Dr . E. N. Gruber

U prethistorijsko vrijeme gurman pračovjek sakupljao je med i ostavljao ga da fermentira. Hranio se i pronađenim trulim voćem. Kasnije, stare civilizacije Egipta i Mezopotamije, uzgajajući žitarice, posebno ječam, neizbježno su morale otkriti fermentaciju. U grobnici svećenika 1400 godina prije Krista, prikazane su zidne slike proizvodnje alkohola. Također, slike stare sad već 4000 godina prikazuju posljedice gozbi i pijančevanja. Slične slike mogu se i danas vidjeti poslije kakvoga "tuluma".

Destilacija kao proces u proizvodnji alkohola zabilježena je već 1500 godine prije Krista u knjizi "Liber de arte distillandi" Hieronymusa Brunschwiga. Njegov opis alkoholnog produkta gotovo da se može generalizirati i danas. " Daje dobru boju čovjeku.... liječi od zlih stvari....ubija uši i buhe.....daje i hrabrost a ostavlja dobra sjećanja."

Vrlo brzo u povijesti čovječanstva alkohol je proglašen lijekom.

Mora se priznati da bi, prije 4 000 godina, konzumacija obične vode bila smrtonosna. I kasnijih stoljeća, svjetske epidemije zaraznih bolesti prenosile su se kontaminiranom vodom. Iako alkohol u svojstvu lijeka nije imao utjecaja na kugu 1347. godine, preporučavali su ga, ne bi li ljudi u miru, opijeni, lakše umirali. Doslovce, bilo je rašireno vjerovanje da se stariju životnu dob moglo doživjeti jedino svakodnevnom konzumacijom alkohola, stari su Grci prije doručka pili akratidzomai - aperitiv čistog alkohola. Treba napomenuti da su, već u ono vrijeme, posebno bili cijenjeni planinski izvori obične vode, kao i kišnica, što je dokumentirao i Hipokrat, te je jedno vrijeme voda bila skuplja od vina, pogotovo u krajevima s malom količinom oborina. Zanimljiva je činjenica da je i danas u krajevima Egipta ili npr. Grčke voda cijenjeno piće koje se kupuje u bocama u trgovinama i nije dostupna u dovoljnoj mjeri siromašnim slojevima društva. A turistima se vrlo često savjetuje prije svakog obroka popiti čašicu konjaka ili rakije "za dezinfekciju želuca".

U svijetu kontaminirajućih i opasnih zaliha vode, alkohol je zaista zaslužio naslov iz Srednjega vijeka "vodica života" ili aqua vitae. 

Posebno na Divljem zapadu, alkohol je bio jedino sigurno piće za piti.

Izgleda da je u povijesti zapadne civilizacije " trijezna glava" bila prava rijetkost.

Također, alkohol se koristio za ispiranje rana, različite operacijske zahvate, konzumirao se iz dosade, često da spriječi putnu mučninu i, naravno, omiljeno sredstvo protiv najrazličitijih bolova i za ugodan zaborav svakodnevnih briga.

Tek u 17. stoljeću započeo je preporod kulture i navika pijenja, vođen konzumacijom kave, čaja i kakaa koji nije svugdje tekao jednostavno. Godine 1777. u Pruskoj, užasnut zbog sve većeg uvoza kave, Kabinet za unutrašnje poslove, ekonomiju i gospodarstvo, na prijedlog tadašnjeg vladara Frederika Velikog, dao je službenu izjavu: " Primijećeno je da je u porastu konzumacija kave kod velikog broja ljudi, a također smo svjesni i velike količine novca koja se izvozi iz zemlje kao posljedica povećane potražnje za kavom. Svi piju kavu. To se treba spriječiti. Njegovo veličanstvo je odgojeno na pivu, a također i njegovi preci i visoki dužnosnici dvora. Mnoge bitke vođene su i dobivene od strane vojnika koji su bili napajani pivom. Kralj smatra da kavopije neće biti u stanju obraniti zemlju u slučaju rata u budućnosti. Pijenje kave treba prestati."

Krajem 18. stoljeća pojavili su se i religiozni antagonizmi protiv alkohola, posebno vođeni Kvekerima i Metodistima u Velikoj Britaniji. Združenim naporima, te znanstvenim pronalascima pročišćavanja vode, konačno se početkom 19. stoljeća počela sve više piti obična voda. Trebalo je još oko dvadeset godina da se alkohol prepozna kao kronični negativac, uzrok ovisnosti, bolesti i socijalnih problema u zapadnoj civilizaciji, a u nekim dijelovima suvremene, današnje ljudske svijesti, proces tog prepoznavanja još traje.