30 godina rada Kluba ?Poštar?
Sažet na nekoliko stranica, ovaj izvještaj je samo mali dio mozaika svih događanja kroz proteklo 30-godišnje razdoblje Kluba ?Poštar?, od njegovog osnutka do današnjih dana. Rođen je 70-tih godina, u razdoblju koje nosi pečat intenzivnog osnivanja klubova liječenih alkoholičara.
Prvi pisani tragovi o postojanju kluba sežu u 1973. godinu, gdje u Priručniku Udruženja klubova liječenih alkoholičara, koji je izdala Zajednica klubova liječenih alkoholičara Vinkovci, stoji šturi podatak: "Klub liječenih alkoholičara ?Pošta II?, Zagreb. Održavanje sastanka srijedom u 17 sati, Crveni kutić, zgrada Pošta II, 41000 Zagreb. Predsjednik, Josip Batinić, terapeuti dr. Branko Lang, Anka Medaković soc. radnik".
Nažalost, ostalih podataka nema, ali je Klub ?Poštar? rastao i razvijao se u okrilju tadašnjeg Poduzeća PTT saobraćaja Zagreb, Osnovne organizacije udruženog rada Glavni poštansko prometni centar Zagreb 2., a danas Hrvatska pošta d.d..
Iz sačuvanih zapisnika sa sastanaka kluba iz tog vremena, daleke 1976.godine, čitamo da je
1. godišnja skupština kluba održana 17. studenoga 1976., a iz izvještaja koji je podnio predsjednika kluba Franjo Novak, da je klub osnovan 2. travnja 1975. Osnivačkoj skupštini, uz 14 potpisnika - budućih članova, prisustvovali su tajnica Udruženja KLA SRH Ljuba Ulemek, pomoćnici direktora kao predstavnici OOUR-a, socijalna radnica Đurđica Polić, tajnica kluba i liječnik neuropsihijatar dr. Ivan Henč, terapeut. Piše i da je klub registriran u Udruženju KLA SRH i radi pod pokroviteljstvom OOUR-a, da radi po Statutu donesenom odmah nakon osnutka kluba, te po uputama Udruženja KLA SRH, da klub ima 21 člana od kojih 15 redovito dolaze na sastanke, a šestorica povremeno, a rezultat tih izostanaka su člana od kojih 15 redovito dolaze na sastanke, a šestorica povremeno, a rezultat tih izostanaka su česta bolovanja zbog recidiva. U članstvo kluba
primljeni su radnici iz OOUR-a PTT Zagreb 1 i PTT radione.
1980. godine, dolaskom dr. Svemira Samošćanca i dipl. soc. radnika Marijana Kotarca i njihovog zajedničkog RADA, uz primjenu najsuvremenija znanja iz alkohologije, nastavlja se kontinuitet rada kluba. Shvaćajući ulogu u svakom segmentu ljudskog rada i života, klub je neprestano poboljšavao kvalitetu rada i uspješno ispunjavao svoju zadaću u očuvanju apstinencije članova i prihvaćanja novog oblika ponašanja.
1990. godine započinje otvorena vojna agresija na RH. U listopadu iste te godine utemeljeno je javno poduzeće HPT (Hrvatska pošta i telekomunikacije) kao pravni slijednik 13 poduzeća PTT prometa.
Za vrijeme Domovinskog rat, razaranja, uzbuna, klub je svoju organizaciju i djelovanje uskladio sa svim promjenama i redovito održavao sastanke. Mnogi su članovi dobrovoljno stupili u postrojbe Hrvatske vojske i već prvih dana oružanih sukoba našli se u borbi s puškom u ruci ili na svom svakodnevnom poslu, samo sada u odori Hrvatske vojske, radeći na uspostavljanju i održavanju prometa i veza. Najvažnije od svega jest da je, bez obzira na teške prilike, klub opstao.
Preživjeli smo i izašli iz svega kao pobjednici i to treba priznati i vrednovati. Završetkom Domovinskog rata, rad kluba prilagođava se vremenu i širi ponudu sve raznovrsnijih tema, ublažavajući patnje članovima. Dana 30. travnja 1998. godine, temeljem Zakona o udrugama, a slijedom odluke koju je donijela Osnivačka skupština kluba, izvršena je preregistracija kluba i klub je 13. svibnja 1998. godine upisan u Registar udruga grada Zagreba, čime je završena faza preregistracije kluba. Klub je stekao svojstvo pravne osobe i postaje samostalna udruga.
