Dr. Fran S. Gundrum-Oriovčanin bio je zdravstveni savjetnik i križevački gradski fizik krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Rođen je u Oriovcu 1856. godine., gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je polazio u Osijeku, Zagrebu i Požegi. Medicinu je studirao u Beču, gdje je doktorirao 1882. Od 1894. radi u Križevcima kao liječnik i predavač higijene na Gospodarskom učilištu, popularno nazvan gradski ftizik.
Umro je 1919. u Križevcima. Napisao je mnogo članaka i brošura o alkoholizmu i raznim medicinskim i popularno higijenskim pitanjima: Alkohol otrov, Alkohol i djeca, O pivi, Alkohol i venerične bolesti, Duhan, Zdravstvo spolnog života i drugo. Neke od njegovih brošura čuvaju se u Zavičajnoj zbirci Gradske knjižnice u Križevcima.
Značenje i doprinos F. Gundruma za razvoj hrvatske medicine dat će povjesničari i istraživači toga razdoblja, o čemu govori i nedavno održan simpozij u Križevcima posvećen
njegovom životu i radu.
Ali bez sumnje za Križevce je zanimljivo i važno da se, uz poznate Križevačke štatute, koji opisuju vinsko pajdaštvo i krštenje mošta, sve više čuje i za one koji su se u Križevcima zalagali za trezvenost i drugačiji odnos prema pijenju alkoholnih pića. Ističući alkoholizam kao javno zdravstveni i opće društveni problem, F. Gundrum je vjerojatno jedan od začetnika suvremenog pristupa alkoholizmu i preteča razvoju alkohologije u Hrvatskoj.
Mnoge se njegove misli čine i danas vrlo aktualnima, dapače neke od poruka mogle bi se iskoristiti za akcije u borbi protiv alkoholizma i preventivni rad. Navodimo izvatke iz njegovih brošura o alkoholizmu u kojima su sadržana razmišljanja o nekim bitnim i
zanimljivim, pitanjima vezanim za pijenje alkoholnih pića i alkoholom izazvane poteškoće. Neka nas nešto arhaičan jezik, kojim su pisane, ne zasmeta u promišljanju i prosuđivanju citiranog štiva.
Alkohol-otrov i neprijatelj zdravlja
Čovječje zdravlje imade mnogo neprijatelja i poradi toga je potrebno, da te neprijatelje po mogućnosti što bolje upoznamo. Među neprijatelje zdravlja ubrajamo opojna , žestoka pića - vino, pivo, rakiju, likere, rum itd. - u kojima se nalazi ljuti otrov, što ga zovemo žesta ili alkohol, koji narušava čovječje zdravlje. Nije alkohol tako nedužno piće, kako ga mnogi u svojoj lakomišljenosti prosuđuju, nego je on u pravom smislu riječi jedan od najžešćih otrova koje čovjek poznaje i čija opasnost čovjeku prijeti ne samo u zdravstvenom, nego u ćudorednom i materijalnom pogledu; alkoholizam je ne samo u našoj domovini nego u mnogim kulturnim državama najopširnija zdravstvena opasnost.
Je li pijenje žestokog (alkoho1nog) pića čovjeku prirođeno?
Običaj pijenja žestokih pića nije od jučer, on nije nastao ni prije godinu ni dvije dana, ni prije jednog stoljeća; odavno, odavno širi se on svijetom... Ljudi, koji vole alkohol, neće reći, da je to samo puki običaj, koji je nastao bogzna kad, dakako, u početku pukim slučajem, nego da je pijenje žestokog pića uopće proizašlo s neke nužne potrebe naime, što je sa čovjekom usko skopčana, koja mu je - da rečem prirođena, usađena u naravi čovječjoj veoma duboko i teško je, veoma je teško uputiti ove nevjerujuće Tome, da alkohol nije od iskona, nego da je to običaj, koji je nastao s postepenom kulturom čovječanstva.
Alkoholizam djece
A djeca imaju, žalibože, veoma mnogo, zgoda velim, zgoda da vide, kako stariji piju, jer ljudi piju kod svađanja; oni piju kod rastanka; piju kad su gladni, da tobože utamane glad; piju, kad su siti, da probava bude lakša a i da podraže tek; piju, kad je zima da se ogriju; piju, kad je toplo da se malko ohlade; kad su pospani piju, da odbjegnu san; a kad ne mogu spavati, piju da zaspe; kad su žalosni, piju i piju, kad su veseli; piju, kad se tkogod rodi, odnosno kad ga krste, piju i kad ga sahrane. Ljudi piju, gotovo svakom zgodom piju!
Čuvajmo djecu našu od zla, što ga alkoho1 stvara. Brinimo se svi; i roditelji i učitelji i svećenici i skrbnici, jednom riječju svatko u svom djelokrugu, kako ćemo što brže pronijeti svijetom glas:
"Djeci alkohol škodi. "
Što je s djecom alkoholičara?
Ali alkohol ima i drugu vrstu djelovanja, a to je posredno, koje je djelovanje groznije; strašnije, koje je pogubnije od sviju, što užitkom alkohola djeluje na neposredan način. Sažalnim saučešćem i bolna srca promatramo i moramo promatrati jadnu djecu, koja proizlaze od roditelja alkoholičara, jer je njihova životna sreća obično uništena još prije, nego će dijete ugledati svjetlo ovoga svijeta. A to je djelovanje žestokog pića, koje se od roditelja alkoholičara na djecu prenosi. Djeca naslijede od roditelja pijanaca bolestan živčani sustav. Pa još nešto. Zar osim toga ne prijeti još jedna užasna pogibao djeci, koja proizlaze od roditelja pijanaca? Zar ne znamo, da takva djeca također postanu veoma rado pijanci?
A kako bi se užitak žestokog pića dao
spriječiti?
Dva su načina: jedan vodi onamo, da se posvuda ustraju društva umjerenosti, čija će biti dužnost i zadaća podučavati svijet, kako je srodno odvratiti se od prekomjernog užitka pića, a drugi način, u ostalom mnogo radikalniji, čije će blagodati biti znatnije, prodiče posvemašnje suzdržavanje od alkohola, jer je veoma teško opredijeliti granicu među umjerenosti i neumjerenost.
Tko može reći, kad je komu dosta recimo piva, vina ili rakije? Gdje prestaje umjerenost, a gdje počinje neumjerenost? Ima ljudi, koji svaki dan popiju po više čaša piva, vina i rakije, čim se doduše ne opiju, ili popiju mnogo, pa ipak tvrde, da su umjereni. Ali alkohol ovima oslabljuje značaj; prije čvrsti značaj čovjeka sve više i više propada, te ga alkohol zavodi neumjerenosti. Zato se pravo veli, da čovjek uzme najprije jedan napitak, onda opet uzme napitak... a napokon napitak uzme čovjeka!
Društva se umjerenosti ne mogu sa svojim uspjesima toliko pohvaliti, kao što ona društva, kojima je geslo, da se nikakvo alkoholno piće ne pije. Protiv alkohola!
