine).

Liječnik KB ?Split?, dr. Stjepan Miše, stavio je naglasak na prevenciju i odgoj mladih osoba.
Sutkinje su iznijele svoja iskustva u izricanju presuda za alkoholizirane počinitelje, kao i pozitivno mišljenje o ulozi klubova. Također su postavile pitanje kako se postaviti u odnosu na represiju, poglavito kod mladih osoba.

Dr.sc. Zoričić je istaknuo da upravo zato treba što više raditi na prevenciji.
Iskustva u radu s ovisnicima o drogama izložio je ravnatelj Zavoda za bolesti ovisnosti.
Dr. Marasović, teolog, ukazao je na integraciju državnih institucija sa drugim civilnim organizacijama po pitanju resocijalizacije, a u okviru čega određenu uloga ima i crkve.

Upozoreno je na snažan pritisak reklama alkoholnih pića na mlade, te istaknuto kao jedan od načina rješavanja problema nužnost organizirane kampanje protiv alkohola na državnoj razini.
Na kraju je članica Kluba ?Split?, gospođa Lidija sa pozicije liječenog alkoholičara iznijela svoja pozitivna iskustva dolaskom u klub, u terapijsku zajednicu. Istaknula je svoj osobni doživljaj bolničkog liječenja i edukaciju koju smatra vrlo bitnom u procesu liječenja.

Za Klub ?Split? (stručna djelatnica)
Željka Radošević, dipl. soc. radnica,
stručni savjetnik-analitičar
u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj

Kako donijeti dobru odluku?

Ana Ribarić Gruber, prof. psihologije

Godišnji odmori se pomalo bliže kraju, stiže jesen koja u prirodi znači približavanje kraja jednog ciklusa, dok ljudima - od najranije školske dobi pa sve do kraja radnog vijeka, naviješta novi početak i time pruža izvrsnu priliku da nešto promijenimo.

Svi se svakodnevno nalazimo u situacijama u kojima moramo donijeti određene odluke, bilo da se radi o sitnicama, ili o odlukama čije ćemo posljedice osjećati snažno i dugoročno. Donijeti odluku može biti lako, ali donijeti dobru odluku često nije nimalo jednostavno.

Donošenje odluka je proces koji podrazumijeva odabir jedne od najmanje dviju mogućnosti, od kojih svaka ima svoje, za nas privlačne i odbojne strane, a odabir jedne isključuje odabir drugih mogućnosti. Pojedinci se razlikuju prema načinu odlučivanja, ovisno o znanju, prethodnom iskustvu, osobinama ličnosti (impulzivnosti odnosno refleksivnosti, neurotizmu, spremnosti prihvaćanja rizika...), a na odlučivanje utječu i situacijski čimbenici (obaviještenost o mogućnostima koje su nam na raspolaganju, važnost odluke, vrijeme u kojem odluku moramo donijeti...).

Međutim, na donošenje odluka možemo gledati i kao na umijeće po kojem se razlikujemo: neki od nas će brzo i možda lako(misleno) odabrati mogućnost koja će obilježiti mjesece ili godine koje su pred njim, dok će drugi utrošiti puno vremena na odlučivanje o gotovo beznačajnim sitnicama. To umijeće, odnosno strategiju odlučivanja, možemo razvijati vježbom, kako bismo u situacijama u kojima imamo mogućost izbora, od onoga što nam se nudi odabrali najbolje (iako treba napomenuti da, budući da nitko nije savršen, nema osobe koja uvijek donosi najbolje odluke).

Nema univerzalnih pravila koja bi nam jamčila donošenje najboljih odluka u svim situacijama, no praksa je pokazala da je veća vjerojatnost da ćemo donijeti dobre odluke i smanjiti doživljaj stresa koji često prati proces odlučivanja ukoliko ih pokušamo postići na sljedeći način:

• Na samom početku je važno detaljno analizirati situaciju i definirati problem, pazeći pri tome da razlučimo problem od njegovih pokazatelja i posljedica. Npr. nezadovoljstvo odnosima u obitelji može biti posljedica različitih čimbenika (različitosti naravi, stresa, financijskih neprilika, bolesti, alkoholizma i sl.). Također trebamo jasno i precizno odrediti ciljeve koje želimo postići.

• Prije ozbiljnog pristupanja odlučivanju trebamo procijeniti koliko je odluka važna, odnosno vrijedi li uopće ulagati vrijeme i trud u nešto što nije bitno ili će se riješiti samo od sebe.

• Osjećaji su pokretač našeg ponašanja, no ukoliko postanu prejaki, ometaju djelovanje "zdravog razuma". Ukoliko nas emocije preplave prilikom donošenja važnih odluka, trebamo se najprije smiriti, a potom polako, što je moguće "hladnije" glave pristupiti rješavanju problema.

• Koliko god nam odlučivanje teško padalo, ne bismo ga smjeli odgađati (pri tome se misli na odgađanje samog razmišljanja o odluci koja je pred nama i svojevrsnom bijegu, a ne na razmatranje različitih rješenja i čekanje da "prespavamo" neku veliku odluku). Bitno je ostaviti dovoljno vremena za donošenje važnih odluka, kako ne bismo bili izloženi pritisku, no pri tome treba svakako voditi računa o tome da ne odugovlačimo na račun realizacije. Ne smijemo zaboraviti da odlučivanje nije samo sebi svrha, nego nakon toga tek treba uslijediti ostvarenje odluke i postizanje željenog cilja.

• Odluka će biti to kvalitetnija što više informacija o mogućnostima koje nam se nude imamo na raspolaganju. Zato bismo trebali uložiti dodatni napor u prikupljanje informacija, pogotovo iz više neovisnih izvora.

