U Etnografskom muzeju u društvu članova bratskog kluba
U Etnografskom muzeju u društvu članova bratskog kluba
Nije prošlo ni mjesec dana od zajedničkog druženja na prvoj godišnjoj skupštini Kluba "Novi put" u Slavoskom Brodu, a već smo opet zajedno proveli jednu krasnu nedjelju, ovog puta u Zagrebu. Bila je to ideja dr. Tatjane Bakule-Vlaisavljević, koju su članovi njezinog kluba rado prihvatili, a moram priznati i ja sama, uz nekoliko članova našeg kluba. Osnovni cilj dolaska bio je posjet izložbi jaslica pod nazivom "Božić u Provansi" Etnografskom muzeju u Zagrebu.
Oko 11 sati smo se okupili pred ulazom u muzej i nakon pozdrava i kratkog razgovora krenuli u razgledavanje pod stručnim vodstvom kustosa. Ovom izložbom muzej nastavlja i obogaćuje suradnju s Udrugom prijatelja međunarodne izložbe jasličara koja je započela 1996. godine. Odobrenje za izradu prvih jaslica, točnije za uprizorenje Isusovog rođenja, dobio je od pape Honorija III još davne 1223. godine Franjo Asiški, čija je majka bila provansanskog podrijetla. Krajem 13. stoljeća oblikovane su crkvene jaslice s figurama kakve i danas poznajemo. No brojne jaslice koje smo vidjeli i još ćemo viđati nose svoje osobitosti, pa tako i ove iz Provanse. Likovi u prikazu božićnih jaslica su brojni, izrađeni od crvene gline, često nadahnuti pastoralnim kazališnim predstavama i provasanskom književnošću. Mnogi kažu da je ozračje Provanse teško opisati, a tako je privlačno. Mislim da su nam autori ovih jaslica uspjeli prenijeti veliki dio te atmosfere. Vide se figure u raznim scenama svakodnevnog života.
Uz nezaobilazne likove svih jaslica, i ovdje smo vidjeli žene koje peru rublje, kuhaju, majstore lončare, prodavače, žene koje nose voće, povrće, perad, a većina je figura u pokretu. Prikazane su i tkanine, tanjuri i čaše toga doba. Na katu smo vidjeli i stol postavljen za Badnju večer, sadržajem vrlo sličan našem, uz žito i svijeće.
U jednom dijelu je prostor predviđen za radionicu, u kojoj djeca pod stručnim vodstvom mogu izrađivati zadane predmete.
Nakon razgledanja muzeja, uputili smo se laganim hodom uz HNK, Zdenac života, pa Masarykovom ulicom preko Cvjetnog trga do Trga bana Jelačića. Mnogi Brođani tu već nisu dugo bili, primijetili su pozitivne pomake, a nekima je to bio i prvi susret s ovim dijelovima Zagreba. Pohvalili smo se i obnovljenom Tkalčićevom ulicom, u kojoj je i naš Klub. Priredili smo skroman doček, uz pomoć vrijednih ruku i voljom naših članica. Bilo je tu i svježe pečenih kolača, voća, sokova, a nije nedostajao ni adventski vijenac. Nakon kratkog boravka u klubu, izmjena pozdravnih govora i prigodnih darova, krenuli smo u Katedralu. Tamo nam je časna sestra detaljno ispričala i pokazala bitne znamenitosti Katedrale, a na kraju smo posjetili i Riznicu.
Druženje smo nastavili na putu do Gornjeg grada, kroz Kamenita vrata, sve do crkve Sv. Marka. Vidjeli smo i kulu Lotrščak, Gornjogradsku gimnaziju, uspinjaču...
Na povratku smo se zaustavili u slastičarnici "Ivica i Marica", koja je i nama Zagrepčanima novost i ponos. Nakon kratke okrepe morali smo krenuti jer je autobus već čekao, sutra je većini novi radni dan, koji će, poput mene, lakše započeti puni lijepih dojmova i sjećanja na još jedno zajedničko druženje. Pozdrav i vidimo se uskoro!
