HTJETI ZNAČI MOĆI - KAKO SMO OSNOVALI KLUB

Tomislav Putrić, 
predsjednik Kluba liječenih alkoholičara Petrinja

Na liječenje u Dnevnu bolnicu za alkoholizam KB "Sestre milosrdnice" došao sam 19. 12. 2000. Oko Nove godine, moj terapeut dr. Vesna Golik-Gruber, potaknula me je da osnujem klub liječenih alkoholičara u Petrinji u čemu bi mi ona, kao Petrinjka, mogla pomoći. Uputila me je da o osnivanju kluba potražim savjet liječenih alkoholičara koji dežuraju utorkom i četvrtkom u prostoriji Hrvatskog saveza klubova liječenih alkoholičara, na III. katu Klinike.

Dana 16. 2. 2001., jedan dan prije kraja moga liječenja, osnovali smo Klub liječenih alkoholičara Petrinja. 

Što se događalo u tih mjesec i pol dana? Prvo sam uzeo olovku i papir i napravio skicu za početak. Nema kluba bez njegovih članova, prostora za sastanke i stručnog djelatnika. 

Kako doći do članova? Upitao sam dežurne u Hrvatskom savezu gdje djeluje klub liječenih alkoholičara najbliži mojemu budućem klubu, pretpostavljajući da sada liječeni alkoholičari iz mojega grada tamo pohađaju klub. U mojem je slučaju to bio Sisak. Dobio sam broj telefona osobe za kontakt, predsjednice Kluba Sisak i njihove stručne djelatnice, te saznao kada i gdje održavaju sastanke. 

Došao sam prvom prilikom na sastanak njihova Kluba. Tamo su mi dali imena, prezimena, adrese i telefonske brojeve svih osoba s područja grada Petrinje koje pohađaju ili su pohađale klub u Sisku. U sljedećih tjedan dana stupio sam s njima u vezu. Tako sam dobio članove. 

A prostor? U mojem slučaju je tu doktorica Golik-Gruber odigrala glavnu ulogu. Dala mi je imena i adrese ljudi koje trebam posjetiti i mjesta gdje su zaposleni. Odobrili su nam za održavanje sastanaka prostor (prekrasan i velik) u Domu umirovljenika. Da nije bilo tog prostora, sastajali bismo se u prostorijama Bolnice u Petrinji. Tako sam već imao i ljude i prostor.

Još je samo trebalo naći stručnog djelatnika. Kako smo do njega došli? U našem je gradu prije rata (vjerovali ili ne) djelovalo čak šest klubova liječenih alkoholičara. Što znači da je postojalo i šest stručnih djelatnika. Bilo bi gotovo nemoguće da se nitko od njih ne bi prihvatio te dužnosti. Na moje veliko zadovoljstvo, prof. Mirjana Lochert-Jovanović pristala je biti našom stručnim djelatnicom. Time smo zaokružili početnu fazu. 

Sljedeći korak bio je otići u bilo koji klub (najbolje u onaj koji trenutno pohađaš). U mojem je to slučaju moj uvijek dragi Klub "Remetinac". Tu su mi moji, predsjednik Vlado Regelja i tajnik Alojz Baznik dali sve dokumente potrebne za osnivačku skupštinu. Te dokumente posjeduje svaki klub liječenih alkoholičara u Hrvatskoj. Statut, plan rada, ovlaštenje za zastupanje, zapisnik s njihove osnivačke skupštine, zahtjev za upis u registar udruga i još neke. Dali su mi i ostale praktične savjete o funkcioniranju kluba. 

Zatim sam otišao u nadležni Ured za opću upravu. To je u mojem slučaju bio Gradski ured u Petrinji. Obavijestio sam ih o svojoj namjeri, a on su mi dali još neke nužne obrasce i savjete. 

Tada je na red došao čas da odredimo datum i sat održavanja osnivačke skupštine kluba. O datumu sam obavijestio sve buduće članove i stručnog djelatnika, a stupio sam u vezu i predao pozivnice i institucijama u mojem gradu s kojima bismo mogli surađivati: Centar za socijalni rad, lokalna upravu i samoupravu, Dom umirovljenika, humanitarne udruge, lokalni radio, kadrovske službe velikih poduzeća i, što je veoma važno, zdravstvenu službu. 

Na kraju, trebalo se potruditi i nabaviti sok i kavu, te organizirati obitelji da pripreme kolače. 
Nakon svega toga osnivačka skupština je mogla početi. 

Mislite li da je išlo prejednostavno? Nije, naravno. Koštalo je vremena i živaca, ali isplatilo se. Mislite li da Vi to ne možete? Možete, jer kao što je meni rekla moja doktorica Vesna: "Htjeti, znači moći!". Samo ako hoćete, pola posla je obavljeno. 

Za sva ostala pitanja možete me i osobno nazvati na broj mobitela 098 877 230.

Učinite i Vi taj korak i osnujmo još jedan klub. 

Just do it!