Posjetili smo park Maksimir i Zoološki vrt
21. 7. 2004. godine
Živimo u Zagrebu, neki od rođenja, neki su nam se pridružili kasnije. Različiti smo, ali vjerujem da ne griješim, kad mislim da ga svi koji u njemu živimo ne poznamo dovoljno a još manje koristimo ljepote koje nam naš Zagreb pruža. Nije to samo osobina članova Kluba ?Stara Tkalča?, ali kako mi prvenstveno razmišljamo i brinemo o našim aktivnostima i kvalitetnom korištenju slobodnog vremena, donijeli smo odluku da ovo ljeto svakako posjetimo neko mjesto u našem gradu, obogatimo svoje znanje i uvjerimo se u ljepote koje nam pruža.
Odluka je bila: Zoološki vrt u sklopu zagrebačkog parka Maksimir. Ne bih bila iskrena da ne spomenem da je to moja davna, neostvarena želja jer se isto ubrajam u rođene zagrepčane koji nisu godinama bili u tom krasnom dijelu našeg grada.
Uz veselje da ću konačno ostvariti svoju, sad već dugogodišnju želju, sumnjala sam da će izlet uspjeti. Bilo je izrazito vruće i sparno, živa se na termometru popela do zavidnih 35? C!
Krenula sam ranije da kao začetnik i organizator ove ideje, dočekam hrabre pojedince. No, nisam bila prva. Dočekao me još hrabriji i uporniji g. Momčilo Hinić, čak s kišobranom -za svaki slučaj. Nije uzalud bio zaposlenik ZET-a gdje je izvježbao točnost a istu utvrdio u klubu "ZET Podsused" i na sastancima ?Petkom u pet?. Postepeno su nam se pridružili i ostali. Bili su to članovi našeg kluba te članovi ?Petka? a izlet nam je uljepšala i naša predsjednica HSKLA prim.mr.sc.Vesna Golik-Gruber u pratnji unučice. Broj prisutnih zaokružio se na deset. Tu je bila i uvijek spremna na druženje, raspoložena i duhovita prof. Ljubica Uvodić-Vranić, koja je, ugledavši djetešćce, rekla: ?Evo nam treće generacije alkohologa?! Da li je pogodila, pokazat će budućnost, no svakako nas je podsjetila na naše dane bezbrižnog djetinjstva kada smo u pratnji starijih dolazili ovamo. Bila sam malo žalosna jer nam se nije pridružio ni jedan član ostala dva kluba Centra, ?Centar? i ?Tkalča?.
Stari zagrebački park Maksimir je hrvatski pejzažni park, utemeljen još davne 1794. godine.
Bogat je brojnim biljnim i životinjskim vrstama. Nekad ih je bilo preko tri stotine, danas je očuvano svega pedesetak, među kojima su hrast kitnjak, jasen i bukva. Tu je i pet maksimirskih jezera, prostrane livade te nekoliko spomenika kulture kao što je portal na ulazu (vidi sliku), vidikovac, švicarska kuća, paviljon jeke...
U južnom dijelu ovog parka je Zoološki vrt, vrlo privlačan, mada ne velik. To je bio naš glavni cilj. Najprije smo mostićem prešli na mali otok, potom preko sljedećeg mosta na nešto veći otok gdje nas je dočekala kolekcija ptica, potom ostale životinje: lav, tigar, ris, zebre, slonovi...Tu se nalazila i Tropska kuća koja je za mene, a mislim i za mnoge druge, bila novost. Trećim mostićem došli smo do glavnog dijela zoološkog vrta gdje nas je dočekao nilski konj, koze, jeleni, zebre. Svima zanimljivi i vrlo aktivni bili su majmuni kojima nikad nije dosadno a ni nama promatrajući ih. Neumorni su u svojim akrobacijama, neobičnim skokovima i ponekad nezamislivim položajima na granama u kojima nas dočekuju. Promatrajući životinje razgovarali smo međusobno, ispričali pokoji vic ili dosjetku. Nismo ni primijetili da i vrijeme polako odmiče, a noge su sve umornije. Zato smo odlučili naš izlet završiti uz osvježenje u restoranu uz morske lavove. Njihova rika koja je upozorenje da žele još koju ribicu, prekidala je načas naš razgovor koji bi još potrajao da se i Zoološki vrt ne zatvara.
Zato smo nešto prije 20 sati krenuli prema izlazu, zadovoljni, puni emocija i novih spoznaja o našem zagrebačkom Zoološkom vrtu koji stalnim preuređivanjem, dovođenjem novih vrsta životinja i uvođenjem novih sadržaja stvarno postaje članom europskih i svjetskih obitelji zooloških vrtova.
Poželimo svim stanovnicima Zoološkog vrta mnogo novih posjetitelja kojima će uljepšati dan a nama ostati u trajnom sjećanju i upozorenje da nikada ne treba odustati čak ni od izleta u ovakvim danima. I na ovaj način smo dokazali da možemo biti složni, disciplinirani, odgovorni o čemu neprestano govorimo a ovakvim djelima i dokazujemo.
Vidimo se na nekom od sljedećih izleta - pridružite nam se, zajedno nam je ljepše!
Prim.dr.sc.Mirjana Marković-Glamočak,
stručni djelatnik Kluba ?Stara Tkalča?