• Ne smijemo se ograničiti na prvo rješenje koje nam padne na pamet (bez obzira na to koliko nam se ono činilo dobrim), nego bismo trebali pokušati iznaći što više rješenja (i pri tome upotrijebiti maštu) i zapisati ih kako ih ne bismo zaboravili (tzv. brainstorming). Velika prepreka pri rješavanju problema je upravo ustrajanje na rješenju koje očito ne daje željeni rezultat, što je praćeno osjećajem frustracije, budući da se trudimo i ulažemo energiju, a zapravo se vrtimo u krugu. U tom je slučaju dobro malo predahnuti i potom pokušati sagledati čitavu situaciju iz drugog kuta.

Svaku mogućnost treba posebno analizirati, uzimajući u obzir pozitivne i negativne posljedice (posebno dugoročne), pazeći da ne upadnemo u zamku traženja rješenja koja namse u tom trenutku čine najbržima, najlakšima i najbezbolnijima. Ono što nam trenutno najviše odgovara često nije najbolje za nas i naše bližnje. Ovdje se nikako ne smije zanemariti praktična strana - trebamo dati prednost onome što možemo provesti u djelo (dakle, trebamo voditi računa o vlastitim mogućnostima, sredstvima koja su nam na raspolaganju, sposobnostima, vremenu...).

• Imajte na umu staru izreku prema kojoj je više glava pametnije, stoga se ne ustručavajte potražiti savjet neovisne i kompetentne osobe. Međutim, traženje savjeta nikako ne smijemo miješati s očekivanjem da druga osoba odluči umjesto nas i da na taj način na nju prebacimo odgovornost, pogotovo ukoliko se radi o odluci koja će se dugoročno odražavati na naš život.

• Savjet osobe koja nam je bliska dvosjekli je mač - s jedne strane se radi o ljudima koji nas dobro poznaju (dakle, mogu predvidjeti naše ponašanje u određenim situacijama, procijeniti koliko smo se sposobni u njima snaći, kao i procijeniti naše zadovoljstvo ishodima tih situacija). Međutim, bliske osobe se često toliko užive u naš problem da nisu ništa objektivnije od nas samih. Također treba izbjegavati pitanja odnosno pretpostavke kao što su "Što bi ti učinio/la da si na mom mjestu?". Bez obzira na odgovor koji dobivamo na to pitanje, iskrenost nama bliske osobe i želju da nam pomogne, ne smijemo zaboraviti da ta osoba ipak nije u našoj koži i da je lakše raspravljati o tome "što bi bilo kad bi bilo" nego riješiti konkretan problem kad se s njime susretnemo. Osim toga, ljudi se međusobno razlikuju, pa ono što je najbolje za jednu osobu ne mora nužno biti dobro i za nekog drugog.

• Nerijetko posljedice naših odluka osjećaju i naši bližnji, suradnici na radnom mjestu itd. U takvim situacijama treba biti osobito oprezan i voditi računa i o njihovoj dobrobiti. Ukoliko očekujemo da će se posljedice naših odluka odraziti na čitavu obitelj, u njihovo donošenje svakako trebamo uključiti i druge članove.

Kao što je već spomenuto, odlučivanje nije cilj, nego korak koji nas vodi prema određenom cilju. Ni genijalna rješenja niti najbolje odluke ne vrijede ništa ukoliko ih ne provedemo u djelo. Zbog toga se, kad donesemo odluku, ne smijemo olako opustiti jer nas posao tek čeka.
Na kraju, kad donesemo i realiziramo odluku, dobro je osvrnuti se unatrag i provjeriti je li naš odabir zaista bio najbolji, odnosno analizirati čitav put koji smo prešli kako bismo eventualno otkrili gdje smo pogriješili i tako izbjegli pogreške u nekim budućim situacijama. Na greške ne bismo trebali gledati previše kritično jer se one svakome mogu dogoditi, ali na njima uvijek možemo ponešto naučiti!

Kad jednom razvijemo strategiju donošenja odluka, primjenjivat ćemo je spontano čak i onda kada nemamo dovoljno vremena na raspolaganju, pa smo prisiljeni preskočiti neke navedene korake, jer ćemo ih primjenjivati i bez da smo ih u potpunosti svjesni.

Temeljna pravila u radu kluba liječenih alkoholičara

U radu kluba liječenih alkoholičara trebamo poštovati neka temeljna pravila koja trebaju služiti očuvanju slobode članova, a ne njenom ograničavanju. Među njima su sljedeća posebno važna:

