Tečaj ili seminar organiziralo je Hrvatsko katoličko liječničko društvo. Voditeljica seminara je bila doc. dr. sc. Željka Znidarčić, a pod diskretnim patronatom prof. dr. sc. Valentina Pozaića. To je samo jedan u nizu seminara u organizaciji trajnog usavršavanja. Prije dvije godine bio je na istom mjestu organiziran seminar o temi "Ovisnosti".
Tada je alkoholizmu bio posvećen cijeli dan organiziranog seminara. Osjećam potrebu da i ovaj puta u naš "Alkohološki glasnik" priložim nekoliko redaka o organizaciji i temi ovogodišnjeg seminara. Dolaskom u dvorišnu zgradu petkom pred večer, dočekao me mali vrt prepun rascvjetalih ruža i čarobne boje jesenskog uvelog lišća po grmovima. Upravo u toj idiličnoj slici ispred grmova ruža stajale su tri "tacne" veličine tanjura na povišenim postoljima. Ubrzo sam shvatila kako su to zapravo pepeljare koje su me potsjetile na onaj tečaj "Ovisnosti", održan na istom ovom mjestu. I tada su tu stajale te iste pepeljare, a za vrijeme stanke je oko njih bilo okupljeno poveće društvo pušača, sudionika seminara, svih profila zdravstvenih djelatnika.
A sada nešto o temi seminara: "Medicinska etika".
Sama riječ etika znači znanost o moralu, s tim da ona znači i zauzimanje kritičnog stajališta prema postojećoj moralnoj praksi.
Etika je samo jedna i ne samo medicinska. Sjetimo se samo razgovora o etici u novinarstvu, sudstvu, školstvu... Etika pripada svakom čovjeku pojedincu i zato rado prilažem ovaj članak u "Alkohološki glasnik", kako bi i liječeni alkoholičari u svojoj rehabilitaciji, mijenjajući svoj stil življenja, počeli razmišljati i učiti o moralu, etici i tako postali ravnopravni članovi našeg društva.
Pojam ETIKA seže u daleku prošlost, još u vrijeme Hipokrata, grčkog liječnika i medicinskog pisca iz četvrtog stoljeća prije naše ere.
1. Prof. dr. sc. Antun Švajger obradio je temu: "Status ljudskog embrija", o njegovom razvoju gledano s motrišta medicinske etike i mogućnosti manipulacije s embrijem.
2. Drugo predavanje održala je mlada liječnica iz Zadra, dr. Suzana Perinić, ginekologinja. Naslov je teme bio: " Medicinske indikacije za pobačaj".
Nakon oba predavanja je bila održana rasprava i seminarski dan je završio oko devet sati na večer. U stankama je organizirano druženje uz topli čaj, kavu, kekse. Bilo je toplo i sunčano vrijeme, pa smo u tim stankama izlazili u ono malo dvorište s rascvjetanim ružama. I evo ugodnog iznenađenja! Oko pepeljara nije bilo pušača. Samo jedan gospodin je pušio mirno svoju cigaretu, šutio i razmišljao. Nećemo mu zamjeriti! Tko zna što je njega mučilo? Možda će mu ozračje ovog seminara pomoći da smanji svoju tenziju.
Prva tema drugoga dana seminara bila je "Zaštita od zračenja" koju je obradio prim. dr. Ivica Ružička. Zatim je slijedila druga tema: "Etički problemi pri kardiopulmonalnoj reanimaciji". Autor te teme bio je prof. dr. sc. Mijo Bergovec - kardiolog.
Ne bih se upuštala u komentare gore navedenih predavanja, bilo bi to preopširno za ovaj napis. No, na sljedeće dvije teme koje su održane poslije podne osvrnut ću se malo opširnije.
Prvo predavanje poslije podne bilo o "Eutanaziji" - predavač prof. dr. sc. Niko Zurak. Naglasio je da postoji sve veća opasnost za provođenjem eutanazije. Sama riječ eutanazija je grčkoga porijekla i znači: laka smrt, olakšanje smrtne muke, ublažavanje bolova umirućem lijekovima, ali pod pojmom eutanazije misli se i na usmrćenje neizlječivo bolesnih osoba, što se smatra ubojstvom. U našem narodu smrt je još uvijek "tabu" tema. O njoj se uopće ne raspravlja ili se mistificira. Možemo mijenjati stav prema pojmu smrti i kazati da je ona normalna pojava kao što je rađanje i život do smrti. Lako je teoretizirati, ali u svakodnevnoj praksi to sasvim drugačije zvuči. Nemamo pravo uzeti život ni sebi ni drugima. Trebamo maksimalno pomoći umirućem lijekovima protiv bolova, a katkad je dovoljna i samo naša nazočnost, držanje za ruku, davanje potpore tišinom. To bi bilo umiranje u dostojanstvu!
