BITI ČOVJEK

Imaš li snage
sagledati slike
promašenog života,
nedoživljenog sna?
Okrenuti film
unatrag,
s gnušanjem
prisjetiti se
djela jadnih,
promašaja gadnih,
propusta bijednih,
sjeta ružnih
prizora tužnih.
A vrijeme se ne da
povratiti.
Kao iz tame,
uljez vreba,
bol nanosi,
otima san,
uzima mir,
progoni dušu ranjivu.

Možeš li pogledati
Lice Podsvijesti tlačiteljice,
samoubojice?
Nasmijati se iz inata
Onomu što te progoni i mori?
Čemeru bolnom
glasno pljunuti u Jučer.
Savjest nečistu
preko ramena zabaciti.
Nogom šutnuti
ne osvrćući se
u zaborav svagdanji,
ponor bezdani.
Možeš li
čovjeka u sebi
ponovno pronaći?
Možeš li se
Čovjekom iznova zvati?

PROŠLOST 

Prošlost je kemija u glavi
u njoj živimo
ona u nama živi
stvaramo je
i zatiremo.

Melem je i rana
radost i grijeh
lovac i lovina
tuga i smijeh.

Nema je
uvijek je tu
zaboraviti se ne da
ni mijenjati.

A progoni nas.

Damir 
Klub "Remetinec"