PIKNIK U LISINI

Moj tata je član kluba liječenih alkoholičara. Klub broji oko 40 članova. Oni su svi jedna velika obitelj koju vode sestre Adrijana i Ljiljana. Svaki član Kluba ima podršku svoga bližnjega. Odlučili smo organizirati jedan piknik u prirodi . 

Tom prilikom smo mama, brat i ja otišli s mojim tatom. Bila je subota, lijepa i sunčana. Moj tata je po zanimanju mesar, tako da mu je dužnost bila nabaviti meso za roštilj. Krenuli smo oko 13 sati put Lisine. Svi su nas s nestrpljenjem očekivali. Bilo je tu raznovrsnih kolača i mnogo bezalkoholnog pića. Na račun toga pića padale su razne šale, kao npr. "napravi mi gemišt". Sestra Adrijana organizirala je i neke igre, npr. vučenje konopa i graničara. 

Moj brat i ja uzeli smo loptu, pa smo se igrali s drugom djecom. Najednom su se ispred nas stvorila tri konjanika. Iznenadila sam se ugledavši svoju školsku kolegicu s prijateljima. 

Jela i pića bilo je u izobilju, tako da smo cijeli dan imali što jesti. Tko je htio išao se prošetati po svježem zraku i razgledati vikendice. Kad se počela spuštati večer, počeli smo se međusobno pozdravljati. Moj brat je još malen, ima sedam godina, čak je i on bio zadovoljan. Njemu je bilo jako lijepo. 

Ja sam malo starija, imam 14 godina i jako sam sretna što moj tata više ne pije i što sada redovito posjećuje klub, koji mu vjerujem mnogo znači, ali i mojoj mami. Piknik je bio vrlo uspješan. Moje mišljenje je da se svaki čovjek može lijepo zabaviti i bez kapi alkohola, koji može uništiti svakog pojedinca i njegovu obitelj.