Privatizacija je neminovnost i 1. siječnja 1999. godine dolazi do razdvajanja poduzeća HPT na zasebna dionička društva - Hrvatsku poštu i Hrvatski telekom, kojim su započele promjene unutar tvrtki, reorganizacije, smanjenje broja zaposlenih kroz otpremnine, što se odrazilo prvenstveno na nesigurnost radnih mjesta i priče o otkazima, ali tim razdvajanjem nije došlo do podjele članstva i u zajedništvu nastavljamo s radom do današnjih dana.
Kroz sve te godine rada, uz redovito održavanje tjednih sastanaka i druženja, članovi kluba sudjelovali su u obilježavanju mnogobrojnih godišnjih skupština drugih klubova, prisustvovali su kongresima, seminarima, raznim druženjima. Nekoliko zadnjih godina aktivno sudjelujemo u svim preventivno-edukativnim i javno-zdravstvenim akcijama, pokrećemo i nastavljamo suradnju s klubovima koji još rade u poduzećima, održavanjem radnih sastanaka o alkoholnoj problematici u radnim sredinama.
Uz nabrojene aktivnosti, svakako valja spomenuti i kontinuirano održavanje sastanaka koordinacije 9 klubova Centar ? Medveščak - Trnje, te suprevizijskih sastanaka. Na kraju možemo s ponosom reći da je klub u svim godinama svojeg postojanja, uz uspone i padove te brojne promjene, rastao i stasao, krupnim koracima kretao naprijed i zaslužio atribute pokretačke snage i bogatstva, izravno ili posredno utjecao na rađanje nove kakvoće življenja članova.
Sve postignuto u Klubu ?Poštar? rezultat je rada i stvaranja njegovih članova, čiji rad ne bi bio moguć bez podrške stručnih djelatnika dr. Branka Langa, dr. Ivana Henča, dr. Svemira Samoščanca, te socijalnih radnika Anke Medaković, Đurđice Polić i Marijana Kotarca.
Mnogi članovi možda nisu bili ni svjesni važnosti i veličine djela u kojem su bili aktivni sudionici. Veliki broj članova je zaslužio da ih se spomene, ali u dokumentima i sjećanjima svakako će biti sačuvana njihova imena, njihov rad, a u srcima najbližih i onih koji su ih poznavali sve ostalo. Oni su zauvijek ponos i dika kluba.
Prvi pisani tragovi o postojanju kluba sežu u 1973. godinu, gdje u Priručniku Udruženja klubova liječenih alkoholičara, koji je izdala Zajednica klubova liječenih alkoholičara Vinkovci, stoji šturi podatak: "Klub liječenih alkoholičara ?Pošta II?, Zagreb. Održavanje sastanka srijedom u 17 sati, Crveni kutić, zgrada Pošta II, 41000 Zagreb. Predsjednik, Josip Batinić, terapeuti dr. Branko Lang, Anka Medaković soc. radnik".
Nažalost, ostalih podataka nema, ali je Klub ?Poštar? rastao i razvijao se u okrilju tadašnjeg Poduzeća PTT saobraćaja Zagreb, Osnovne organizacije udruženog rada Glavni poštansko prometni centar Zagreb 2., a danas Hrvatska pošta d.d..
Iz sačuvanih zapisnika sa sastanaka kluba iz tog vremena, daleke 1976.godine, čitamo da je
1. godišnja skupština kluba održana 17. studenoga 1976., a iz izvještaja koji je podnio predsjednika kluba Franjo Novak, da je klub osnovan 2. travnja 1975. Osnivačkoj skupštini, uz 14 potpisnika - budućih članova, prisustvovali su tajnica Udruženja KLA SRH Ljuba Ulemek, pomoćnici direktora kao predstavnici OOUR-a, socijalna radnica Đurđica Polić, tajnica kluba i liječnik neuropsihijatar dr. Ivan Henč, terapeut. Piše i da je klub registriran u Udruženju KLA SRH i radi pod pokroviteljstvom OOUR-a, da radi po Statutu donesenom odmah nakon osnutka kluba, te po uputama Udruženja KLA SRH, da klub ima 21 člana od kojih 15 redovito dolaze na sastanke, a šestorica povremeno, a rezultat tih izostanaka su člana od kojih 15 redovito dolaze na sastanke, a šestorica povremeno, a rezultat tih izostanaka su česta bolovanja zbog recidiva. U članstvo kluba
primljeni su radnici iz OOUR-a PTT Zagreb 1 i PTT radione.
