"Peti rođendan" Josipa Forauera

U Klub "Nada" iz Kotoribe, prve rujanske subote bilo je izuzetno svečano. Redovita obiteljsko-terapijska subota bila je pretvorena u slavlje. Sasvim opravdano, tako da se za "slatkom trpezom" našlo deset obitelji, klupskih članova i gosti slavljenika. Slavljenik je bio Josip Forauer (57), a s njim je slavila i supruga Blaženka. Oni su toga dana obilježavali pet godina apstinencije od alkohola. U goste su pozvani ljudi koji su njegovoj obitelji, kako je kazao, u vrijeme najdublje alkoholne krize bili potpora, a uz obitelj su i sada, kada ona kroči novim životom - životom bez alkohola. Pozvao ih je da im uz čašu soka i ukusne kolače kaže hvala. Bio je tu mjesni župnik, vlč. Ljuban Škraba, čovjek u kojeg Josip ima veliko povjerenje i koji mu je danas "tiha potpora". Došao je ovamo i autor ovoga napisa, jer je prema Josipovim riječima, bio "otac njegovoj djeci", jer je kao njihov učitelj imao razumijevanja za stanje u obitelji i nemalo puta je njegova riječ bila ona koju je alkohol izbrisao iz tatinih sjećanja, koja zbog toga nije mogla biti izgovorena. Bili su ovdje njihovi kumovi Matulic, Ana i Rok, koji su od prvog trenutka njihovih nedaća imali razumijevanja za obiteljske patnje, a oni su bili ti koji su mu ukazivali na životne pogreške nudeći mu, izlaz iz teškog stanja. Došao je i Mato Matolek iz Zagreba, čovjek koji, iskustvom bivšeg alkoholičara, umnogome pomaže međimurskim i inim klubovima, a nadasve pojedincima, kakav je bio i Josip. Na slavlje su došli i supružnici Šupljika, Gordana i Zvonimir. "Sretan sam što su ti ljudi ovdje jer im danas uspravna hoda i čistih očiju mogu i moram pogledati u oči", govorio je Josip suznih očiju. Bile su to suze radosnice za veliku pobjedu. Kasnije su se one pretvorile u bol i očaj, i to u trenutku kada je "riječima listao" najmračnije stranice svoga života i života svoje obitelji. Pričao je dugo, vrlo dugo, sve vrijeme gledajući u pod, kao dijete koje se srami istine. Možda je i on u tom trenutku osjećao isto. I naše su se oči zacaklile, nešto nam je stalo u grlu, a kako i ne bi, zbog saznanja što je sve jedna mnogočlana obitelj trebala pretrpjeti, i to samo zato jer Josip u dugotrajnoj borbi, tijekom 20 godina, nije uspijevao pobijediti alkoholnu neman. "To je za naše članove veliki događaj jer se oni raduju svakoj novoj godini bez alkohola, pobjedi nad tom godinom, i novom sretnom životu", kazala je tom prigodom Veronika Matotek, stručna djelatnica u klubu. "Drago mi je što je Joža danas snažan čovjek, što mu je obitelj sretna i što je pronašao smisao života", rekao je, čestitajući mu, Ivan Vojvoda, klupski predsjednik, čijim su se čestitkama redom pridružili Zlatica, Nikola, Biserka i gotovo svi koji su te večeri dizali čašu soka za "peti rođendan" Josipa Forauera. Te večeri slavilo se i u dalekoj Engleskoj. Da je to tako, pokazuju pisma potpore koje su s tog otoka uputile kćerke Jasmina, Vesna i Nataša. "Daleko smo od kuće. Daleko da stignemo i čestitamo ti, predaleko da te zagrlimo, od sreće snažno poljubimo i kažemo: Bravo tata! U tvoje ime popit ćemo čašu soka Nazdravlje!" Riječi su iz telegrama koje su nas sve raznježile. Joža je plakao, plakali su svi, i oni koji su pobijedili tu opaku bolest, ali i oni koji su svjedoci njegove ispovijesti, kakve u ovakvim prigodama iznose. Jedna članica kluba je rekla, da Joža ne smije više nikada pognuti glavu. Mora hodati uspravno i ponosno jer je veliki pobjednik i veliki zagovornik alkoholne apstinencije. I doista, Josip Forauer danas ponosno hoda Kotoribom, i ne samo on, ponosna je njegova obitelj, ponosna je njegova druga obitelj koja se zove "Nada". "Ja sam milijunaš bez milijuna, ja sam veliki pobjednik jer sam pobijedio sebe, a pobijediti sebe u svojoj najvećoj boli, najveći je životni dobitak", rekao je ushićeno. Događaju svjedočio,

Mladen Grubić