RAZMIŠLJANJA | 81

Ivana Pražetina, 
Klub "Nada-Kruge"

Pišući članak o godišnjoj skupštini, palo mi je na pamet da napišem članak o odlascima na godišnje skupštine. Naime, neki se ljudi u klubovima vrlo se teško odlučuju na odlaske na godišnje skupštine. Događa se da klub dobije obavijest o održavanju neke godišnje skupštine, tu obavijest pročita na sastanku i nakon čega svi gledaju nekamo u stranu. Zašto je to tako?

Prije nekoliko mjeseci bila sam u prilici da moj klub organizira godišnju skupštinu i u tu svrhu smo poslali doista mnogo pozivnica na različite strane. Neki su došli, neki nisu, ali ipak kako je dolazio čovjek, po čovjek bilo nas je toliko, da smo tražili i stolicu više. U trenucima kada su nas gosti pozdravljali i nakon skupštine, u trenucima druženja, bilo je vrlo lijepo vidjeti opuštene ljude koji se ne brinu o svom odlasku kući jer žive na drugom kraju grada. Nama se dogodilo da su nam došli gosti iz vrlo udaljenih četvrti, dok oni iz naše blizine nisu iskazali čast da im zahvalimo na dolasku. Ako nam je svima drago i lijepo i osjećamo se "važnima" u prigodama kada se drugi odazovu na naše pozive, kako onda kad smo sami pozvani nekamo, da jednako tako drugima upriličimo ugodne trenutke, imamo odmah spremljen izgovor kojim odbijamo poziv? 
Možda je istina u tome da još uvijek svi gledaju usko, pa vide samo sebe? 

Možda se ljudima ne da ići jer se na godišnjim skupštinama moraju slušati izvješća i dosadno im je? No, kako ću znati kako ja radim, ako ne saznam kako drugi rade i gdje je moje mjesto u svemu tome. Je li problem u prijevozu i u tome što netko nema auta? Možda, ali ako osoba želi nekamo otići, ona će tamo stići i pješice. Uglavnom se uvijek da dogovoriti s nekim da idete ili zajedno ili vas netko poveze, no s kim ćete se dogovoriti ako na takva mjesta ne idete pa nikoga i ne poznate, ili ga poznate samo površno? Možda imate nekog posla baš toga dana u 18 sati? U redu. Izgleda da ima ljudi koji veoma vole raditi određene stvari u to vrijeme, tako da nikada, u vrijeme održavanja godišnjih skupština ne mogu otići jer tada je to vrijeme, zar ne? Umorni dolazite s posla? 

Vjerujem da je tako, radite različite poslove, ali možda biste mogli jedanput otići i vidjeti kako drugi provode taj dan u tom vremenu kada vi siti liježete u krevet i palite TV. Možda vas je sram? Jer, bez obzira na to koliko vi dolazite u klub, nemate što raditi s ljudima koji su pili jer ste vi bili drugačiji. Možda nemate naviku odlaziti u takva društva? Možda je vrijeme da počnete, jer ako ništa drugo, imate dobru temu s kojom ne možete promašiti. Možda ste kasno ili prerano obaviješteni? Možda. Ovdje mi se nameće još jedno pitanje; kako to da neke skupštine (pri bolnicama) posjećuje golem broj ljudi? Vjerujem da ljude za takva mjesta vežu uspomene, možda se tamo treba i pokazati drugima, tamo se vjerojatno može čuti i mnogo toga novoga, možda se može i bolje jesti, bolje se zabaviti... Ne znam.

Ako je tako, zašto onda sve godišnje skupštine ne bi bile sličnije onima "velikima" jer, logično, bile bi i posjećenije. Možda je jednostavno problem u samom klubu i u tome što će ponuditi i na koji način. Svaka čast svima koji neumorno odlaze davati podršku svim klubovima kojima je ona potrebna. Nije mi bila namjera da zlobno komentiram pitanja ili da opravdane razloge činim smiješnima ili uzaludnima, ali, kao i uvijek, u nedostatku "pravih razloga", zaključci mogu biti i pogrešni. No, ako su ova razmišljanja utemeljena i podjela postoji, ne moramo li se zamisliti. Ne znači li to da, ako naša druga godišnjica bude popraćena s malim brojem gostiju, mi ili nemamo što za ponuditi ili smo dosadni, ili jednostavno postojimo, ali nikoga za to nije briga.