Povijest klubova Centra povodom 40. obljetnice osnivanja
Danas slavimo 40 godina postojanja naših klubova. Pozdravljam sve prisutne uzvanike iz cijele Hrvatske i zahvaljujem na tako velikom odazivu. Kratko bih se osvrnuo na povijest klubova od osnutka do 1979.godine.
Još tijekom bolničkog liječenja, u procesu rehabilitacije osoba koje su dolazile na liječenje od alkoholizma, a kasnije i kroz rad sa obiteljima, pokojni prof. dr. Hudolin uvidio je potrebu osnivanja klubova namijenjenih liječenim alkoholičarima kao podršku u učvršćivanju apstinencije od alkohola, najprije na području grada Zagreba, a kasnije i diljem cijele Hrvatske.
Prvi klub osnovan je 1964.godine na području općine Maksimir i spada među najstarije klubove u Hrvatskoj, a sredinom travnja 1965.godine osniva se Klub ?Centar?. Rad kluba započeo je u Mjesnoj zajednici Sestre Baković, u bivšem Balkanskom, a danas prolazu kina Europa, sa otprilike desetak članova, te prvom predsjednicom pokojnom Ružom Ivanković ( koju smo od milja zvali teta Ruža). Dolaskom sve većeg broja novih članova, klub se seli u Mesničku ulicu da bi se 1969. godine, uz razumijevanje i pomoć članova te predsjednika MZ August Cesarec, klub preselio u prostorije MZ August Cesarec, Tkalčićeva 9 i tamo nastavio sa svojim radom.
Klub je dobio prostorije za korištenje preko čitavog tjedna i tako se radilo u dvije grupe. Negdje u to vrijeme klubovi dobivaju naziv-tako smo imali Klub 1 s petnaest članova i Klub 2 također s petnaest članova, a uz najjaču terapeutsku ekipu iz Vinogradske bolnice.
Ja sam došao u klub 1975.godine sa suprugom. Klubovi su tada već radili sa po 60 članova. U Klub ?Centar? dolazili su članovi koji su radili i stanovali na području općine Centar i Medveščak s obzirom da se radilo prema koncepciji rada prof. Hudolina da članovi kluba budu osobe koje stanuju na tom području, no međutim mi smo tu koncepciju prekršili i u klubove se primalo članove sa čitavog područja grada.
Klubovi Centra bili su po tome poznati i priznati svojom kvalitetom rada. Zbog otežanog rada sa mnogo članova, a po prijedlogu prof. Hudolina, već smo 1976. g. razdvojili dva kluba na četiri kluba, a na sastancima je prisustvovalo 12-14 članova. Krajem 1977.g. smanjen je broj članova kluba jer su članovi iz općine Medveščak preseljeni po svojim mjesnim zajednicama, a uz pomoć soc. radnice Ljube Ulemek, koja je bila s našom soc. radnicom Matić Štefanijom bila najjača karika u osnivanju novonastalih klubova. Klubovi Centra s po 12 članova radili su: ponedjeljkom, utorkom, srijedom, te muzička grupa četvrtkom. Klub je bio otvoren od 15-21 sat, a imali smo i domarku pokojnu gđu Katicu, koja nam je uvijek bila na usluzi. Poslije radnog sastanka znali smo odigrati šah ili ping-pong. Klubovi Centra imali su jednu malu privilegiju, imali smo u ono vrijeme najjači tim iz Vinogradske bolnice: psihologa i velikog borca protiv ovisnosti prof. Jasnu Serdar, prim.dr. Josipa Ivicu, soc. radnice Karmelu Cepetić i Jasminku Wolf,, ing. soc. rada Ljerku Topić i još uvijek aktivnu u klubovima, te uvijek nam dragu prof. Maju Tončević.
U vrijeme od 1970.-1979. g. klubove Centar posjećivali su gosti Vinogradske bolnice iz Italije, Španjolske, kao i gosti iz čitave naše zemlje i uvijek su naša vrata bila otvorena svima.