1. Za prijem u članstvo kluba ne mogu postojati neki posebni uvjeti. Svaka obitelj i svaki pojedinac koji imaju poteškoća izazvanih alkoholom, i koji to žele, mogu postati članovima kluba. U klubu ne mogu postojati pravila koja predviđaju izbacivanje člana iz kluba. Što je član u većim poteškoćama, to ga klub mora više podržavati. Svi članovi obitelji ravnopravni su članovi kluba.
2. Točnost je najvažnije pravilo u radu kluba. Klub se sastaje u plenumu jedanput tjedno, u danu i satu koji članovi zajednički odrede. Toga dana i sata treba se redovito držati.
3. Kako se klub sastaje u plenumu svakog tjedna, on svoje postupke, upravu i programe može punovaljano mijenjati i nadopunjavati na svakom sastanku, odnosno sastanak proglasiti izvanrednom skupštinom.
4. Svaki član kluba se treba brinuti o klubu, pa je zbog toga potrebno da svi članovi, po nekom redoslijedu, obnašaju različite funkcije u klubu. Izvršavanje tih funkcija traži od člana da uči, da napreduje, i to ne samo što se tiče poremećaja izazvanih alkoholom, već općenito, u općeljudskom smislu. Stalne funkcije koje članovi obnašaju su sljedeće: predsjednik, dopredsjednik, tajnik i blagajnik, koji zajedno s još 1-3 člana čine predsjedništvo kluba. Funkcije koje se mijenjaju su: voditelj sastanka kluba, koji se bira na svakom sastanku i brine se za pripremu sljedećeg sastanka i njegovo vođenje (svaki član kluba vodi povremeno sastanak), zapisničar, prema potrebi 1-2 člana koji odlaze u patronažu (prijateljski posjet), te član koji se brine za prostorije u kojima se održava sastanak. Pored ovih dužnosti mogu se odrediti i mnoge druge. Što je više članova kluba zaduženo za pojedine dužnosti, to je bolji rad kluba.
5. Na sastanku svaki član ima pravo govora, i to, prije svega, o sebi i svojim poteškoćama. Nitko ga ne može prisiljavati da govori o sebi ako on ne pristaje. Klub očekuje da svaki član prije ili kasnije odluči uzeti riječ, na što ga klub mora i pripremiti.
6. Obično se u pravila kluba upisuje i ono, prema kojem članovi kojima je to liječnik odredio, zajednički, u vrijeme sastanka, uzimaju disulfiram. U tom slučaju riječ je više o preporuci nego o obaveznom pravilu.
7. Član mora upoznavati suvremeno gledanje na suzbijanje poremećaja izazvanih alkoholom, pa u tom smislu treba razgovarati s drugim članovima i stručnim djelatnicima kluba, sudjelovati u naobrazbi, čitati Alkohološki glasnik i ostalu alkohološku literaturu, te se općenito zanimati za društvo u kojem živi i radi.
8. Kad članstvo kluba prijeđe 12 obitelji, klub se treba podijeliti i to tako da u oba nova kluba bude podjednak broj starih i novih članova.
9. U klubu rade stručni i dostručni djelatnici, koji su prošli naobrazbu iz područja alklohologije, a koje treba birati u dogovoru sa Zajednicom klubova ili Hrvatskim savezom klubova liječenih alkoholičara.
10. Član kluba ima pravo na čuvanje anonimnosti u klubu u situacijama kad klub organizira javne manifestacije.

Osim spomenutih pravila, klub ne bi trebao imati drugih. Članovi kluba mogu uvesti u svom radu i neke običaje, no oni nisu obvezatni. Što manje pravila ima klub, obično je njegov rad bolji.
Dnevni red ne spada u pravila rada i može biti u svakom klubu drugačiji. Najčešće klubovi vode sastanke prema ustaljenom dnevnom redu, što olakšava vođenje sastanka i rad, kako članova, tako i stručnih djelatnika i dobro ga je pripremiti, osobito kad je riječ o neiskusnim, mladim članovima i djelatnicima. Dnevni red bi trebao biti takav da omogući svakom članu da uzme riječ za vrijeme sastanka.

Priredila: prim.mr.sc. Vesna Golik-Gruber

Uhvaćena Duga - kako naručiti knjigu?

Knjigu možete nabaviti po cijeni od 50 kuna pouzećem, uplatom na žiro račun br.

2340009-1110012451 poziv na broj 1537636.

Uplatnicu pošaljite na adresu:

Hrvatski savez klubova liječenih alkoholičara,
Klinika za psihijatriju KB "Sestre milosrdnice"
Vinogradska c. 29, 10000 Zagreb

uz naznaku Vaše točne adrese.

Knjigu možete kupiti i u sjedištu HSKLA, na gornjoj adresi, u socijalnoj službi Klinike.
Informacije na telefon 01 37 87 217.

Zahvala

Hvala svima koji su s nama podijelili radost rođenja naše knjige

Povodom promocije naše nove knjige priča iz života, "UHVAĆENA DUGA - Za život bez alkohola", održane 17. lipnja 2005. godine u Zagrebu, najiskrenije zahvaljujemo svim članovima klubova, stručnim djelatnicima, alkoholozima i prijateljima koji su svojom nazočnošću pridonijeli uspjehu ove promocije.
Cijenimo Vašu dobru volju kojom ste dio svog dragocjenog slobodnog vremena darovali baš nama.
U nadi novih druženja u ovakvim lijepim prilikama, srdačno Vas pozdravljaju urednice,

Prim. mr. sc. Vesna Golik-Gruber i
Prim. dr. sc. Mirjana Marković-Glamočak

Uhvaćena Duga - Sadržaj knjige

SADRŽAJ KNJIGE

I. U vlasti alkohola
II. Moj život s alkoholičarom
III. Zašto piješ, tata? Mama, nemoj piti!
IV. Kumovao mi je alkohol
V. Leptir se pretvara u žohara
VI. Piti ili biti
VII. Kako mi je alkohol uništio zdravlje
VIII. Iz tame u svjetlost
IX. Rehabilitacija je spor proces
X. Apstinencija
XI. Počeo sam ponovno piti
XII. Bez kluba nema apstinencije
XIII. Danas, nakon puno godina
XIV. Vjera i alkohol

Uživala sam čitajući svaku priču

Kad sam sredinom prošle godine dobila ponudu prim.mr.sc. Vesne Golik-Gruber da zajedno s njom priredim knjigu priča iz života, odmah sam pristala. Nisam ni razmišljala kakav je posao preda mnom.
Čitala sam priču za pričom, gotovo svaki dan, često i do kasno u noć. Nije to bilo obično iščitavanje. Izdvajala sam pojedine misli, rečenice pa i cijele odlomke koji su mi bili posebno dragi.

A nije ih bilo malo, često sam se i teško odlučila. Toliko je toga što sam htjela podcrtati, izdvojiti! Jer to nisu obične priče, naručene na neku temu. To su priče pisane srcem, proživljene, odrađene. Zato ni u jednom trenu nisam osjećala teret, radila sam sa zadovoljstvom.

