S OSNIVAČKE SKUPŠTINE KLUBA "MOJ PUT"

Mirjana Zvekić, 
dipl.soc. radnica

Zapadni dio grada je postao bogatiji za još jedan klub liječenih alkoholičara. Naime, 10.listopada 2001. održana je Osnivačka skupština Kluba “Moj put” u prostorijama RK Crkve Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom. Za predsjednika Kluba izabran je Mijo Strganac, a terapijski dio će voditi Mirjana Zvekić, dipl.soc. radnica.
Skupštini su nazočili brojni gosti - predstavnici klubova s područja Zagreba, kao i bolesnici koji se nalaze na bolničkom liječenju. Od stručnjaka nazočili su: Ana Štimac, dipl.soc.radnica, soc. radnica Vesna Mitrović, Sanja Frkin, dipl.soc.radnica i Katarina Radat, dipl.soc.radnica.

Svojom nazočnošću Skupštinu su posebno uveličali župnik mr. Stjepan Rusan, prezbiter i mons. Josip Mrzljak, pomoćni biskup Zagrebačke nadbiskupije, koji su naglasili raširenost problematike alkoholizma te pozdravili osnivanje kluba. 

Suradnja s Crkvom razvila se pojavom problema s prostorom s kojim se susreću mnogi klubovi. Poteškoće s prostorom nastale su jer na području Susedgrada, u krugu od tisuću metara, djeluje sedam klubova. No, problem je brzo riješen zahvaljujući župniku mr. Stjepan Rusanu koji je ponudio crkvene prostorije za održavanje sastanaka kluba. 

Suradnja je počela prije godinu dana kad je u crkvenim prostorijama upriličena tribina o temi "Alkoholizam i mladi". 

Tribinu, za koju su mladi pokazali veliki interes organizirala je Katarina Radat. Suradnja je nastavljena osnivanjem novog kluba u prostoru župne crkve. Ovime nije samo riješeno pitanje prostora nego je potvrđena prisutnost i prepoznavanje problematike alkoholizma, čime klubovi dobivaju sve veće značenje u lokalnoj zajednici postajući tako važan čimbenik u prevenciji alkoholne ovisnosti. Široj zajednici je približena problematika alkoholizma, načini za uspješno rješavanje tih problema i prihvaćanje alkoholizma kao bolesti koja se liječi, a prestaje biti “samo moja muka” koja se skriva od susjeda.

U diskusiji u kojoj su sudjelovali apstinenti, oni od nekoliko mjeseci, pa do onih s desetak godina apstinencije, upućene su brojne čestitke i dobre želje za rad Kluba. Mnogi su isticali važnost osobne odluke u apstinenciji, kao i važnost sudjelovanja bračnog druga u liječenju, te dolaska na sastanke kluba.