SLAVLJE U KLUBU LIJEČENIH ALKOHOLIČARA "OSMIJEH" U DONJOJ DUBRAVI
TONČI SVOJOJ RUŽI DAROVAO DESET GODINA BEZ KAPI ALKOHOLA

Franjo Bartolić, 
predsjednik Kluba

Ruža Nemet (50) iz Donjeg Vidovca proživljava najljepše godine u životu. Njen suprug Antun (57) uspio se othrvati raljama alkoholizma, koje su ga mljele dva i pol desetljeća. Posljednjih deset godina, na Ružinu radost, nije okusio ni kapi alkohola.

- Prije toga pil sam 25 godina i užival u tom otrovu koji pogađa i mlade i stare, i školovane i neškolovane. Alkoholizam ne bira, kao ni smrt. Već sam zaboravil kak je to biti pijan, ali izjeda me to što znam koliko smo propatili kao obitelj. Sad ne govorim o tome što sam nepijenjem izgubil, nego što je moja obitelj time dobila - mirno, biranim riječima govorio je Tonči, slavljenik, kojem su obitelj i prijatelji iz Kluba liječenih alkoholičara "Osmijeh" priredili svečanost za 10 godina života izvan pakla.

Tonči je 30 godina radio kao konobar, i čašica za čašicom, pretvorio se u pijanca, kojem je alkohol polako, ali sigurno razarao i zdravlje i obitelj. Kad mu se radno mjesto počelo ljuljati, na nagovor supruge, prihvatio je liječenje u Zagrebu. 

- Rekel mi je: mene pametnoga među norce spravljaš. Ja pak sam njemu rekla: Ili se buš ostavil pijaće, ili se bumo rastavili. Poslušal me je, i uz pomoć našeg stručnog djelatnika dr. Ivana Dolenca, ustrajal. Puno toga čovjek mora pretrpjeti i prešutjeti. Žena pogotovo. Samo Bog zna kak sam se osjećala dok je svako malo pijan banul na vrata. Kći Jasmina je sa 16 godina pobjegla od kuće jer je Tonči stalno pil. Na sreću, skrasila se u Bosni, i dobro joj je. Kad je Tonči prestal piti, njegovoj mami sam rekla da se i ona mora ostaviti alkohola, jer ni kapi više ne želim vidjeti u kući. Mama sad imaju 92 godine i već sedam godina ne piju.

U kući smo sad četiri generacije, mama, Tonči i ja, sin i snaha s unucima. Lijepo nam je - Ispričala je Ružica, koja je, igrom sudbine, svakodnevno u dodiru s alkoholom, jer je i ona - konobarica. 

Nakon što je Tonči odlučio ne piti, posjekli su trsove u dvorištu i riješili se bačva s vinom. Prve godine u apstinenciji pomagale su mu tablete tetidisa, koje, u kombinaciji s alkoholom, izazivaju bolne reakcije, pa i taj strah od boli pomaže u odvikavanju. Tonči je u međuvremenu dobio rak na jeziku kao posljedicu pušenja. I tu je tešku bitku dobio. Ostavio se i cigareta. Kao apstinent, još je pet godina prije umirovljenja radio kao konobar. Pred zavodljivim zovom čašica i čestim zadirkivanjima pijanih gostiju nije popustio. 

- Najsretniji sam što mi djeca ne piju. Kad sam bio na liječenju, djeca su me pitala: Tata, što želiš od nas da se lakše izliječiš? Navrle su mi suze na oči i rekel sam im: Jedina mi je želja da u životu nikada ne posegnete za čašom. To mi se i ostvarilo, i danas sam sretan čovjek - rekao je Tonči.

- Čestitam, tata - stisnuo mu je od uzbuđenja uzdrhtalu ruku sin Danijel. Ružica je tiho plakala. Deset godina, plače samo od sreće.