IZVJEŠĆE O RADU KLUBA LIJEČENIH ALKOHOLIČARA KARLOVAC

Boris Matešić, tajnik

Prvo bih napomenuo da su, krajem osamdesetih godina ,u Karlovcu djelovalo dvadeset i dva kluba. Zbog svima poznate situacije, rad tih klubova je postupno zamirao, da bi se na kraju sveo samo na jedan koji je okupljao malen broj dugogodišnjih apstinenata, a vodi ga dr. Nikola Paunović. 

Više godina je radio pri ambulanti Doma željezničara, a danas je stacioniran u prostorijama Doma umirovljenika "Sveti Antun". Krajem 1996. godine reaktivira se alkohološki odsjek pri Općoj bolnici Karlovac, počinje s radom Dnevna bolnica za alkohologiju, a u ožujku 1997. godine osniva se Ogledni klub liječenih alkoholičara.

Dobiva na raspolaganje podrumske prostorije u zgradi psihijatrije, koje su prethodno služile kao skladište i za kratko vrijeme pretvara ih u ambijent dostojan najboljih bolnica, a kojima se služimo i dan danas. 

Moram vas malo zagnjaviti statistikom da biste dobili uvid u rad prvih malih grupa. Na kraju 1997. godine ogledni klub je brojio 65 članova. U 1998. godini liječenje nastavlja 40 članova, a dolaze nova 64 člana. U 1999. godini ih je ostalo iz 1997. godine 26, iz 1998. godine 38 i isto toliko se učlanjuje novih članova. U 2000. godini je 21 član iz 1997. godine, 28 iz 1999 godine, a novih je 55 članova. 

U ovoj godini kontinuirano polazi klub 14 članova iz 1997. godine, 17 iz 1998. godine, 20 iz 1999. godine, 36 iz 2000. godine. Novih je članova do današnjeg dana oko 20-ak. 

Ovdje vam moram skrenuti pozornost da ove brojke predstavljaju članove iz Karlovca i bliže okolice. Stvar je jasna - jedan klub u Karlovačkoj županiji za koju svi znamo koliko je velika. Ljudi ne mogu dolaziti iz Slunja, Cetingrada, Ozlja, Generalskog Stola, s Plitvica, ali ima i takvih. 

Mnogi dolaze na individualne i obiteljske terapije kod naših terapeuta prema svojim mogućnostima i prilikama. Tim brojkama ne raspolažem, ali znam da su velike. Nadam se da si sada možete predočiti kakva je pošast alkoholizam kao bolest, a i zamislite koliko smo mi kao klub svojim radom donijeli sreće i sloge u mnogobrojne obitelji, vratili osmijeha na dječja lica i vratili ponos na ulice našega grada. 

Zbog svega toga gradski i županijski oci morali bi nam pružiti svesrdnu pomoć i podršku u daljnjem radu da se ne bi dogodilo ono što je bilo nekada s 22 kluba. Mi se do današnjega dana sami financiramo iz skromne članarine, a među nama su i socijalni slučajevi, ljudi s burze bez ikakvih prihoda, samohrane majke, bolesni i onemoćali ljudi. Ima nas radnika i seljaka, intelektualaca i što je najstrašnije čak i učenika, koji se svim srcem bore da sačuvaju integritet i pomognu svakome kome je pomoć potrebna.

Organiziramo izlete terapijskog i zdravstvenog sadržaja, kupanje u toplicama, posjete i šetnje Plitvičkim jezerima ili planinarenje na Klek. Zbog svega toga došlo je vrijeme da se proširimo jer smo stasali u dostojnu udrugu građana, koja zaslužuje puno više pozornosti šire zajednice i svih struktura grada, Županije pa i države. 

Pri organizaciji ove skupštine, prve malo svečanijeg tona, drznuli smo obratiti se za pomoć nekim tvrtkama i, na naše veliko zadovoljstvo, naišli smo na širom otvorena vrata, srca i materijalnu podršku. 

Zahvaljujemo svim sponzorima i nadamo se da će nam i u buduće pomoći da što više oboljelih od alkoholizma vratimo na put života dostojnog svakog građanina naše lijepe Hrvatske.