Postepeno sam sve više osjećala bogatstvo novih spoznaja koje sam na ovaj način dobivala. Ulazila sam polako u svijet jedne velike obitelji, osluškivala njihove probleme, pokušaje rješavanja istih, ušuljala sam se potiho, u često intimne, probleme pojedinaca. Posebno su me dirnule priče djece koja iskreno i vrlo ozbiljno progovaraju o problemu za koji mnogi odrasli misle da ga ni ne primjećuju, a kamo tek prepoznaju. Veselila sam se s njima, suosjećala sa sedmogodišnjim Lukom koji savjetuje tati: ?Nemoj više piti, to će ti škoditi?, s Kiki koja je sretna jer će njezine mlađe sestrice imati drugačije djetinjstvo i majku koju ona nije imala, te mnogim drugim sudionicima ovih priča.

Radile smo zajedno, mijenjale redosljed odabranih priča, izdvojenih odlomaka i misli, nadopunjavale se u želji da svima koji će čitati knjigu što bolje približimo ove tople priče.
Nastojale smo priče svrstati u pojedine grupe prema sadržaju o kojem se najviše u priči govori. No to je bilo jako teško jer u svakoj priči ima dio koji govori o početku bolesti, razlozima prekomjernog pijenja, problemima, liječenju i konačno uspjesima.Tako je nastalo petnaest poglavlja u kojima su uglavnom priče koje najviše govore o jednom problemu. To je jedna cijela paleta proživljenog, težnja k ljepšem i boljem, želja za slobodom, drugačijim životom, svjetlosti koju postižemo voljom i radom, težnjom da uhvatimo dugu.

Naslov smo odabrale iz brojnih prijedloga, od kojih su neki: ?Iskrene ispovijedi?, ?Priče pisane srcem?, ?Ogledalo duše?, ?Svjedočenja onih koji su prošli pakao alkoholizma?, ?Priče onih čiji su najmiliji oboljeli?, ?Alkoholne stranputice, ?Vapaji za pomoć?, ?U vlasti alkohola?, ?Priče beznađa?, ?Priče priznanja i pokajanja?, ?Gospodar alkohol?, ?Od svjetla do tame?, ?Od alkoholne patnje do sreće?, ?Priče puta, nade, uspjeha i smisla novoodabranog puta?, ?Priče nade i novog života?, ?Iskustva i preporuke?, Priče o pobjedi nad alkoholom? i mnogi drugi. Konačan odabir bio je UHVAĆENA DUGA - Za život bez alkohola, koji ovom krasnom prirodnom pojavom spaja kišu i sunce-tugu i sreću, o čemu razmišlja i većina autora naših priča.

Osobito lijepe misli, kojih je bilo mnogo, nastojale smo izdvojiti i prethode svakoj grupi priča.Vi bi vjerojatno odabrali nešto drugo. Zato preporučam, uzmite knjigu u ruke, upoznajte velike junake ovih priča i uživite se u njihov život.

Prim.dr.sc. Mirjana Marković-Glamočak

Uhvaćena Duga - Predgovor

Predgovor

Ova knjiga je zbirka priča iz života, objavljenih tijekom 10-tak godina izlaženja Alkohološkog glasnika, stručno-informativnog glasila Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara i Zajednice klubova liječenih alkoholičara Zagreba. Kao glavna urednica Glasnika, nastojala sam da on bude plod zajedničkog rada i suradnje stručnih djelatnika i svih onih kojima je prvenstveno namijenjen - liječenih ovisnika o alkoholu i članova njihovih obitelji.

Rad mi je olakšavala dugogodišnja funkcija predsjednice Zajednice klubova Zagreba i Hrvatskog saveza, jer sam bila na izvoru informacija i stoga se moj rad velikim dijelom sastojao u poticanju i motiviranju na pisanje i prikupljanju priloga, te tematskom oblikovanju brojeva, u kojima su, uz stručne priloge i izvješća o radu u klubovima, važnu ulogu imale priče iz života koje su utjecale na emocionalnu sferu. Priče su svi rado čitali, a mnogima su bile najdraži dio glasnika. Svaki broj je bio novi izazov i veliko zadovoljstvo. Radom na Glasniku stjecala sam iskustva i nove, drage suradnike. Bilo je sve lakše skupiti priloge i oblikovati broj.

Prilozi su postajali sve raznovrsniji i kvalitetniji. Oduševljavale su me iskrenost i nesebičnost s kojom su pojedinci željeli pomoći drugima, bez obzira radilo se o stručnom prilogu, izvješću ili priči, pisalo se o sebi, za drugoga. Sve u težnji za srećom i nekim drugim, punijim životom, kojeg možemo postići samo zajedničkim razumijevanjem. Ti su prilozi bili toliko vrijedni, životni, iskustveni i jednostavno se nametnula ideja da se objave kao knjiga, tako očuvaju od zaborava i postanu lako dostupno štivo - priručnik svima kojima su potrebni za život bez alkohola.

No, obzirom na obilje kvalitetnih materijala, dogovorili smo se da to bude trilogija. Prva knjiga tiskana je 2003. godine kao priručnik pod naslovom Zbornik stručnih radova Alkohološkog glasnika, koji je obuhvatio stručne radove 118 autora. Ovo je druga knjiga u kojoj su skupljene priče iz života, a čija sam urednica, zajedno s prim. dr. sc. Mirjanom Marković-Glamočak. Treća knjiga će biti monografija o 40 godina djelovanja klubova liječenih alkoholičara u Hrvatskoj.

Knjiga priča pruža lako štivo, ali duboko dojmljivo. Pravo je zrcalo dijela života oko nas, koji je skriven za oči javnosti i o kome su pojedinci odlučili nesebično progovoriti. To su stvarna razmišljanja i opisi životnih situacija, koji omogućavaju upoznavanje i prepoznavanje ove ozbiljne problematike i konkretnih rješenja od strane onih koji su njome pogođeni. Iz njih se može mnogo naučiti, jer život je najbolja škola i najbolji učitelj.

