IZ POVIJESTI ALKOHOLIZMA
THE GOLD CURE (ZLATNI LIJEK)

Dr. E. N. Gruber

Početkom 19. stoljeća, na Medicinskom koledžu u Edinburgu diplomirali su Englez Thomas Trotter i Amerikanac Benjamin Rush. Prema navodima u časopisu Scientific American, (New York), June 1998, 278 (6):80-5, ova dvojica znanstvenika bili su pioniri u kliničkom prepoznavanju alkohola kao kronične bolesti opasne po život. Rush je ilustrirao svoje spoznaje alkoholnog učinka analogijom prema termometru (vidi sliku). Zanimljivo je da je dopuštao umjereno pijenje, čak je zamijetio i neke prednosti (bistrina uma, dug život, dobra reputacija i sreća), ali je vrlo precizno rangirao alkoholna pića prema količini alkohola i s njima povezao poroke (igre, svađe, konjske trke, psovanje, pa sve do ubojstva i krađe), te bolesti (mučnina, tremor, epilepsija, do ludila) i kazne (zatvor, bolnica, svratište, pa sve do vješala).

Godine 1813., u svom eseju o alkoholizmu, dr. Trotter je opisao zlouporabu alkohola kao vrstu bolesti i prepoznao da dugotrajna navika pijenja uzrokuje bolesti jetre te mentalnu disfunkciju, koje ostaju i kasnije, kada je bolesnik trijezan. Spoznaje ove dvojice znanstvenika kulminirale su u američkoj Prohibiciji 1919-1933.

Za prve napore u borbi protiv alkoholizma, još krajem 18. stoljeća, bio je zaslužan također jedan Amerikanac, dr. Leslie Keely. U to je vrijeme osnovana i Keelyjeva Liga za borbu protiv alkoholizma a Keelyjeve soli zlata (the gold cure), kojima je liječio bolesnike, dugo su bile priznate kao jedini lijek za apstinencijski sindrom. Keely je, zapravo, imao puno više talenta za promidžbu nego za biokemiju, a bez pomoći ondašnjeg moćnog ženskog udruženja Women´s Auxiliary, nikada ne bi postao slavan. Ipak, ideja o štetnom djelovanju alkohola i razvoju ovisnosti bila je rođena.