IZVJEŠTAJ S GODIŠNJE SKUPŠTINE KLUBA LIJEČENIH ALKOHOLIČARA OGULIN

Juraj Lončarić, 
predsjednik Kluba

Danas održavamo 33. godišnju skupštinu ovoga kluba, što znači da je klub osnovan daleke 1969. godine, uz kontinuirano djelovanje sve ovo vrijeme, sa stalnom pomoći stručnih osoba u nekim prošlim prilikama.

Zapala me dužnost da podnesem izvještaj o radu kluba za proteklu godinu; o realizaciji programa rada i o izvršenju financijskoga plana.

O osnovnim obvezama kluba kao terapijske zajednice svih njenih članova na produženje liječenja i vraćanja apstinenata u obitelj i društvo kao korisnih članova ne treba posebno naglašavati, jer je to znano od prvoga dana našega liječenja. Zaključili smo i sami da je za rehabilitaciju neophodno održavati stalnu vezu s klubom, a kasnije to postaje navika, ovisnost, no u pozitivnom smislu.

Čini mi se da smo u klubu postigli jednu ugodnu atmosferu za sve članove, pružajući jednake šanse svakom od nas da iznese svoje viđenje i mišljenje o svim fazama liječenja i rehabilitacije, te da se zaborave prijašnje navike i recidiv.

Prema programu rada za proteklu godinu trebali smo angažirati liječnika ili socijalnog radnika da nazoči i vodi naše sastanke, pružajući nam stručnu pomoć. Posebno stoga što je bilo najave da ćemo u prošloj godini imati društvo pojačano s novim članovima koji su se liječili u Kliničkoj bolnici "Sestre milosrdnice" u Zagrebu. 

Na žalost, nismo uspjeli u svome naumu. Terapeuta nismo osigurali iz objektivnih razloga; socijalna radnica koja je jednom bila prisutna, razboljela se, a u bolnici nismo našli razumijevanja. U nekoliko navrata pokušali smo stupiti u kontakt s odgovornima u Općoj bolnici Ogulin, ali nismo uspjeli. Ne znamo ima li Psihijatrijski odjel Bolnice takvih pacijenata i bi li paralelno dolazili u klub, jer smatramo da bismo im koliko-toliko mogli pomoći.

Što je još gore, novi članovi su nas potpuno razočarali. Tomica je bio prisutan osam puta, Marijan pet, Dražen samo jednom, Anton četiri puta. O njima kasnije nismo čuli ništa, ili ništa dobroga.

U protekloj godini održali smo ukupno 24 sastanka, s napomenom za naše goste, da se naši sastanci održavaju dva puta u mjesecu, a sastancima je nazočilo u prosjeku sedam članova.

Osim gubitka novih članova zbog njihove neozbiljnosti, izgubili smo jednoga člana zbog smrti. Jovo Manojlović, dvadesetdevet godina apstinent, podlegao je bolesti današnjice, od srčanih tegoba. Hvala mu na druženju s nama i neka počiva u miru.
Nešto veselije bile su teme sastanaka kada smo primali nove članove, kada smo prepričavali nastup trojice članova u emisiji 2. programa Hrvatskoga radija, voditeljice Dalije Grin, čitali dva članka našeg člana u Alkohološkom glasniku, na koji smo pretplaćeni i redovito ga pratimo. Javili smo se i na Radio Ogulinu, tražili prikladnije prostore za sastanke, obilazili naše bolesne članove, sve u cilju učvršćenja apstinencije i lakšeg uključivanja u normalne životne tokove.

Možda je neskromno reći, ali čak smatramo, da nam terapeut i ne nedostaje mnogo ili nikako, jer smo s nekoliko dugogodišnjih apstinenata od 15 pa do 30 godina sposobni i sami biti terapeuti. Naravno, nije to naročito stručno, ali je korisno.
Na kraju ovoga izvještaja, još jednom najtoplije zahvaljujem Gradskom poglavarstvu Ogulina na financijskoj pomoći i Zavodu za socijalno osiguranje, ispostava Ogulin, na ustupljenoj prostoriji za održavanje naših sastanaka.

Osnivačka skupština održana je 28.4.1999. godine. Izabrano je predsjedništvo: Ivan Magdić, predsjednik, Ivan Salar, tajnik i Ankica Livić, blagajnica. Izabran je i nadzorni odbor od dva člana: Josip Fo i Stjepan Zaplatić. Udruga kluba liječenih alkoholičara – Kutina, s iskustvom koji je stekla u radu kao "B" grupa, nastavila je uspješan rad. Nakon dvije godine rada broji 20 članova liječenih alkoholičara i sedam podupirućih članova (supruge, majke, kćerke).

Izborna skupština Udruge kluba liječenih alkoholičara – Kutina održana je 28. 3. .2001. godine.