Sve priče su autentične. Svaka je vrijedna i na svoj način drugačija, neponovljiva. Većinom svjedoče o tužnim prizorima iz obiteljskog života, o nezadovoljstvu, svađama, krizama, gubicima i alkoholnoj patnji, ali i o putu izlaska i novog života, o putu koji nije nimalo lak ni jednostavan, ali se njime isplati krenuti. Vrijednost ove knjige očituje se u jasnom naziranju tog puta, kojeg svatko na svoj način treba utrti.

Aforizam: ?Ako je sunce sreća a kiša tuga, oboje je potrebno da nastane duga?, najbolje govori o sadržaju knjige. Nadam se da je u knjizi, kao što naslov i kaže - ?Uhvaćena duga?. A poruka je jasna ? ?Za život bez alkohola?.

Zahvaljujem u ime svih onih koji će čitati ovu knjigu, koristiti se njenim bogatim iskustvom, pomoći si njenim savjetima kao i preporučiti je onima koje poznaju, a kojima je potrebna, svima Vama koji ste nam upućivali svoje priče, bez kojih ne bi bilo ove knjige. Zahvaljujem vama, koji ste našli snage podijeliti s drugima svoja najintimnija i najbolnija iskustva i na taj način otvoriti put do srca mnogih ljudi.

Vjerujem da će knjiga mnogima biti poticaj da izađu iz malodušnosti i beznađa, da potraže pomoć i pokušaju uhvatiti dugu, što će im na kraju otvoriti put ka sreći.
Ova knjiga nastala je uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske kojem se i ovom prilikom zahvaljujemo.

Prim.mr.sc. dr. Vesna Golik-Gruber

UHVAĆENA DUGA - Održana promocija knjige "Uhvaćena duga - Za život bez alkohola"

U Zagrebu je 17. lipnja 2005. godine na Tribini grada Zagreba, Kaptol 27, održana promocija knjige priča iz života "Uhvaćena duga - Za život bez alkohola", koja je dio trilogije najavljene još prije tri godine od Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara (HSKLA). Zbirka obuhvaća 187 priča objavljenih tijekom posljednjih deset godina u Alkohološkom glasniku.

Promociji je nazočilo oko osamdeset prisutnih, većinom uglednih alkohologa, liječnika, socijalnih radnika i medicinskih sestara, ali su još brojniji bili članovi pojedinih klubova iz raznih dijelova naše zemlje. Od eminentnih alkohologa spomenula bih doc. dr. Darka Breitenfelda, prim. dr. sc. Željka Marinića, a ostale ne bih navodila poimence da nekoga slučajno ne izostavim, a jednako su uveličali ovaj naš skup.

Prezentaciju je pozdravnim riječima otvorio novi predsjednik HSKLA, dr.sc. Zoran Zoričić. Govorio je o njegovom viđenju nastanka ove knjige, zahvalio se sponzoru, Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, te urednicama. Naglasio je zahtjevan rad koji je prethodio i rezultirao tiskanjem ove knjige, vrijednosti pisane riječi općenito, a posebno iz područja alkohologije. Priče obuhvaćene u knjizi neće pasti u zaborav, nego ostati vrijedno štivo koje će novim generacijama koristiti u radu na rehabilitaciji u klubovima, ali i svakom pojedincu posebno.
Slijedila je riječ prve urednice, prim. mr. sc. Vesne Golik-Gruber, koja je bila idejni začetnik nastanka ove zbirke priča, a kao predsjednica HSKLA protekle četiri godine, neposredno je sudjelovala u nastanku mnogih objavljenih priča.

Znala je prepoznati osobe koje znaju izraziti proživljeno u pisanom obliku, pa ih je poticala da napišu svoja osobna iskustva u vezi s alkoholizmom, bilo kao liječene osobe ili članovi obitelji. Zahvalila se svima koji su pisali priče, bez kojih ne bi bilo ove knjige. Zahvaljujem Vama koji ste našli snage podijeliti s drugima svoja najintimnija i najbolnija iskustva. Na taj ste način otvorili put do srca mnogih ljudi i vjerujem da će to biti mnogima poticaj da izađu iz malodušnosti i beznađa, da potraže pomoć i pokušaju uhvatiti dugu, što će im na kraju otvoriti put ka sreći.

Kao druga urednica, upoznala sam pobliže prisutne o načinu našeg zajedničkog rada u nastanku ove knjige. Oduvijek sam voljela pisanu riječ, pa tako i ove priče koje sam malim dijelom upoznala i ranije, kao član Uredničkog odbora Alkohološkog glasnika.

No mogu reći da pravu vrijednost, količinu napisanog, iskrenost i autentičnost priča poznajem tek sada. Čitala sam priču za pričom, često do kasno u noć, izdvajala pojedine, posebno lijepe dijelove, misli, rečenice. Slagala sam ih po mojim prioritetima, izmjenjivala razmišljanja s dr. Golik i tako smo postupno, u nešto manje od godinu dana, razvrstale priče u petnaest poglavlja. Nije bilo jednostavno, ne zato što su priče komplicirane, dapače, većina je pisana jednostavno, običnim jezikom, toplim riječima. To su iskrene, proživljene priče, često s dosta tuge, ali opet se u svakoj nazire nada, a u mnogima veliča pobjeda nad jednim od najvećih zala čovječanstva -alkoholom. Teško ih je bilo razvrstati jer gotovo u svakoj autor govori nešto o početku bolesti, liječenju, promjeni na sebi i u sebi, o svojoj obitelji. Ipak smo zajedničkim dogovorom, uvažavajući makar i malo različita mišljenja, uspjele napraviti predviđena poglavlja.

Nekim pričama smo promijenile naslove jer su mnoge imale isti naslov: npr. "Moj alkoholizam", "Moja rehabilitacija", "Sjećam se"... Nove naslove nismo izmislile već odabrale iz napisanog teksta prema sadržaju koji je u priči dominirao. Vjerujemo da će autori, ako prepoznaju svoju priču, biti zadovoljni naslovom. Umjesto potpisa smo ostavili samo ime ili inicijale.

