OVISNOST U OKU DJETETA

Barbara B.,
Klub liječenih alkoholičara Virovitica

Moje je ime Barbara. Imam 14 godina. Uz oca alkoholičara nisam imala ni malo lijepo djetinjstvo. Dolazak iz škole kući bio mi je prava noćna mora. Neprestane svađe i prepirke roditelja već sam znala napamet, iako tada još nisam znala što je ovisnost, ali mogla sam zaključiti o čemu se radi.

Živjela sam u strahu koji se ne može opisati. Vjerujem da ni mojoj majci nije bilo lako. Svakim danom sve se više u kući pogoršavala obiteljska atmosfera. Ja i moja sestra to više nismo mogle trpjeti. Ona se uputila u centar za socijalnu skrb. Ubrzo zatim, tata je poslan na liječenje. Na neki način ne baš dobrovoljno. Tri mjeseca dok ga nije bilo živjeli smo bez novaca, gladni i umorni od svega toga. A onda se on vratio kao druga osoba.

U Virovitici se osnovao klub liječenih alkoholičara i vjerujem da bez njega moj tata ne bi uspio apstinirati. Klub nam je puno pomogao i naučio nas da se u životu treba opraštati. Ja sam svojemu tati oprostila, i zaboravila. Samo će jedan mali dio toga vječno će živjeti u meni, u mome srcu, ali ne kao optužba ili krivnja, već kao očeva poruka za moj život.