Živimo u Zagrebu, neki od rođenja, neki su nam se pridružili kasnije. Različiti smo, ali vjerujem da ne griješim, kad mislim da ga svi koji u njemu živimo ne poznamo dovoljno a još manje koristimo ljepote koje nam naš Zagreb pruža. Nije to samo osobina članova Kluba ?Stara Tkalča?, ali kako mi prvenstveno razmišljamo i brinemo o našim aktivnostima i kvalitetnom korištenju slobodnog vremena, donijeli smo odluku da ovo ljeto svakako posjetimo neko mjesto u našem gradu, obogatimo svoje znanje i uvjerimo se u ljepote koje nam pruža.
Odluka je bila: Zoološki vrt u sklopu zagrebačkog parka Maksimir. Ne bih bila iskrena da ne spomenem da je to moja davna, neostvarena želja jer se isto ubrajam u rođene zagrepčane koji nisu godinama bili u tom krasnom dijelu našeg grada.
Uz veselje da ću konačno ostvariti svoju, sad već dugogodišnju želju, sumnjala sam da će izlet uspjeti. Bilo je izrazito vruće i sparno, živa se na termometru popela do zavidnih 35? C!
Krenula sam ranije da kao začetnik i organizator ove ideje, dočekam hrabre pojedince. No, nisam bila prva. Dočekao me još hrabriji i uporniji g. Momčilo Hinić, čak s kišobranom -za svaki slučaj. Nije uzalud bio zaposlenik ZET-a gdje je izvježbao točnost a istu utvrdio u klubu "ZET Podsused" i na sastancima ?Petkom u pet?. Postepeno su nam se pridružili i ostali. Bili su to članovi našeg kluba te članovi ?Petka? a izlet nam je uljepšala i naša predsjednica HSKLA prim.mr.sc.Vesna Golik-Gruber u pratnji unučice. Broj prisutnih zaokružio se na deset. Tu je bila i uvijek spremna na druženje, raspoložena i duhovita prof. Ljubica Uvodić-Vranić, koja je, ugledavši djetešćce, rekla: ?Evo nam treće generacije alkohologa?! Da li je pogodila, pokazat će budućnost, no svakako nas je podsjetila na naše dane bezbrižnog djetinjstva kada smo u pratnji starijih dolazili ovamo. Bila sam malo žalosna jer nam se nije pridružio ni jedan član ostala dva kluba Centra, ?Centar? i ?Tkalča?.
Stari zagrebački park Maksimir je hrvatski pejzažni park, utemeljen još davne 1794. godine.
Bogat je brojnim biljnim i životinjskim vrstama. Nekad ih je bilo preko tri stotine, danas je očuvano svega pedesetak, među kojima su hrast kitnjak, jasen i bukva. Tu je i pet maksimirskih jezera, prostrane livade te nekoliko spomenika kulture kao što je portal na ulazu (vidi sliku), vidikovac, švicarska kuća, paviljon jeke...
U južnom dijelu ovog parka je Zoološki vrt, vrlo privlačan, mada ne velik. To je bio naš glavni cilj. Najprije smo mostićem prešli na mali otok, potom preko sljedećeg mosta na nešto veći otok gdje nas je dočekala kolekcija ptica, potom ostale životinje: lav, tigar, ris, zebre, slonovi...Tu se nalazila i Tropska kuća koja je za mene, a mislim i za mnoge druge, bila novost. Trećim mostićem došli smo do glavnog dijela zoološkog vrta gdje nas je dočekao nilski konj, koze, jeleni, zebre. Svima zanimljivi i vrlo aktivni bili su majmuni kojima nikad nije dosadno a ni nama promatrajući ih. Neumorni su u svojim akrobacijama, neobičnim skokovima i ponekad nezamislivim položajima na granama u kojima nas dočekuju. Promatrajući životinje razgovarali smo međusobno, ispričali pokoji vic ili dosjetku. Nismo ni primijetili da i vrijeme polako odmiče, a noge su sve umornije. Zato smo odlučili naš izlet završiti uz osvježenje u restoranu uz morske lavove. Njihova rika koja je upozorenje da žele još koju ribicu, prekidala je načas naš razgovor koji bi još potrajao da se i Zoološki vrt ne zatvara.
Zato smo nešto prije 20 sati krenuli prema izlazu, zadovoljni, puni emocija i novih spoznaja o našem zagrebačkom Zoološkom vrtu koji stalnim preuređivanjem, dovođenjem novih vrsta životinja i uvođenjem novih sadržaja stvarno postaje članom europskih i svjetskih obitelji zooloških vrtova.
Poželimo svim stanovnicima Zoološkog vrta mnogo novih posjetitelja kojima će uljepšati dan a nama ostati u trajnom sjećanju i upozorenje da nikada ne treba odustati čak ni od izleta u ovakvim danima. I na ovaj način smo dokazali da možemo biti složni, disciplinirani, odgovorni o čemu neprestano govorimo a ovakvim djelima i dokazujemo.
Vidimo se na nekom od sljedećih izleta - pridružite nam se, zajedno nam je ljepše!
Prim.dr.sc.Mirjana Marković-Glamočak,
stručni djelatnik Kluba ?Stara Tkalča?
0 Komentari:
Post a Comment
<< Naslovnica