Up Back Next

MOJ PRIJATELJ OVISNIK

Nataša Vučić, 7. b   

Gledam ga, a ne mogu ga prepoznati. Razgovara sa mnom, ali to nije on. Je li to on, donedavno moj mali? Njegov blagi, poput perja mekani pogled, sada je hladan. Hladnoća njegova srca probada mi dušu. Ne mogu ga pogledati u oči. Iz njih viri strah. Topi se u alkoholu i ostaje samo želja za nečim što je zabranjeno, njemu već otkriveno. 

Znao je da život ovisnika ne traje dugo. Znao je da je droga ruka na putu do smrti. Odavno je kupio kartu i iz dana u dan čeka. Stisnuta bol u mukotrpnim satima koje proživljava sam. Jer svi se boje. On za obitelj ne postoji. Ne želi ga. Ima mene i on to zna. Na trenutak mu oči zablistaju. Na trenutak se sjeti onoga što je prije bio. Bolje mu je ovdje. Ne osjeća, ne misli. Droga je život sa smrću. Mrak. Tajnovitost.

Sve je dalje od mene. Odlazi u dimu cigarete i gubi se. Odnosi ga crni anđeo. Njegova zadnja stanica je nebo. Ne! Nije moguće! 

Moj prijatelj. 

Top
Copyright 2000
 Webmaster&Design:


moravek.org