Klub ?Centar? ima jedno zlatno doba svog rada i prepoznatljiv je po muzičkoj grupi pod vodstvom naše nezaboravne i prerano pokojne Ruže Vešligaj. Ona bi četvrtkom raspjevala cijelu Tkalču. Zašto kažem cijelu Tkalču, pa u ono vrijeme znali bi prolaznici stati i slušati melodije koje je ona skladala, a i niz naših pjesama narodnog nam blaga. Zašto kažem zlatne godine, pa ja sam to tako doživio, čuo, vidio i bila mi je čast u to vrijeme biti predsjednikom svih klubova Centra. I moja supruga i ja više smo puta posjetili Italiju, Španjolsku, Grčku, Austriju, Njemačku, kao i naše lijepe gradove, gdje su se održavale godišnje skupštine-gdje bi nas pozvali mi bi se odazvali. Muzička grupa ujedinila je naše klubove-sjetimo se samo naših pokojnih Vlatke Krištofić, Milana Novosela, Jurice, Drage i onih koji su ovdje sa nama, Mirjane, Jasne, Koke...
Na kongresu u Opatiji 1978. g. dogovoreno je i donesena je odluka da će se u klubovima provoditi obiteljsko liječenje. U Centru je to bilo teže prihvatiti budući da je dosta članova dolazilo u klub radi sebe, ali dolaskom novih članova to se prihvatilo iako još uvijek s malim otporima. Dolaskom sve većeg broja novih članova u Tkalču, kroz koju je prošlo oko 5000 članova, prisiljeni smo bili ići u druge mjesne zajednice gdje su se osnivali novi klubovi kao npr. ?Vodnikova?, ?Nova Ves?, ?Britanski trg?. Klubovi u Tkalčićevoj 37 imali su prostoriju za rad tri godine, ali dolaskom vlasnika prostorija, klub se seli u Mjesnu zajednicu August Cesarec, Tkalčićeva 33, gdje i danas radi.
Početkom 90-tih i početkom Domovinskog rata, rad klubova na kraće vrijeme zamire, da bi se ubrzo snagama i aktivnošću članova kluba rad kluba ponovno obnovio. Štoviše, na inicijativu prim.mr.sc.Vesne Golik-Gruber Klub ?Centar? prerasta u tri kluba i to ?Centar?, ?Centar Tkalča? i ?Centar Stara Tkalča?, o čijem ćete radu čuti posebna izviješća.
Još tijekom bolničkog liječenja, u procesu rehabilitacije osoba koje su dolazile na liječenje od alkoholizma, a kasnije i kroz rad sa obiteljima, pokojni prof. dr. Hudolin uvidio je potrebu osnivanja klubova namijenjenih liječenim alkoholičarima kao podršku u učvršćivanju apstinencije od alkohola, najprije na području grada Zagreba, a kasnije i diljem cijele Hrvatske.
Prvi klub osnovan je 1964.godine na području općine Maksimir i spada među najstarije klubove u Hrvatskoj, a sredinom travnja 1965.godine osniva se Klub ?Centar?. Rad kluba započeo je u Mjesnoj zajednici Sestre Baković, u bivšem Balkanskom, a danas prolazu kina Europa, sa otprilike desetak članova, te prvom predsjednicom pokojnom Ružom Ivanković ( koju smo od milja zvali teta Ruža). Dolaskom sve većeg broja novih članova, klub se seli u Mesničku ulicu da bi se 1969. godine, uz razumijevanje i pomoć članova te predsjednika MZ August Cesarec, klub preselio u prostorije MZ August Cesarec, Tkalčićeva 9 i tamo nastavio sa svojim radom.
Klub je dobio prostorije za korištenje preko čitavog tjedna i tako se radilo u dvije grupe. Negdje u to vrijeme klubovi dobivaju naziv-tako smo imali Klub 1 s petnaest članova i Klub 2 također s petnaest članova, a uz najjaču terapeutsku ekipu iz Vinogradske bolnice.
Ja sam došao u klub 1975.godine sa suprugom. Klubovi su tada već radili sa po 60 članova. U Klub ?Centar? dolazili su članovi koji su radili i stanovali na području općine Centar i Medveščak s obzirom da se radilo prema koncepciji rada prof. Hudolina da članovi kluba budu osobe koje stanuju na tom području, no međutim mi smo tu koncepciju prekršili i u klubove se primalo članove sa čitavog područja grada.