Naslov knjige smo također zajedno odabrale, iz niza predloženih. Činilo nam se da ova krasna prirodna pojava, duga, najbolje govori o sadržaju knjige. Naši junaci priča su proživjeli kišu, dočekali sunce, prolazili kroz tužna razdoblja do sretnog života bez alkohola, a to sve simbolizira duga.

Imali smo sreću da se prof. Branko Vujanović, akademski slikar-grafičar, prihvatio ilustracije naslovne stranice naše knjige. Slikom je još jednom naglasio poruku svih naših priča i knjige u cijelosti, na čemu mu se u ime urednica najiskrenije zahvaljujem. Isto tako, hvala na krasnim riječima koje je uputio svima nama na promociji knjige.

Promociju je uljepšala kratka prezentacija sadržaja knjige u elektroničkom obliku, ističući naslove, crteže objavljene u glasnicima karakteristične za pojedina poglavlja, uz nekoliko izdvojenih rečenica, posebno značajnih za svako poglavlje. I prezentacija je zajednički rad urednica.

Završili smo knjigu, spasili prekrasne priče od zaborava, a vjerujem da će knjiga na svom putu do ruku čitatelja postići ono što smo uistinu željele, a to je pomoći još mnogima koji ne znaju da je problem prekomjernog pijenja i ovisnosti o alkoholu zakucao na njihova vrata ili da im se to može dogoditi već sutra. Učinimo još nešto: preporučimo dobronamjerno svima u svojoj blizini da uzmu knjigu u ruke, pročitaju je, prožive bar dio neke od ovih toplih priča i tako s više razumijevanja prepoznaju i pomognu u rješavanju ovog velikog problema današnjice, koji se često događa baš našim najmilijima.

Prim. dr. sc. Mirjana Marković-Glamočak

Ovisnost i prisila

Nesuvislost ovisnosti kao bolesnog stanja u kojem egzistira tijelo i duh u svojoj kompaktnosti interakcijskih odnosa jest stanje individue koja ne prihvaća pomanjkanje zdravlja niti sebe zadugo sagledava u stanju bolesti koje zahtijeva drukčiji tretman i stav nego tretiranja svoje osobnosti i svojih mogućih projekcija, kao u zdravlju. Kod većine bolesti osobe žele što prije povratak u normalno zdravo stanje tijela i duha, dok ovisnička struktura osobnosti negira svoje stanje i ne želi stvarati pozitivni pomak ili povratak k sebi, k zdravlju, negirajući na taj način bilo kakav smisao egzistencije i brige za svoje psihičko i fizičko zdravlje. Zato slobodni životni izbora svakog pojedinca u sebi mora nositi simbole opće važećih univerzalnih pravila koje sa sobom donose više dobra za sve, nego zla za neke.

Zbog toga ovisnost ne može biti slobodni (razumski) životni izbor, može biti put pojedinca, grupe, ali nikako univerzalno pravilo, jer kod većine ljudi volja za dobro, opstanak, borbu, nadjačava pojedinačnu ili sporadičnu destrukciju koja može donijeti dosta zla, ali ne može odnijeti pobjedu nad voljom za životom.

Slobodni životni stil koji, uz niz drugih specifičnosti, može izroditi i neprihvatljivo ponašanje u odnosima sa stvarima oko sebe i u sebi, te stvoriti uvjete za patološke reakcije gdje subjekt s vremenom postaje objekt koji dobiva sve bitne karakteristike bivšeg subjekta (sredstva). Budući možebitni ovisnik u početnoj fazi uzimanja suvereno kontrolira sredstvo pod prisilom svoje voljnosti, no vremenom njegovo ja gubi slobodu komunikacije sa objektom, diktiranje uzajamnih odnosa sredstvo-čovjek prelazi u nevidljive ruke samoga sredstva, granica dijaloga te uzajamnoga respekta nestaje, atributi sredstva izjedaju bit čovjeka i stavljaju ga u poziciju bez-voljnosti, emocionalne rastrojenosti, ne-slobode, bacajući ga u proces koji nema veze s izborom i slobodom, naprotiv ima konstantan odnos s prisilom čija je refleksija u individui naglašeno dualistička.

Prisila prvog reda djeluje tako da čovjek zbog biokemijskih reakcija koje se događaju u mozgu otvoreno fiziološki, objektivno žudi, pati želeći uzeti sredstvo, jer će mu uz njega jedno vrijeme biti ugodno i izbrisano mu stvarno stanje njegove cjelokupne osobnosti u odnosu sa samim sobom i okolinom, dok kemija radi za (protiv) njega nepovratno uništavajući biokemijsku ravnotežu mozga.

S druge strane, prisila koja u sebi nosi manje snage u odnosu na iskazivanje svoje volje djeluje tako da dio mozga, duše, svijesti, prisiljava druge mehanizme odgovorne kod ovisnika za žudnju prema sredstvu da se ne uzme, jer jedan dio ovisničke osobnosti svjestan je posljedica integralne reakcije u komunikaciji sa sredstvom.

Uzimanje mu donosi zlo, a zlo ne može biti pravilo ponašanja ni za ovisnika, ni za bilo koga, jer svi rođenjem imamo prirodno i pozitivno pravo biti slobodni u donošenju osobnih životnih projekcija u pozitivnoj stvarnosti kojoj moramo težiti, uz realno sagledavanje cjelokupnih posljedica naših čina, pozitivnih i negativnih.

Takva prisila drugog reda, koja u sebi nosi pozitivne sile inhibicije u početku ovisnosti vrlo je slaba, no vremenom kroz drogiranje (ako se ta teška životna (drama) preživi), ona se povećava što je u svojoj biti paradoks.