1980. godine, dolaskom dr. Svemira Samošćanca i dipl. soc. radnika Marijana Kotarca i njihovog zajedničkog RADA, uz primjenu najsuvremenija znanja iz alkohologije, nastavlja se kontinuitet rada kluba. Shvaćajući ulogu u svakom segmentu ljudskog rada i života, klub je neprestano poboljšavao kvalitetu rada i uspješno ispunjavao svoju zadaću u očuvanju apstinencije članova i prihvaćanja novog oblika ponašanja.
1990. godine započinje otvorena vojna agresija na RH. U listopadu iste te godine utemeljeno je javno poduzeće HPT (Hrvatska pošta i telekomunikacije) kao pravni slijednik 13 poduzeća PTT prometa.
Za vrijeme Domovinskog rat, razaranja, uzbuna, klub je svoju organizaciju i djelovanje uskladio sa svim promjenama i redovito održavao sastanke. Mnogi su članovi dobrovoljno stupili u postrojbe Hrvatske vojske i već prvih dana oružanih sukoba našli se u borbi s puškom u ruci ili na svom svakodnevnom poslu, samo sada u odori Hrvatske vojske, radeći na uspostavljanju i održavanju prometa i veza. Najvažnije od svega jest da je, bez obzira na teške prilike, klub opstao.
Preživjeli smo i izašli iz svega kao pobjednici i to treba priznati i vrednovati. Završetkom Domovinskog rata, rad kluba prilagođava se vremenu i širi ponudu sve raznovrsnijih tema, ublažavajući patnje članovima. Dana 30. travnja 1998. godine, temeljem Zakona o udrugama, a slijedom odluke koju je donijela Osnivačka skupština kluba, izvršena je preregistracija kluba i klub je 13. svibnja 1998. godine upisan u Registar udruga grada Zagreba, čime je završena faza preregistracije kluba. Klub je stekao svojstvo pravne osobe i postaje samostalna udruga.
Privatizacija je neminovnost i 1. siječnja 1999. godine dolazi do razdvajanja poduzeća HPT na zasebna dionička društva - Hrvatsku poštu i Hrvatski telekom, kojim su započele promjene unutar tvrtki, reorganizacije, smanjenje broja zaposlenih kroz otpremnine, što se odrazilo prvenstveno na nesigurnost radnih mjesta i priče o otkazima, ali tim razdvajanjem nije došlo do podjele članstva i u zajedništvu nastavljamo s radom do današnjih dana.
Kroz sve te godine rada, uz redovito održavanje tjednih sastanaka i druženja, članovi kluba sudjelovali su u obilježavanju mnogobrojnih godišnjih skupština drugih klubova, prisustvovali su kongresima, seminarima, raznim druženjima. Nekoliko zadnjih godina aktivno sudjelujemo u svim preventivno-edukativnim i javno-zdravstvenim akcijama, pokrećemo i nastavljamo suradnju s klubovima koji još rade u poduzećima, održavanjem radnih sastanaka o alkoholnoj problematici u radnim sredinama.
Uz nabrojene aktivnosti, svakako valja spomenuti i kontinuirano održavanje sastanaka koordinacije 9 klubova Centar ? Medveščak - Trnje, te suprevizijskih sastanaka. Na kraju možemo s ponosom reći da je klub u svim godinama svojeg postojanja, uz uspone i padove te brojne promjene, rastao i stasao, krupnim koracima kretao naprijed i zaslužio atribute pokretačke snage i bogatstva, izravno ili posredno utjecao na rađanje nove kakvoće življenja članova.
Sve postignuto u Klubu ?Poštar? rezultat je rada i stvaranja njegovih članova, čiji rad ne bi bio moguć bez podrške stručnih djelatnika dr. Branka Langa, dr. Ivana Henča, dr. Svemira Samoščanca, te socijalnih radnika Anke Medaković, Đurđice Polić i Marijana Kotarca.
Mnogi članovi možda nisu bili ni svjesni važnosti i veličine djela u kojem su bili aktivni sudionici. Veliki broj članova je zaslužio da ih se spomene, ali u dokumentima i sjećanjima svakako će biti sačuvana njihova imena, njihov rad, a u srcima najbližih i onih koji su ih poznavali sve ostalo. Oni su zauvijek ponos i dika kluba.