Klubovi Centra bili su po tome poznati i priznati svojom kvalitetom rada. Zbog otežanog rada sa mnogo članova, a po prijedlogu prof. Hudolina, već smo 1976. g. razdvojili dva kluba na četiri kluba, a na sastancima je prisustvovalo 12-14 članova. Krajem 1977.g. smanjen je broj članova kluba jer su članovi iz općine Medveščak preseljeni po svojim mjesnim zajednicama, a uz pomoć soc. radnice Ljube Ulemek, koja je bila s našom soc. radnicom Matić Štefanijom bila najjača karika u osnivanju novonastalih klubova. Klubovi Centra s po 12 članova radili su: ponedjeljkom, utorkom, srijedom, te muzička grupa četvrtkom. Klub je bio otvoren od 15-21 sat, a imali smo i domarku pokojnu gđu Katicu, koja nam je uvijek bila na usluzi. Poslije radnog sastanka znali smo odigrati šah ili ping-pong. Klubovi Centra imali su jednu malu privilegiju, imali smo u ono vrijeme najjači tim iz Vinogradske bolnice: psihologa i velikog borca protiv ovisnosti prof. Jasnu Serdar, prim.dr. Josipa Ivicu, soc. radnice Karmelu Cepetić i Jasminku Wolf,, ing. soc. rada Ljerku Topić i još uvijek aktivnu u klubovima, te uvijek nam dragu prof. Maju Tončević.
U vrijeme od 1970.-1979. g. klubove Centar posjećivali su gosti Vinogradske bolnice iz Italije, Španjolske, kao i gosti iz čitave naše zemlje i uvijek su naša vrata bila otvorena svima.
Klub ?Centar? ima jedno zlatno doba svog rada i prepoznatljiv je po muzičkoj grupi pod vodstvom naše nezaboravne i prerano pokojne Ruže Vešligaj. Ona bi četvrtkom raspjevala cijelu Tkalču. Zašto kažem cijelu Tkalču, pa u ono vrijeme znali bi prolaznici stati i slušati melodije koje je ona skladala, a i niz naših pjesama narodnog nam blaga. Zašto kažem zlatne godine, pa ja sam to tako doživio, čuo, vidio i bila mi je čast u to vrijeme biti predsjednikom svih klubova Centra. I moja supruga i ja više smo puta posjetili Italiju, Španjolsku, Grčku, Austriju, Njemačku, kao i naše lijepe gradove, gdje su se održavale godišnje skupštine-gdje bi nas pozvali mi bi se odazvali. Muzička grupa ujedinila je naše klubove-sjetimo se samo naših pokojnih Vlatke Krištofić, Milana Novosela, Jurice, Drage i onih koji su ovdje sa nama, Mirjane, Jasne, Koke...
Na kongresu u Opatiji 1978. g. dogovoreno je i donesena je odluka da će se u klubovima provoditi obiteljsko liječenje. U Centru je to bilo teže prihvatiti budući da je dosta članova dolazilo u klub radi sebe, ali dolaskom novih članova to se prihvatilo iako još uvijek s malim otporima. Dolaskom sve većeg broja novih članova u Tkalču, kroz koju je prošlo oko 5000 članova, prisiljeni smo bili ići u druge mjesne zajednice gdje su se osnivali novi klubovi kao npr. ?Vodnikova?, ?Nova Ves?, ?Britanski trg?. Klubovi u Tkalčićevoj 37 imali su prostoriju za rad tri godine, ali dolaskom vlasnika prostorija, klub se seli u Mjesnu zajednicu August Cesarec, Tkalčićeva 33, gdje i danas radi.
Početkom 90-tih i početkom Domovinskog rata, rad klubova na kraće vrijeme zamire, da bi se ubrzo snagama i aktivnošću članova kluba rad kluba ponovno obnovio. Štoviše, na inicijativu prim.mr.sc.Vesne Golik-Gruber Klub ?Centar? prerasta u tri kluba i to ?Centar?, ?Centar Tkalča? i ?Centar Stara Tkalča?, o čijem ćete radu čuti posebna izviješća.
Zlatko Topalović, doživotni počasni predsjednik
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica