(Nastavak iz pretprošlog broja: Caroline
Knapp: Opijanje: Ljubavna priča)
12. Tračak
Poglavlje-intermezzo. Tračak nade pruža psihijatar: "U jednom trenutku sam stala, a zatim ga tihim glasom upitala: - Mislite da ću morati prestati piti? Moj psihijatar nije osoba koja daje velike izjave ili nudi izravne savjete. No toga poslijepodneva pogledao me je i rekao: - Da. Mislim da biste morali." Prvi odlazak Anonimnim alkoholičarima u Back Bayu.
"Slušala sam toga mladića kako priča i osvrnula sam se prljavom prostorijom, gladala starce kako piju kavu iz plastičnih čaša i pomislila: ni slučajno. Ma, ne dolazi u obzir. Ovo nisam ja. Ne spadam ovamo. Otišla sam čim je sastanak završio. Mislim da sam bila uvjerena kako se više neću vratiti..."
13. Dvostruki život
Uz neodgovarajuću vezu s Julianom, Caroline si dodatno komplicira život započinjanjem odnosa s Michaelom, slobodnim umjetnikom i ilustratorom časopisa.
U odnosu s Julianom - genetičarskim rječnikom rečeno - Caroline je recesivna, a on dominantan, u odnosu s Michaelom, Caroline je dominantna, a on je recesivan. Naporan i besperspektivan uzajamno kompenzacijski odnos u trajanju od četiri godine; "paralelni slalom" daleko intenzivniji od onog iz prošlosti kada je u isto vrijeme živjela s Davidom, a spavala i s Rogerom.
"Život postaje velik, glomazni skup prizora", kaže autorica, "a ti možeš samo igrati svoju ulogu: uđi lijevo na pozornicu, iziđi desno s pozornice, izgovori tekst uloge, moli Boga da kritičari ne dođu na predstavu." Prva od dvanaest AA-stepenica na putu prema odvikavanju glasi: "Priznali smo da smo nemoćni pred alkoholom, da ne možemo više vladati svojim životom." "Taj dvostruki život kao da me je prerastao, kao da je živio svojim životom."
14. Na dnu
Na dne, piše Gorki 1902. A autorica - vjerojatno parafrazirajući naslov te socijalne drame - propitkuje "kako nisko moraš pasti prije negoli prestaneš. Koliko se sve mora pogoršati?" ("Pa, mislim da tresnuti na dno zapravo znači umrijeti. Treba iskočiti iz lifta prije negoli padneš na dno", odgovara Chris, kolega s rehabilitacije.)
Njezina prijateljica Abby "sunovratila" se nakon silovanja; Janet kad joj se raspao brak; Mary Ellen nakon "astralnog doživljaja" na autoputu; Troy nakon financijske propasti, kad je shvatio da mu je ostao samo jedan "crno-bijeli televizor s ekranom dijagonale 30 cm i boca džina"; Richard nakon pokušaja suicida; Ginny nakon saobraćajke. Caroline je počela padati lagano kao ranjena labudica, nakon smrti oca u travnju 1992. i smrti majke godinu dana poslije.
"No skok u ponor nije i pad na dno. Pravo prizemljenje, prizemljenje koje je tako konačno da shvaćaš kako moraš izići iz tog prokletog dizala jer ćeš inače umrijeti, zahtijeva neuhvatljivu kombinaciju očaja i dostojanstva koju u AA zovu 'darom očaja'." Njezin pokojni otac govorio je: "Spoznaja je gotovo uvijek novi raspored činjenica." Tragom te misli, autorica konačno obrće ukletu jednadžbu: "Uvijek sam mislila: pijem zato što sam nesretna... možda sam, samo možda, nesretna zato što pijem."
Tog poslijepodneva, nakon što je doprijela do dragocjene spoznaje, Caroline moli sestru psihijatricu da joj nađe program liječenja od alkoholizma. Dva mjeseca kasnije, 19. veljače 1994. popila je zadnje piće.
15. Pomoć
Posljednjih trideset stranica knjige (od 183. do 213) posvećeno je liječenju od alkoholizma, tj. kako to u Americi biva: programu rehabilitacije i programu resocijalizacije.
No ne treba smetnuti s uma da je AA-sustav zasnovan na drugačijim načelima: umjesto dogmatičnog "zahtjeva trajne apstinencije" (s kojim smo se mi srodili), nameće se tipično američki, pragmatični "zahtjev apstinencije dan-za-danom", što je samo naoko isto. Također ne treba zaboraviti da na sastanke AA klubova dolaze i ljudi koji nisu prestali piti, kao Caroline pet godina prije svoga liječenja. To su samo neke bitne razlike, kojih inače ima mnogo. Kad je prestajala piti, autorica pušta ploču country pjevača Dwighta Yoakama: "You're The One", osjećajući da napušta "najvjernijeg prijatelja i ljubavnika". Potom odlazi u Centar za rehabilitaciju Beech Hill u Dublinu (alkoholizam i narkomanija). Prolazi sustav 12 trijumfalnih stuba.Mukotrpan proces odvikavanja. Autorica svjedoči: "Kad se počnu tijezniti, neki ljudi doživljavaju klasični 'ružičasti oblak', euforiju koja potječe od osjećaja da napokon nešto ČINIŠ, da prvi put preuzimaš vlast nad svojim životom u vlastite ruke." Na str. 187. opisuje kako se prvi put trijezna nasmijala. Okrutnost statistike: "Pogledajte osobu desno i osobu lijevo od sebe. Od vas troje, samo će jedna uspjeti." (str. 188) "AA-mantre" ("No, odobravala sam osjećaj ispiranja mozga.", str. 191). Nakon Centra za rehabilitaciju, Centar za
resocijalizaciju. Nakon toga AA. (U 90 dana 90 puta bila na sastancima kluba.). Svjetlo nove zore.
16. Ozdravljenje
Veliki (ili mali) finale. Priča o "Mitchovoj slavini, trijemu i živom pijesku" (str. 197) Maksima: "JOŠ JEDAN TRENUTAK PREGURAN BEZ PIĆA, JOŠ JEDNO BILDANJE EMOTIVNIH MIŠIĆA." Alkohol sada liči na "tijesne cipele, odahneš kad ih napokon skineš". Ispovijed žene u AA-klubu: "Prije negoli sam prestala piti, imala sam samo dvije emocije, tjeskobu i očaj. Sada ih imam toliko da ih ne mogu niti prebrojiti i neke su od njih smeće, ali su neke doista, doista ugodne." U trećem mjesecu apstinencije prekida s Julianom.
O Michaelu: "Ako sam ja bila u ratu, on je gotovo sve to vrijeme bio zadužen za sanitet." Priznanje: "Čar alkohola ne umire kad kažeš zbogom piću, kao što ne umire ni snaga koja te privlačila bezvrijednom ljubavniku kad ga napokon napustiš." AA-žetoni za apstinenciju: svjetloplavi za mjesec dana, blijedoljubičasti za dva mjeseca, tamnoplavi za tri itd. Od njezinih pet kolega s rehabilitacije četiri recidiviraju. Chris i Caroline apstiniraju. Caroline je navršila četiri godine apstinencije.
Za kraj ovog prikaza, prisjetimo se riječi francuskog pisca i pedagoga Fénelona: "Tko nije patio, ne zna ništa: ne poznaje ni dobro ni zlo, ne poznaje ljude, ne poznaje ni samoga sebe." Knjiga Caroline Knapp "Opijanje: ljubavna priča" - sažetak jedne samospoznaje, u muci iskristalizirane iz egzistencijalnog taloga patnje - daje uputu. Količinu globalnih patnji teško da možemo znatnije umanjiti (upravo da i mučenički žrtvujemo život za taj nesumnjivo plemenit, no utopijski cilj), ali količinu svoje muke i muke naših najbližih sasvim sigurno možemo svesti na prihvatljivu razinu već samom suštinskom preobrazbom vlastitog življenja. Caroline Knapp u tomu nam, kroz prikaz svoje alkoholičarske i apstinencijske povijesti, može umnogome pomoći. Pročitajmo stoga knjigu "Opijanje: ljubavna priča", i mijenjanjem sebe - mijenjajmo svijet.