Prim.dr.sc. Mirjana Marković-Glamočak
"Centar-Stara Tkalča? stručni djelatnik
Nije prošlo ni mjesec dana od zajedničkog druženja na prvoj godišnjoj skupštini Kluba "Novi put" u Slavoskom Brodu, a već smo opet zajedno proveli jednu krasnu nedjelju, ovog puta u Zagrebu. Bila je to ideja dr. Tatjane Bakule-Vlaisavljević, koju su članovi njezinog kluba rado prihvatili, a moram priznati i ja sama, uz nekoliko članova našeg kluba. Osnovni cilj dolaska bio je posjet izložbi jaslica pod nazivom "Božić u Provansi" Etnografskom muzeju u Zagrebu.
Oko 11 sati smo se okupili pred ulazom u muzej i nakon pozdrava i kratkog razgovora krenuli u razgledavanje pod stručnim vodstvom kustosa. Ovom izložbom muzej nastavlja i obogaćuje suradnju s Udrugom prijatelja međunarodne izložbe jasličara koja je započela 1996. godine. Odobrenje za izradu prvih jaslica, točnije za uprizorenje Isusovog rođenja, dobio je od pape Honorija III još davne 1223. godine Franjo Asiški, čija je majka bila provansanskog podrijetla. Krajem 13. stoljeća oblikovane su crkvene jaslice s figurama kakve i danas poznajemo. No brojne jaslice koje smo vidjeli i još ćemo viđati nose svoje osobitosti, pa tako i ove iz Provanse. Likovi u prikazu božićnih jaslica su brojni, izrađeni od crvene gline, često nadahnuti pastoralnim kazališnim predstavama i provasanskom književnošću. Mnogi kažu da je ozračje Provanse teško opisati, a tako je privlačno. Mislim da su nam autori ovih jaslica uspjeli prenijeti veliki dio te atmosfere. Vide se figure u raznim scenama svakodnevnog života.
Uz nezaobilazne likove svih jaslica, i ovdje smo vidjeli žene koje peru rublje, kuhaju, majstore lončare, prodavače, žene koje nose voće, povrće, perad, a većina je figura u pokretu. Prikazane su i tkanine, tanjuri i čaše toga doba. Na katu smo vidjeli i stol postavljen za Badnju večer, sadržajem vrlo sličan našem, uz žito i svijeće.
U jednom dijelu je prostor predviđen za radionicu, u kojoj djeca pod stručnim vodstvom mogu izrađivati zadane predmete.
Nakon razgledanja muzeja, uputili smo se laganim hodom uz HNK, Zdenac života, pa Masarykovom ulicom preko Cvjetnog trga do Trga bana Jelačića. Mnogi Brođani tu već nisu dugo bili, primijetili su pozitivne pomake, a nekima je to bio i prvi susret s ovim dijelovima Zagreba. Pohvalili smo se i obnovljenom Tkalčićevom ulicom, u kojoj je i naš Klub. Priredili smo skroman doček, uz pomoć vrijednih ruku i voljom naših članica. Bilo je tu i svježe pečenih kolača, voća, sokova, a nije nedostajao ni adventski vijenac. Nakon kratkog boravka u klubu, izmjena pozdravnih govora i prigodnih darova, krenuli smo u Katedralu. Tamo nam je časna sestra detaljno ispričala i pokazala bitne znamenitosti Katedrale, a na kraju smo posjetili i Riznicu.
Druženje smo nastavili na putu do Gornjeg grada, kroz Kamenita vrata, sve do crkve Sv. Marka. Vidjeli smo i kulu Lotrščak, Gornjogradsku gimnaziju, uspinjaču...
Na povratku smo se zaustavili u slastičarnici "Ivica i Marica", koja je i nama Zagrepčanima novost i ponos. Nakon kratke okrepe morali smo krenuti jer je autobus već čekao, sutra je većini novi radni dan, koji će, poput mene, lakše započeti puni lijepih dojmova i sjećanja na još jedno zajedničko druženje. Pozdrav i vidimo se uskoro!
Prim.dr.sc. Mirjana Marković-Glamočak
"Centar-Stara Tkalča? stručni djelatnik
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica