 |
RAZGOVOR S DR. IRENOM JUKIĆ, VODITELJICOM ODJELA ZA PRIKUPLJANJE KRVI I PROMIŽBU DAVALAŠTVA
Mogu li liječeni alkoholičari biti darivatelji krvi?
- Svjetski dan zdravlja, 7. travnja, ove je godine posvećen SIGURNOJ KRVI. Lijepo je što je prepoznato koliko je važna krv kao lijek, ali i koliko je važna sigurnost krvi.
Kada mi liječeni alkoholičari možemo darovati krv?
Prije darivanja krvi svaki darivatelj prolazi liječnički pregled kojim se utvrđuje je li u tom trenutku njegovo zdravstveno stanje takvo da može dati krv bez ikakvih bojazni za njegovo zdravlje ili rizika za primatelja krvi. Ranije je postojao samo usmeni razgovor s liječnikom, a odnedavna darivatelji ispunjavaju i anketni listić sa svim pitanjima vezanim uz bolesti i rizična ponašanja, kako bi lijekovi pripravljeni od darovane krvi bili što sigurniji. Alkoholičari ne bi smjeli biti darivatelji krvi, jer su podaci koje neliječeni alkoholičar daje na pregledu nepouzdani, pa je i sigurnost krvi u samom startu nesigurna. Sigurnost krvi zaista počinje iskrenošću darivatelja. Zbog iskrenosti kao važnog čimbenika sigurnosti, mi u Hrvatskoj i uzimamo krv od dragovoljnih, a ne plaćenih darivatelja jer bi čovjek motiviran novcem mogao i prešutjeti neke za sigurnost krvi važne podatke.
Da li među darivateljima možete katkad prepoznati alkoholičare?
Vi ste, se kao darivatelj krvi, i sami uvjerili da svaki put prije darivanja krvi razgovarate s liječnikom koji iz pitanja koja postavljaju i Vaše odgovore mogu i sami zaključiti je li tko alkoholičar. Naravno, računamo i na iskrenost samog darivatelja kako bi spriječili uzimanje krvi koja bi mogla biti škodljiva za primatelja. Naši osnovni postulati su sigurnost samog darivatelja koju osiguravamo pregledom prije darivanja krvi, a s druge strane zaštita primatelja krvi, jer je to osoba koja treba krv kao lijek. Primatelj je bolestan čovjek i podložniji je bolestima koje se mogu i krvlju prenijeti, pa tu zaštitu provodimo kroz pregled darivatelja i obvezna serološka testiranja na transfuzijski prenosive zarazne bolesti koja se provode nakon svakog darivanja krvi. To su testiranja na hepatitis B, hepatitis C, AIDS i sifilis.
Razgovarajući s mojim prijateljima koji su apstinenti, veliki broj njih su i darivatelji krvi!
Osnovno što bih Vam preporučila jest da ostanete apstinenti. To je najvažnije, a i sami ste to osvijestili kao najvažnije. Nakon toga će se izgrađivati sve ostalo. Važno je da ustrajete u svojoj apstinenciji, sve drugo je nadogradnja, pa i darivanje krvi.
Na kraju, doktorice Jukić, što biste preporučili čitateljima Alkohološkog glasnika?
Svima onima koji još nisu dosegli Vašu razinu višegodišnje apstinencije želim da ga što prije dostignu, da se ponovo socijaliziraju, posvete svojoj obitelji, radnoj sredini i svim segmentima društva gdje mogu doprinijeti. Naravno, kada su potpuno sigurni, potpuno zdravi i svjesni da pripadaju ovom svijetu koji trebaju i koji treba njih osviještene da se uključe i postanu darivatelji krvi. Samo zdrav čovjek može maksimalno doprinjeti. S druge strane, znamo da alkoholizam nije samo problem alkoholičara nego cijele zajednice u kojoj živi, poglavito obitelji i sredine u kojoj radi. Za Vas je sigurno sreća i cilj doživjeti dugogodišnju apstinenciju. Zato vas podržavam u postizanju te sreće i želim da Vam ona bude doživotna. Neka Vam ta sreća koju ste prepoznali, koju ste osvijestili ostane vodilja za Vaš daljnji životni put.Budite sigurni ne samo da ste Vi sretni, nego su sretne Vaše obitelji, Vaši prijatelji i svi oko Vas.
Znači možemo i nadalje ostati darivatelji krvi?
Naravno, pod uvjetom da ste apstinenti, i to dugoročni apstinenti.
  moravek.org |
