Ksenija Vujanović-Juras, Slatina

SLAVONIJO

Mirnu kao podne u valovima žita
i sjetnu ponekad,
dok drhtiš pod udarima kiše,
Čarobnu u osvitu zore
s usnulim brežuljcima na obzoru,
razdraganu dok lebdiš
na tihim zvucima tamburice
i u pjesmi vrijednih žetelaca,
već pomalo umornu
kad ti pružaju utočište
prvi snjegovi
i vjetrovi češljaju tvoje šume
a nadasve sretnu što si 
brižna mati, što daješ život...
Mirnu kao podne u valovima žita,
ponijet ću te, Slavonijo moja,
sa sobom kroz čitav život.