Osnovan Klub ?Bonaca? u Lošinja

Grupica entuzijasta održala je 27. travnja 2005. godine osnivačku skupštinu Kluba liječenih alkoholičara u Malom Lošinju. Teško je prepričati put koji je doveo do osnivanja Kluba, ali to sigurno znaju oni koji su to prošli i koje sve prepreke treba savladati. Najteža prepreka je bila privoljeti ljude u maloj otočkoj sredini da se odazovu skupštini.

Nakon odaslanih poziva gradskim, gospodarskih, vjerskim i inim strukturama u našem prekrasnom Lošinju, zavladala je epidemija službenih putovanja, tako da se nitko iz tih struktura nije odazvao. Načelno su svi pozdravili takvu aktivnost, ali mnogi su pitali:?Što ću ja tamo? Pa to je za alkoholičare.?.

Kako bilo da bilo, još jednom sam se sudario s nerazumijevanjem okoline oko ove problematike jer svi piju ?normalno?.

Pozivu su se odazvali oni koji su posebno senzibilizirani za ovaj problem, a to su članovi drugih Klubova. U goste su nam u velikom broju došli članovi Kluba "Opatija" (kojem sam i sam nekada pripadao), na čelu s vms. Katarinom Dodić. Došla je i dr.Gordana Šikić, psihijatar i voditelj ambulante za dnevno liječenje alkoholičara Zamet (Rijeka), zajedno s predsjednikom Kluba, gospodinom Benčićem.

U prijateljskoj i toploj atmosferi (kakvu samo liječeni alkoholičari i njihove obitelji mogu stvoriti) prošli smo kroz ciljeve i program rada, te izabrali tijela i odgovorne osobe kluba.

Pripremili smo i kratko predavanje na temu istraživanja koje sam proveo među srednjoškolcima Cresa i Lošinja o štetnim navikama njihovih roditelja i njih samih.
Pozdravne govore su svi htjeli održati, tako da smo mi, malobrojni članovi novoosnovanog kluba, bili ganuti i ujedno ohrabreni da u ovoj našoj maloj i tvrdoj otočkoj sredini opstanemo. Zaista su se potrudili i uspjeli.

Na kraju skupštine je pripremljen mali domjenak za drage nam goste. U neformalnom druženju smo razmjenjivali mišljenja i iskustva.
Dugom šetnjom lošinjskom rivom rastali smo se od prijatelja, uz želje za ponovnim susretom (zaista smo na kraju svijeta).

Klub se sastaje svake srijede u 19 sati. Ovo je ujedno poziv svim liječenim alkoholičarima koji ljetuju na Lošinju da nam se jave kako tijekom ljeta ne bi zaboravili na svoje duševno zdravlje (možda promjena pomogne).
Skoro pa zaboravih, Klubu smo dali ime ?Bonaca?. Javite se!

Branko Lakner, dr.med., predsjednik

Povijest klubova Centra povodom 40. obljetnice osnivanja

Danas slavimo 40 godina postojanja naših klubova. Pozdravljam sve prisutne uzvanike iz cijele Hrvatske i zahvaljujem na tako velikom odazivu. Kratko bih se osvrnuo na povijest klubova od osnutka do 1979.godine.

Još tijekom bolničkog liječenja, u procesu rehabilitacije osoba koje su dolazile na liječenje od alkoholizma, a kasnije i kroz rad sa obiteljima, pokojni prof. dr. Hudolin uvidio je potrebu osnivanja klubova namijenjenih liječenim alkoholičarima kao podršku u učvršćivanju apstinencije od alkohola, najprije na području grada Zagreba, a kasnije i diljem cijele Hrvatske.

Prvi klub osnovan je 1964.godine na području općine Maksimir i spada među najstarije klubove u Hrvatskoj, a sredinom travnja 1965.godine osniva se Klub ?Centar?. Rad kluba započeo je u Mjesnoj zajednici Sestre Baković, u bivšem Balkanskom, a danas prolazu kina Europa, sa otprilike desetak članova, te prvom predsjednicom pokojnom Ružom Ivanković ( koju smo od milja zvali teta Ruža). Dolaskom sve većeg broja novih članova, klub se seli u Mesničku ulicu da bi se 1969. godine, uz razumijevanje i pomoć članova te predsjednika MZ August Cesarec, klub preselio u prostorije MZ August Cesarec, Tkalčićeva 9 i tamo nastavio sa svojim radom.

Klub je dobio prostorije za korištenje preko čitavog tjedna i tako se radilo u dvije grupe. Negdje u to vrijeme klubovi dobivaju naziv-tako smo imali Klub 1 s petnaest članova i Klub 2 također s petnaest članova, a uz najjaču terapeutsku ekipu iz Vinogradske bolnice.

