SPREČAVANJE PUŠENJA U DJECE I MLADEŽI

Vladimir Lojna, Klub "ZET-Podsused"

Društvena klima koja je stvorena među mladima u mnogim zemljama svijeta znatno potiče na pušenje i vrlo je zabrinjavajuća. Nije rijedak slučaj stalnog pušenja već u osnovnoj školi, u dobi između 10 i 12 godina.

Pušenje je više rašireno među djecom i omladinom velikih gradova i većih mjesta nego u manjim mjestima i selima. Pušenje djece i omladine je pokušaj da djeluje poput odraslih ili "dokaz" njihove hrabrosti. Pri tome, ipak treba razlikovati njihovo povremeno ili prigodno pušenje od redovite trajne navike pušenja. S obzirom na činjenicu da je pušenje općenito prihvaćeno, da puše mnogi roditelji, nastavnici i osobe koje mladima imponiraju, razumljivo je da se mladi želi s njima identificirati (poistovjetiti). 

Zabrane pušenja mladima u takvim okolnostima nemaju logike. Čemu njima braniti ono što je dozvoljeno odraslima. Naprotiv, pušenje na taj način među mladima dobiva atraktivnost zabranjenog. 

Omladinu treba potaknuti zdravstvenim odgojem da sama odbaci cigaretu, da upravo ona bude nosilac borbe protiv pušenja kao zastarjele i štetne navike starije i stare generacije. U učenika treba jačati sposobnost da se odupru društvenoj prisili pušenja od strane vršnjaka i odraslih pušača, treba im ukazivati na pozitivne mogućnosti ponašanja. U zamjenu za pušenje učenicima valja osigurati ugodne doživljaje koji jačaju njihovu ličnost. Treba ih zainteresirati za sportske i druge užitke i aktivnosti kroz koje će se afirmirati i zadovoljiti svoje potrebe. 

Nepušenje, kao željeni način ponašanja, valja učenicima prikazivati kao pozitivan cilj, vrijedan zalaganja, a nepušače kao pozitivan uzor ponašanja. Pušenje je golem zdravstveno-pedagoški problem. Učenike treba na vrijeme podučiti o štetnosti pušenja, prije nego što dođu u priliku da im pušenje postane trajnom navikom. Pri tome valja iskoristiti usku suradnju roditelja, nastavnika i školskog liječnika.

Učenici koji u tom razdoblju ne razviju naviku pušenja, rijetko će postati pušači. U tome je bit borbe protiv pušenja. U učenika treba potaknuti interes za vlastito tijelo i njegove funkcije, osobitosti za prevladavanje kriznih stanja i objasniti im društveno-zdravstveno značenje pušenja duhana i sve posljedice takvog ponašanja. Jednokratno, vremenski ograničene kampanje protiv pušenja, ne mogu imati trajnijeg uspjeha. 

Temeljite promjene u pušačkim navikama u omladine postižu se jedino trajnom, sustavnom i uskom suradnjom roditelja, prosvjetnih i zdravstvenih radnika, škole i države. Motivacija za zdravlje, i to snažna, javlja se tek kada se izgubi zdravlje. Ali je tada dosta kasno ili prekasno da bi se moglo ozdraviti. Zbog toga je nužno da se kroz posebne metodološke tehnike i postupke u zdravstvenom odgoju ljudi pokrenu na očuvanje zdravlja dok su još mladi i zdravi.

LITERATURA: Bariša Manenica "Ovisnosti" Sredstva ovisnosti (psihoaktivana sredstva), Zagreb 1994.