POVRATAK

Božidar Vučinić, 
Psihijatrijska bolnica Jankomir

Sve donedavno, imao sam osjećaj da mojim životom vlada netko drugi. Osjećao sam se bespomoćnim, bez ikakve nade. Svi moji pokušaji u pronalaženju izlaza, ako ih je uopće bilo, unaprijed su bili osuđeni na propast. Poput životnog nesretnika, tjeskobno sam se povukao u kut, čekajući da idući događaj opet krene po zlu. A sve to vrijeme, družio sam se s još većim zlom - alkoholom. Nije mi trebao nitko sve dok sam drhtavim rukama uspio prinijeti čašu do svojih usta. Bio sam rob alkohola, bez ikakve volje za životom. Izlaza iz pakla za mene nije bilo.

I tada, kad sam već mislio da je sve izgubljeno, našao sam se u Jankomiru, u početku ne shvaćajući ni gdje sam, ni zašto sam upravo tu. Nisam imao hrabrosti za bilo kakve promjene, jer mi je bilo najlakše odustati, još jednom. Ali, nakon određenog vremena, okrenuo sam se oko sebe i shvatio da još nije sve izgubljeno, shvatio sam da mogu svoj život promijeniti na bolje. 

Počeo sam razmišljati o tome što mi se dogodilo i što ako i dalje nastavim živjeti kao do sada. Odjednom sam osjetio kao da sam druga osoba. Sada znam da živim.

Pruža mi se nova prilika za nešto bolje i ne smijem ju propustiti. Došlo je vrijeme da svoj život i svoju sreću preuzmem u vlastite ruke. Odlučio sam se za novi početak, a prošlost sam ostavio iza sebe. Ništa me u tome više ne može zaustaviti.