SJEĆANJA
MOJ OSVRT NA LIJEČENJE U DNEVNOJ BOLNICI

Snježana, 
Dnevna bolnica Centra za ovisnosti 
Psihijatrijske bolnice Vrapče

Danas je točno tri mjeseca mog boravka u Dnevnoj bolnici. 90 dana obveznog dolaženja na terapije, 90 dana obveznog puhanja u dreger. I znate što, 90 dana jutro počinje s tri nule. Sjećam se svog prvog dana u Dnevnoj bolnici. Bila sam izgubljena, prestrašena i sramila sam se sama sebe. Skrivala sam se iza drugih pacijenata da me nitko ne vidi. Ali vidjeli su me. Vidjeli su me i pustili da dođem k sebi, prihvatili su me prije nego ja njih. Bilo je grozno tih prvih dana. Dan po dan i ja sam počela prihvaćati njih, počela sam slušati što govore. Slušala sam i upijala svaku njihovu riječ Čula sam mnogo životnih priča i shvaćala da nisam jedina i da ima ljudi s puno težim problemima. Svi oni ovdje trebaju pomoć, ali su spremni i pomoći drugima. Počela sam prihvaćati njihovu ispruženu ruku pomoći i danas mi nije žao. Od tih divnih ljudi puno sam naučila, ali još uvijek učim samo što sada ne samo da prihvaćam njihovu pomoć, nego sam je spremna i pružiti. Mnogo sam naučila i još učim, želim to podijeliti i s drugima, pomoći im kao što su drugi pomogli meni da shvatim da život može biti lijep, čak puno ljepši kad je glava bistra i bez alkohola.

Hvala svima koji su mi otvorili oči: "Ja mogu bistra pogleda gledati na život!"