Takva prisila se transformira u razum (svijesti) s kojom će čovjek nadvladati svoje krizno stanje, ili u suprotnom otvorio je vrata vlastitog ubrzanog nestajanja.

Kada prisila bude razumski kontrolirana ona otvara nove vidike u realizaciji osobnosti ovisnika u odnosu i na vrijeme kada nije bila uronjena u ovisničko stanje, te uspješno stvara objektivne, racionalne zaključke o svom drogiranju (ovisnosti o sredstvu).

Mr. sc. Luka Maršić, prof. antropologije, KB ?Sestre milosrdnice?

Može li liječnik preporučiti alkohol u zdravstvene svrhe?

STRUČNE AKTIVNOSTI

Može li liječnik preporučiti alkohol u zdravstvene svrhe?

Doc. dr. sc. Darko Breitenfeld,
dr. Nada Jagetić,
prof. dr. sc. Mijo Bergovec,
prim. dr. sc. Mirjana Marković ? Glamočak

U Zagrebu je, 2. studenoga 2004. godine u 17.30 sati održan Okrugli stol ?Može li liječnik preporučiti alkohol u zdravstvene svrhe??. Voditelj je bio doc. dr. sc. Darko Breitenfeld, neuropsihijatar.

Pozvani sudionici bili su: prof. dr. sc. Mijo Bergovec, internist-kardiolog, prof. dr. sc. Vida Demarin, neurologinja, prof. dr. sc. Janko Hančević, kirurg, prim. dr. Slavko Lovasić, prim. zdravstvena zaštita, prof. dr. sc. Željko Reiner, internist-kardiolog, prof. dr. sc. Mijo Šimunić, liječnik obiteljske medicine, prof. dr. sc. Vlatko Thaller, psihijatar-alkoholog. U raspravi su sudjelovali: dr. Nada Jagetić, psihijatar, prim. dr. sc. Mirjana Marković-Glamočak, citolog, mr. sc. dr. Duško Wőlfl, specijalista javnog zdravstva, dr. Ivan Zorić, specijalista medicine rada, prim. dr. sc. Duško Matas, neuropsihijatar, sudski vještak i doc. dr. Žarko Babić, gastroenterolog.

Skupu su nazočili mnogi zainteresirani za tu izazovnu temu: posebno brojni članovi Hrvatskog društva umirovljenih liječnika HLZ-a, liječnici raznih specialnosti, farmaceuti, organizatori. Tu su bili i tzv. ?laici? od kojih napose ističemo novinare zadužene za zdravstvenu problematiku, što nas je obvezalo na dodatnu ozbiljnost pristupa, ali nam i omogućavalo javno širenje naših poruka.

Među nama su bili i pilci i skromni pilci i nepilci i liječeni alkoholičari.

Bio je to skup vrhunskih stručnjaka, sveučilišnih profesora, predstojnika klinika raznih specijalnosti, ali i poznatih alkohologa. Uz brojne zainteresirane koji su nazočili skupu, očekivali smo ozbiljno i djelotvorno razmatranje ove izazovne teme. Mišljenja su bila različita. Svaki je iz svog područja iznio moguća djelovanja vina-alkohola, dio je zastupao njihov korisni učinak, dio je ostao neopredjeljen ali daleko največi broj sudionika ističe negativne posljedice pijenja alkohola, osobito redovito i u večim količinama. Istaknuta je posebno štetnost prekomjernog pijenja u žena.
Povijesno se govorilo: ?Vino je krv Isusova? i to je uvijek alkoholozima otežavalo terapijski pristup. Međutim, već je Sv. Pavao uočio opasnost zlouporabe alkohola i isticao to u poslanicama.

U prošlosti se alkohol mnogo upotrebljavao kao lijek, u manjku boljih, no sada se alkohol primjenjuje u vanjskoj upotrebi, a u unutarnjoj sve manje. Liječili smo u zadnjih 40 godina stotine prijašnjih nepilaca ?bilrotaša? i ?koronaraca? kojima su liječnici općenito preporučili ?cviček? odnosno konjak u terapijske svrhe i učinili ih radi nenaviknutosti alkoholu za godinu dana alkoholičarima.

Alkohol se injekcijski primjenjuje u svrhu nekrotizacije- uništavanja gangliona Gasseri kod trigeminalne neuralgije, varikoziteta jednjaka, hepatocelularnog karcinoma u cirozi jetre, peptičkog vrijeda, čvorova štitne i doštitne žlijezde, hipertrofije miokarda itd.

Sudionici su, iznoseći podatke o daleko učestalijem lošem djelovanju alkohola kao toksičkog i ovisničkog sredstva, no upitnom povoljnom zdravstvenom djelovanju kod malog broja starijih korisnika, ukazali zaključno i zajedno na opću nepreporučljivost alkohola puku u zdravstvene svrhe.

1. TRAVNJA- DAN KLUBOVA HRVATSKE

Sportsko druženje na Jarunu

Prekrasna subota 2. travnja bila je dan sportskog druženja klubova Zagreba i okolice, kao i uvaženih gostiju. Druženje je održano povodom Dana klubova liječenih alkoholičara Hrvatske ? 1. travnja. Priča ne počinje ovom subotom, nego tridesetak dana prije. Od ideje do realizacije ima puno detalja koje treba pomno razraditi. Odabir same lokacije, prekrasnih terena Sportskog centra ?Jarun?, pokazao se kao pun pogodak. Na sugestiju susretljive i profesionalne Vedrane Dvornik, odabrali smo terene kod Malog jezera. Tu smo imali sve: mali nogomet, badminton, viseću kuglanu, mini-golf, boćanje i krasnu stazu za trčanje oko jezera. Pribor za pikado donijeli su nam prijatelji iz Kašine.