Ja sam došao u klub 1975.godine sa suprugom. Klubovi su tada već radili sa po 60 članova. U Klub ?Centar? dolazili su članovi koji su radili i stanovali na području općine Centar i Medveščak s obzirom da se radilo prema koncepciji rada prof. Hudolina da članovi kluba budu osobe koje stanuju na tom području, no međutim mi smo tu koncepciju prekršili i u klubove se primalo članove sa čitavog područja grada.

Klubovi Centra bili su po tome poznati i priznati svojom kvalitetom rada. Zbog otežanog rada sa mnogo članova, a po prijedlogu prof. Hudolina, već smo 1976. g. razdvojili dva kluba na četiri kluba, a na sastancima je prisustvovalo 12-14 članova. Krajem 1977.g. smanjen je broj članova kluba jer su članovi iz općine Medveščak preseljeni po svojim mjesnim zajednicama, a uz pomoć soc. radnice Ljube Ulemek, koja je bila s našom soc. radnicom Matić Štefanijom bila najjača karika u osnivanju novonastalih klubova. Klubovi Centra s po 12 članova radili su: ponedjeljkom, utorkom, srijedom, te muzička grupa četvrtkom. Klub je bio otvoren od 15-21 sat, a imali smo i domarku pokojnu gđu Katicu, koja nam je uvijek bila na usluzi. Poslije radnog sastanka znali smo odigrati šah ili ping-pong. Klubovi Centra imali su jednu malu privilegiju, imali smo u ono vrijeme najjači tim iz Vinogradske bolnice: psihologa i velikog borca protiv ovisnosti prof. Jasnu Serdar, prim.dr. Josipa Ivicu, soc. radnice Karmelu Cepetić i Jasminku Wolf,, ing. soc. rada Ljerku Topić i još uvijek aktivnu u klubovima, te uvijek nam dragu prof. Maju Tončević.

U vrijeme od 1970.-1979. g. klubove Centar posjećivali su gosti Vinogradske bolnice iz Italije, Španjolske, kao i gosti iz čitave naše zemlje i uvijek su naša vrata bila otvorena svima.

Klub ?Centar? ima jedno zlatno doba svog rada i prepoznatljiv je po muzičkoj grupi pod vodstvom naše nezaboravne i prerano pokojne Ruže Vešligaj. Ona bi četvrtkom raspjevala cijelu Tkalču. Zašto kažem cijelu Tkalču, pa u ono vrijeme znali bi prolaznici stati i slušati melodije koje je ona skladala, a i niz naših pjesama narodnog nam blaga. Zašto kažem zlatne godine, pa ja sam to tako doživio, čuo, vidio i bila mi je čast u to vrijeme biti predsjednikom svih klubova Centra. I moja supruga i ja više smo puta posjetili Italiju, Španjolsku, Grčku, Austriju, Njemačku, kao i naše lijepe gradove, gdje su se održavale godišnje skupštine-gdje bi nas pozvali mi bi se odazvali. Muzička grupa ujedinila je naše klubove-sjetimo se samo naših pokojnih Vlatke Krištofić, Milana Novosela, Jurice, Drage i onih koji su ovdje sa nama, Mirjane, Jasne, Koke...

Na kongresu u Opatiji 1978. g. dogovoreno je i donesena je odluka da će se u klubovima provoditi obiteljsko liječenje. U Centru je to bilo teže prihvatiti budući da je dosta članova dolazilo u klub radi sebe, ali dolaskom novih članova to se prihvatilo iako još uvijek s malim otporima. Dolaskom sve većeg broja novih članova u Tkalču, kroz koju je prošlo oko 5000 članova, prisiljeni smo bili ići u druge mjesne zajednice gdje su se osnivali novi klubovi kao npr. ?Vodnikova?, ?Nova Ves?, ?Britanski trg?. Klubovi u Tkalčićevoj 37 imali su prostoriju za rad tri godine, ali dolaskom vlasnika prostorija, klub se seli u Mjesnu zajednicu August Cesarec, Tkalčićeva 33, gdje i danas radi.

Početkom 90-tih i početkom Domovinskog rata, rad klubova na kraće vrijeme zamire, da bi se ubrzo snagama i aktivnošću članova kluba rad kluba ponovno obnovio. Štoviše, na inicijativu prim.mr.sc.Vesne Golik-Gruber Klub ?Centar? prerasta u tri kluba i to ?Centar?, ?Centar Tkalča? i ?Centar Stara Tkalča?, o čijem ćete radu čuti posebna izviješća.

Zlatko Topalović, doživotni počasni predsjednik