 |
KLUB LIJEČENIH ALKOHOLIČARA OGULIN
Danas smo održali najkvalitetniji sastanak našega kluba u zadnjih, možda, desetak godina. Bila je to naša godišnja skupština, kako je naš predsjednik izračunao 32. po redu. A ako je to rekao naš predsjednik onda tu nema dvojbi, kao što nema dvojbi kod 90% članova, koji su prisustvovali radu skupštine, da bez većih problema apstiniraju; netko godinu, a netko i trideset godina.
Rutinski vođena skupština dala je do znanja da bez entuzijasta kojima je klub u smislu rehabilitacije najmanje potreban, ne bi kluba ni bilo Onima kojima je klub najpotrebniji nisu bili prisutni, što pobuđuje sumnju, posebno stoga što su nam se ta tri člana priključila ove godine.
Skupština je, između ostaloga, bila i najbolja prilika da se podjele diplome koje u pravom smislu mogu imati veću težinu od one školske kojom smo potvrdili stručnu spremu. Ove su za primatelje imale težinu ljudskosti, samoodricanja, ozdravljenja, ne samo osobnog, već i društvenog.
Podijeljeno je dvanaest diploma za apstinenciju od jedne godine, dvije za po tri i pet godina, te 15, 20, 25 i jedna za 30 godina apstinencije i aktivnog rada u klubu. Što je bilo najljepše, da nam je diplome uručila, sada još nam draža, doktorica Vesna Golik-Gruber iz Kliničke bolnice "Sestara milosrdnica" u Zagrebu, te time zaliječila sindrom ogulinske periferije, barem na ovom društvenom području. Po gospodarskim, prometnim, kulturnim, intelektualnim i drugim kriterijima uvijek nas guraju na rep događanja.
Izgleda da nam je ove godine pala sjekira u med: podržao nas je Radio Ogulin, Vinogradska i Jankomirska bolnica, a pronašao nas je i HRT Radio 2. program. Zato punim plućima bez zadrške, velika hvala na dolasku posebno gospođi dr. Golik-Gruber i njenom suprugu.
Što reći za naše domaće goste? Bili su pozvani, nisu se odazvali, ali im ne možemo suditi. Ne znamo razloge nedolaska, ali im se zahvaljujemo na pomnoći za prostorije koje koristimo bez naknade, za novčanu podršku iz gradskog proračuna, ali se sa suradnjom osoblja iz Opće bolnice i Centra za socijalnu skrb baš ne možemo pohvaliti. No, i oni imaju svojih problema. Zato je dolazak gospođe dr. Golik-Gruber i njenoga supruga još veće hvale vrijedan.
  moravek.org |