Rano jutro, još hladno, primilo je prve sudionike koji su pregledavali terene i čistili natkrivene podije gdje je predviđen radni, administrativni dio i dio za zakusku. Hvala g. Ivanu Fotu iz Kluba ?Izvor?, koji je dokazao da muškarci izvrsno metu i peru. Iza 9 sati počeli su pristizati ostali. Prema planu smo u 11 sati okupili sve sudionike i goste i počeli sa službenim dijelom susreta.
Otvorenju su prisustvovali, uz domaćine, predsjednika Zajednice klubova liječenih alkoholičara Zagreba doc.dr.sc. Darka Breitenfelda i dr.sc. Zorana Zoričića, predsjednika Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara i uvaženi gosti iz Ureda za zdravstvo rad i socijalnu skrb, pročelnik dr. Zvonimir Šostar, dr. Tihomir Maić, dr. Branko Cerovac, prof. Mirela Šentija i Marjana Prevedar, te g. Mladen Vilfan, predsjednik Zajednice građanskih udruga Hrvatske. I domaćini i gosti su nam u dobrom raspoloženju uputili riječi pozdrava i podrške u sportskim događanjima, a pridružili su se i reporteri s radija i televizije.

Kako je bilo raznih disciplina, naši su članovi izabrali prvo onu za koju su imali najviše afiniteta. Poslije su se uključili i u druge. Došli su i oni koji sport ne vide kao svoj odabir, pa su sjedili, pričali i promatrali.

Svi su sportaši bili zadovoljni, i oni koji su osvojili medalje, a i oni koji će to učiniti idući puta. Svi natjecatelji u malom nogometu nisu baš uživali u igri, jer smo poslije čuli da je bilo povrijeđenih u ekipi ?Peščenica?.

Zakuska je došla na red kad su ekipe završile natjecateljski dio. Bilo je nestrpljivih, uglavnom onih koji nisu aktivno sudjelovali. ?Stampedo? prema tanjurima i hrani me neugodno iznenadio i spada u dijelove koji nisu bili predviđeni. Organizatori su iz toga izvukli pouku.

Sudjelovalo je 29 klubova iz Zagreba i zagrebačkog prstena, te gosti iz Križevaca, Kutine i Siska. Nadam se da su gosti, osim što su ?pokupili? medalje, uživali i u druženju. Bilo je samo šest stručnih djelatnika iz Zagreba, pa se nadam da će idući puta više njih doći bodriti natjecatelje i aktivno sudjelovati. Ukupno je prisustvovalo 110 ljudi, uz puno dječice. Zahvaljujem svojoj asistentici Luciji koja je slagala priznanja.

Sve u svemu, bilo je dobro. Sve što je propušteno, nadoknadit ćemo idući puta. Nastojat ćemo i sportsku organizaciju i koordinaciju dovesti u red. Vjerujem da su dojmovi gostiju i sudionika dobri i da se vidimo ponovo, ali u većem broju i po drugim pravilima.

Dušica Cesarec, tajnica

TRIJEZNI TRAMVAJ ZVAN ?LJUBAV?

Zagrepčani vole "Trijezni tramvaj"

Valentinovo je u Zagrebu poznato i po već tradicionalnom "Trijeznom tramvaju". Osmi puta su Zagrepčani uživali na Dan zaljubljenih u osmjesima, cvijeću i bombonima koje su im mlade buduće primalje i članovi naših klubova od srca darivali uz letke upućene onima koji imaju problema s alkoholom ili žele pomoći nekom drugom. Grupa zadužena za ?ljepotu? našeg tramvaja sastala se na Remizi.

Čim smo saznali koji će nas tramvaj voziti, dali smo se na posao. Nastojali smo s porukama, lecima i plakatima na prozorima, a naravno i s papirnatim srcima, ukazati na to koliko je vrijedan i lijep trijezan život i posebno - ljubav. Stari, dobri turistički tramvaj, dostojanstveno nas je dovezao kroz grad do Praške. Na uglu, kod Trga bana Jelačića, bila je velika gužva. Dočekali su nas dogradonačelnik Milan Bandić, pročelnik Ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb dr.

Zvonimir Šostar, predsjednik HSKLA dr.sc.dr. Zoran Zoričić i dopredsjednik HSKLA Damir Vodopivec, mlada, zgodna, simpatična i uspješna sportašica Ivana Brkljačić, dr. Nada Jagetić, naše soc. radnice Blanka Dorociak i Vesna Mitrović i ms. Zinka Bratuša, učenice iz Škole za primalje s profesoricom, te mnogi prijatelji iz klubova. TV reporteri su razgovarali s našim uvaženim gostima, mi smo se pozdravljali s prijateljima i davali upute o daljnjoj vožnji. Učenice su ove godine bile nešto posebno, unijele su pravo veselje u tramvaj. Veseli, raspjevani tramvaj vozio je ljude dobre volje, a oni su s osmjehom i malim poklonima darivali građane. Bila je gužva, mjesta malo, no to nikome nije smetalo. Kako su dolazile stanice, zalihe cvijeća i letaka su se smanjivale, sve je prelazilo u zahvalne ruke.

Na Zapadnom kolodvoru smo snimili dosta fotografija, kako bismo ovjekovječili ovaj veseli skup. Vozač tramvaja imao je puno posla, vozio je oprezno, zvonio da probudi pospane i zamišljene prolaznike, pazio da oni koji su istrčavali van s cvijećem i lecima ne zakasne, uz istodobnu brigu da ne stvorimo zastoj u prometu. Nadam se da smo mu ostali u dobroj uspomeni. Ove smo godine zainteresirali i nekoliko TV kuća, pa će nas vidjeti i građani diljem Lijepe naše.

Još jedno Valentinovo je za nama. Podarili smo našim sugrađanima iskrene osmjehe i želje da prate trag "Trijeznog tramvaja" zvanog ?Ljubav?. Vidimo se iduće godine, Valentinovo je naš dan.

Dušica Cesarec, Klub ?Izvor?