Upravo o tom problemu pomoći neizlječivo bolesnim i umirućim osobama, govorila je u svom predavanju prof. dr. sc. Anica Jušić.
Naslov njene teme jest: "Palijativna medicina (hospicij)"
Svatko ima nekoga koga nema, kaže prof. Jušić na početku svog izlaganja. U prošlom stoljeću riječ hospicij označavala je kuću umiranja, mjesto za bolesne i iscrpljene.
Prvi moderni hospicij otvoren je u Londonu 1967 godine pod pokroviteljstvom Cicely Saunders. To je Hospicij sv. Kristofora, koji ujedinjuje ljudsko suosjećanje s najvišim medicinskim dostignućima u ovom području. On je vodeći nastavno istraživački centar. Spajanjem Hospicija sv. Kristofora i Kings Collega, fakulteta za medicinu i stomatologiju s prof. Irene Higginson na čelu, stvoren je novi odjel za palijativnu medicinu. Cicely Saunders smatra se pokretačem hospicijskog pokreta u svijetu.
Novi naziv je dakle palijativna medicina koja proučava postupak s bolesnicima oboljelim od aktivne, progresivne ili uznapredovale bolesti s nepovoljnim ishodom (prognozom). Težište se postavlja na očuvanju kvalitete života do smrti. Palijativnu skrb pruža grupa liječnika, medicinskih sestara, fizijatara, socijalnih radnika, svećenika i dobrovoljaca. Osobe koje rade po principima palijativne skrbi gledaju na umiranje kao na normalan proces. Palijativna skrb oslobađa od mučnih simptoma, daje psihološku, duhovnu i socijalnu moć bolesniku, ali i njegovoj obitelji. Ona pomaže obitelji i u vrijeme žalovanja. Suvremena civilizacija smjestila je završetak ljudskog života u bolnice, izdvajajući umirućeg iz svakodnevnice još prije nego je fizički umro. Palijativna skrb obuhvaća tri osnovna područja:
-
diferencijalnu dijagnostiku i liječenje simptoma,
-
psihosocijalnu podršku bolesnika i obitelji i
-
rješavanje etičkih dilema vezanih uz završetak života, kao što je npr. kazivanje istine bolesniku o njegovoj dijagnozi i ishodu bolesti, donošenje odluke unaprijed o budućim zahvatima (oživljavanje, transplantacija organa, obustava ili neuvođenje liječenja).
Posebno poglavlje palijativne skrbi predstavlja duhovna orijentacija: duhovnost je snaga suprotstavljanja utjecajima sa strane, to je snaga preuzimanja odgovornosti za aktualan izbor. Duhovnost je moć opraštanja sebi i drugima. Duhovnost počinje žrtvom! Citat: "Mogao bih vas zgaziti, ali umjesto toga, pružam vam ruku" završen citat.
Duhovnost je u odustajanju traženja prednosti pred drugima. U duhovnosti nema pobjednika ni pobijeđenog.
Svi mi sudjelujemo u stvaranju svakodnevice i za nju smo odgovorni. Osoba koja preuzima odgovornost na sebe, djelotvorna je osoba. Hospicijski pokret i palijativna medicina proširili su se na sve kontinente (Canada, Australija, Novi Zeland, Europa - Engleska).
U Hrvatskoj hospicijski pokret počinje 1994. godine. Nižu se simpoziji u svim našim gradovima: Splitu, Varaždinu, Koprivnici, Karlovcu, Virovitici, Zadru...
Godine 1994. u jesen, osnovano je Hrvatsko društvo za hospicij i palijativnu skrb HLZ-a. Posebno uspješnim pokazalo se izdavanje BILTENA, službenog glasila Hrvatskog društva za hospicij i palijativnu skrb HLZ-a, koji daje bit aktualnih događaja i ideja. Bilten izlazi dva puta godišnje.
Prvi tečaj palijativne medicine u pet dijelova započeo je 1999. godine, nakon čega su počeli hospicijski kućni posjeti teško bolesnim i umirućim. Možda uspijemo promijeniti osnovne stavove društva i razviti ideju prihvaćanja smrti kao normalnog događaja. Možda uspijemo razviti kod mladih i odraslih naviku pomaganja, naviku solidarnosti s onima koji nas trebaju. Ovim posljednjim rečenicama prof. dr. Anica Jušić završila je svoja izlaganja.
Završnu riječ na seminaru dao je pater Valentin Pozaić s naslovom teme:
"Vrednote života u nauku Katoličke crkve".
Poslije tog izlaganja seminarci su se podijelili u tri grupe-radionice.
U tim grupama vodile su se rasprave po temama, dosad iznesenim na seminaru, a onda opet zajednički sastanak s donošenjem zaključaka u završnoj raspravi, susrevši se s ljudima koji su cijeli svoj život posvetili dobroti i ljubavi prema čovjeku.
