PREDNOSTI TEMATSKIH TERAPIJSKIH SASTANAKA U KLUBOVIMA LIJEČENIH ALKOHOLIČARA

Katarina Radat, 
Klub "Stenjevec"

Tijekom rada u klubu liječenih alkoholičara, u kojem se primjenjuje na socioterapijskim principima organiziran grupni rad, potrebno je primjenjivati određenu koncepciju u vođenju sastanaka. 

Poznata je shema pokojnog prof. dr. Hudolina u vođenju terapijskih sastanaka kluba. Ta zacrtana pravila ne možemo, niti smijemo izostaviti. Na prvom mjestu, kod svih terapijskih grupa, pa tako i kod liječenih alkoholičara, na početku samog liječenja inzistira se na točnosti i redovitosti koja se treba provoditi u klubu, što znači da terapijski sastanci kluba trebaju započinjati na vrijeme i od članova treba zahtijevati da redovito dolaze. 

Sastanak kluba započinje prozivom članova kluba i pijenjem disulfirama svih članova, bez obzira na godine apstinencije. Razlog je pijenju disulfirama svih članova u klubu jednostavan, iz solidarnosti. 

U daljnjem dijelu terapijskog sastanka slijedi dio koji se od susreta do susreta mijenja. Za njega je zadužen stručni djelatnik koji ga svojim znanjem i kreativnošću treba učiniti edukativnim, ciljanim i zanimljivim, što se postiže pripremanjem teme za svaki terapijski sastanak. Bitno je istaknuti i upozoriti da na svakom sastanku recidiv ima prednost, prilikom čega se, ili razgovara s recidivistom i time mu se pomaže u preuzimanju kontrole nad svojim životom ili, ako nije na sastanku, obvezno se organizira patronaža u koju ide dvoje-troje članova kluba i stručni djelatnik, prema potrebi. 

Tema za svaki pojedini terapijski sastanak odabire se na temelju procjene potreba same grupe, prema individualnim, jedinstvenim obilježjima članova, njihovim životnim iskustvima, specifičnim problemima i snagama koje su donijeli na terapijski sastanak. 

Iako se teme odabiru na temelju procjene grupe, na početcima rada kluba u kojem su vrlo mladi apstinenti potrebno je obraditi teme vezane uz usvajanje novoga načina života, kao npr. život bez alkohola u kući, krug prijatelja, uloga dolaska u klub svaki tjedan zajedno sa suprugom. Kad je riječ o ovim temama, vrlo često se nailazi na veliki otpor, no upravo one su odskočna daska za ovisnike. 

U svome daljnjem odabiru stručni djelatnik bira teme koje potiču članove na promjenu svog dosadašnjeg načina života, svoje svakodnevice, navika s kojima su živjeli dugi niz godina. 

Teme trebaju biti ciljane i nuditi odgovore kako rješavati pojedine probleme, pomagati u izboru pravog puta te poticati pojedince na rad na sebi. Željela bih naglasiti da je svaka promjena teška i zahtijeva velik trud i energiju. Stručni djelatnik, imajući u vidu tu činjenicu i potičući iskusnije apstinente na prepričavanje svog iskustva, može olakšati novom članu u rješavanju nedoumica s kojima se na početku apstinencije susreće. 

Slušajući iskustva starijih apstinenata, novi članovi pronalaze dio sebe u tim primjerima, čime im se omogućava realnije sagledavanje situacije u kojoj se nalaze. Pritom, spontano se razvija dobar odnos između članova kluba. Istodobno, u osobi se budi želja za promjenom. 

Slušanjem iskustava osoba koje su prošle sve to što i on sam prolazi, na posredan način uči nove socijalne vještine. 

Obrađujući pojedinu temu, stručni djelatnik u uvodnom desetominutnom predavanju predstavlja problematiku te primjerima, koji su znakoviti za posljedice alkoholizma, potiče članove na razmišljanje o sebi i na raspravu u kojoj govore prije svega, ako ne i isključivo, o sebi. Zadaća je stručnog djelatnika voditi svojim pitanjima članove u srž problema i time im omogućiti da ih sagledaju, pri čemu dolazi do faze samootkrivanja, koja je ključna u liječenju ovisnika. 

Stručni djelatnik u svome radu treba pomoći članovima da izraze samoga sebe, svoje misli i brige. Usmjeravanjem problema pomaže članu u pronalaženju novih rješenja. 

Dosadašnja nefunkcionalna ponašanja članovi kluba aktivnim sudjelovanjem zamjenjuju djelotvornim i funkcionalnim ponašanjem. Postizanju grupne interakcije pridonose članovi kluba svojim životnim primjerima, pri čemu dolazi i do međusobnog povezivanja članova upravo preko zajedničke crte. Stručni djelatnik tijekom čitavog sastanka održava grupnu dinamiku potičući sve članove na diskusiju. 

U svome radu stručni djelatnik svoje intervencije usmjerava na tri razine: na individualnu razinu, na razinu cijele grupe i na socijalno-kulturno okružje u kojem osoba živi. Uloga stručnog djelatnika je usmjeravati i koordinirati aktivnosti grupe k zajedničkom cilju, koji je kvalitetniji život i odnosi u obitelji.

U svojoj ulozi stručni djelatnik pokazuje određenu dozu empatije prema članovima za njihove probleme, ali istodobno ih potiče da razviju svoje sposobnosti i vještine i da se njima koriste u rješavanju određenih problema. Veliku ulogu stručni djelatnik ima u razvijanju ozračja podrške i razumijevanja u kojoj članovi mogu računati jedni na druge, što je osobito važno za nove članove kojima ovakvo ozračje omogućava jednostavnije otvaranje prema grupi, a time i brže napredovanje u apstinenciji. 

S jedne strane uloga je stručnog djelatnika krajnje koordinacijska, dok se s druge strane traži od njega stručnost i odmjerenost u svim situacijama. U svome radu stručni djelatnik na posredan i neposredan način promatra članove i njihove reakcije te, služeći se verbalnim i neverbalnim znakovima komunikacije, predočava im svoja zapažanja.

Zaključak je da su tematski terapijski sastanci prednost jer su istodobno zanimljivi i edukativni, svojom pripremljenošću i novim informacijama članovima kluba pružaju izazov. Krajni je cilj svake teme postizanje boljih i kvalitetnijih odnosa u obitelji, podizanje samopouzdanja i smanjenje autoagresije, koja je uvelike prisutna u ovisnika.