Dan zajedničkog druženja

Na prijedlog dr. Tatjane Bakula-Vlaisavljević, stručne djelatnice u Kluba "Novi put", mi, članovi Kluba "Novi put", članovi Kluba "Centar za prevenciju ovisnosti" iz Slavonskog Broda i Kluba "Betanija" iz Donjih Andrijevaca, dogovorili smo jednodnevni izlet u Zagreb.

Svima nam je bila želja da, nakon tjedana i mjeseci truda, rada, učenja i potpore koju nastojimo pružiti jedni drugima kako bismo ustrajali u borbi protiv alkohola, provedemo jedan dan u zajedničkom druženju obogaćenom nekim novim sadržajima.

U hladno, prosinačko jutro sastajemo se na brodskom kolodvoru. Mnogi sa suprugama, djecom, unucima. Najljepše je bilo vidjeti cijele obitelji u toplom autobusu koji nas je vozio maglovitom cestom prema Zagrebu. U opuštenoj atmosferi i ugodnom društvu put je brzo prošao. Prva aktivnost po dolasku u Zagreb bio je posjet Etnografskom muzeju, u kojem su bile postavljene jaslice jedinstvene u svijetu, djelo francuskih majstora koje putuje diljem svijeta i teško da ćemo ga još jednom vidjeti u Hrvatskoj. Doživljaj je prekrasan, za djecu sigurno nezaboravan. Ostali eksponati u muzeju, također atraktivni, na sve nas ostavljaju dubok dojam.

Nakon obilaska i zajedničkih fotografija za uspomenu, put nas je vodio u Tkalčićevu. Tamo su nas čekali članovi bratskog kluba liječenih alkoholičara koji su nam u svojim prostorima priredili prekrasan i topao doček.

Sljedeći na našem putu, ali ne manje značajno, bio je posjet zagrebačkoj Katedrali i njezinoj riznici. Vrijeme do dogovorenog posjeta kratimo šetnjom po centru Zagreba koji okićen i ukrašen očekuje dolazak Božića. Dan je vjetrovit i hladan i, unatoč blještavilu i ukrasima, jedva iščekujemo posjet Katedrali - monumentalnoj građevini s dugom i bogatom poviješću. Puno toga znamo o našoj Prvostolnici, često smo pokraj nje prolazili, ali malo nas je u njoj bilo. Ulazimo tiho i svečano u taj prekrasan prostor. Suprug i ja palimo svijeće. Zahvaljujem Bogu tiho, u sebi, za svaki lijepi dan proveden sa suprugom u ova zadnja tri mjeseca. Pokušavam moliti, ali dok sam okružena tolikim predivnim stvarima, oči lete, ne mogu se usredotočiti... Mislim da su se mnogi osjećali slično. Dolazi časna sestra Lina koja nas sve pozdravlja i sljedeća gotovo dva sata provodi, dio po dio, kroz ove predivne prostore, objašnjavajući nam povijest, godine, značenje svakoga kipa, slike, klecala, oltara.... Ulazimo u sakristiju koja i sama ima dugu tradiciju, a onda, kroz mala vrata, uskim polukružnim stubištem, penjemo se do jedinstvenog i neprocjenjivog blaga. Pred nama se otvara Riznica zagrebačke Katedrale. Ne znam u što bih prije pogledala, oči se ne mogu smiriti na jednom predmetu, a već je tu drugi, peti, stoti... Časna sestra nam ljubazno i strpljivo objašnjava, ali previše je toga za tako malo vremena. Tolika povijest, stotine godina, neprocjenjive vrijednosti, proizvodi ljudskih ruku kojih odavno više nema? nemoguće je sve upiti odjednom. Vjerujem da mnogi od nas najradije ne bi izašli satima. Upisujemo se u knjigu posjetitelja. Sestra Lina ostaje zatečena i dirnuta kada joj dr. Bakula-Vlaisavljević predaje skroman poklon i kaže da smo mi grupa liječenih alkoholičara i njihovih obitelji. Mislim da joj je bilo posebno drago što nam je posvetila svoje vrijeme i znanje, te učinila da svi zaboravimo našu, često tešku i neizvjesnu svakodnevicu. Puni dojmova polako izlazimo...

Sumrak se već spušta nad Zagrebom. Još jedna zajednička slika ispred Katedrale.

Čekajući povratak kući, odlazimo na kavu u obližnji restoran. Mrak se potpuno spustio dok smo sjedili u autobusu, prolazeći osvijetljenim i okićenim Zagrebom, na putu kući. Pomalo umorni, razmjenjujemo dojmove uz ugodnu glazbu. Lica su svima zadovoljna i smirena. Djeca umorna, ali najsretnija. Za nas supruge bio je to lijep, ugodan praznik. Još puno ovakvih dana može biti pred nama. Trebamo samo ostati zajedno na našem novom putu, iz tjedna u tjedan i svatko od nas može darovati sebi i svojim obiteljima još puno lijepih i dragih trenutaka.

Ivanka Korparić, supruga liječenog alkoholičara

Klub "Novi put" Slavonski Brod