NEKA ŽENSKA RAZMIŠLJANJA

Kada u zanosu mladosti dvoje mladih ljudi stupa u zajednički život, ni ne slute kako njihova dotadašnja komunikacija i međusobni odnosi započinju dobivati nova značenja. Odnosi tada postaju složeni jer svaki u novu obitelj unosi svoje posebnosti kao što su: genetske predispozicije, osnovne karakteristike svog spola, karakteristike svojeg karaktera, stupanj EQ, inteligencije, stupanj svoje naobrazbe, interes zanimanja, navike dosadašnjeg načina života, svoje emotivne i duhovne karakteristike, kao i sve ostale karakteristike koje svakog čine osobnim.

Naravno, te različitosti i posebnosti obogaćuju novu zajednicu, čine je dinamičnom i zanimljivom. Odnosi su skladni i tako naša mala obitelj počinje svoj život ružičasto i lijepo. Još smo mladi, a ima još i dovoljno zanosa, i sve"štima". I tako zajedno sazrijevam, naravno, do prvog problema i prvog razmimoilaženja, odnosno do prve prave svađe. No, i to je nov izazov i čini dobro. Prava konstruktivna svađa je uvijek dobrodošla. To je suprostavljanje argumenata. Prve, prave, velike različitosti i odvajanje počinju dolaskom djece. E, tu više nema uzmicanja. Kao da glavom udarite u zemlju i velika romantična ljubav pokazuje svoju drugu stranu, stranu odgovornosti. Koliko smo sposobni podnijeti teret odgovornosti koji se tada prirodno nameće, kako uskladiti sve i biti sretan: ja i svi moji članovi u obitelji. E, tu negdje počinje onaj drugi dio priče. Bijeg od problema. Odnosi postaju, u najmanju ruku, hladniji. Uloge se pobrkaju itd. I što sad? Različiti su putevi izlaska. Naš je poznat. Bijeg u alkohol, ali i liječenje i povratak.

U tom povratku svi članovi imaju svoju ulogu, svoju odgovornost, jednostavno zato jer su i svi sudjelovali u takvu načinu života.

Najteža je spoznaja istine: da se alkoholizam događa upravo meni kao članu moje obitelji, bez obzira tko je u obitelji liječen. Vrijeme je to puno pitanja. Zašto ja, zašto se to događa mome mužu itd. Teško je to razdoblje i traje neko vrijeme, za koje je potrebno imati puno snage, volje i ljubavi da se okrene stranica života, da se pronađe nada koja pruža novi život. Ako mi, žene, liječenje i apstinenciju prihvatimo kao određenje, koje će nam biti put za promjenu, onda smo na dobru putu. Promjena, kao naš istinski i slobodan izbor, daje nam slobodu ponovnog stvaranja dobroga, a to je nešto veliko. Da, kao što naši muževi liječenjem izabiru drugačiji, i u početku, vrlo težak život, logično je da i mi konačno moramo odabrati. Izabrati i započeti mijenjati sebe nije nimalo lako. Svatko to čini na svoj način, a to je i malo duži proces. No nije ni neostvariv. Lijepo to potvrđuje narodna poslovica - po muci se poznaju junaci.

I tako obitelj polako kreće u novi način komuniciranja, stvaraju se novi osjećaji. Veliki pjesnik Dobriša Cesarić u svojoj pjesmi "Vječni prsten" kaže:
"Još bi nam se mogla
desiti ljubav,
desiti, velim,
ali ja ne znam
da li je želim
ili ne želim."

Odabir je opet naš. Ako odaberemo ljubav, ona opet može postati velika, veće i dublja nego prije. Svaki član postupno i polako počinje preuzimati svoju pravu ulogu i prihvaćati svoju odgovornost. Bitno je da u obitelji vlada osjećaj potpunog povjerenja, da svaki član može slobodno izraziti svoje osjećaje, svoja gledišta, potrebe i zahtjeve. Svi u obitelji postaju neki novi ljudi.

Bitno je da svaki član ima jednako pravo da razvija svoje sklonosti (intektualne i psihičke). Tako se obitelj polako i sustavno opredjeljuje i navikava na nove odnose. To su odnosi jednakosti, uvažavanja i razamijevanja. U obitelji tada vladaju istodobno dva suprotna osjećaja: pripadnost i sloboda, gdje nitko ne gubi, već svi dobivaju.

To su odnosi u obitelji.

A što je sa samcima? Neki od njih nisu ni stupili u zajednicu, nekima se zajednica raspala. Oni su također odabrali način u rješenju svojih problema. I nisu ništa bolje odabrali. Sve je isto, samo su varijacije druge. I oni su pobjegli u alkohol. Naravno, i liječenje i povratak. Nisu oni samci. Morati ćemo razmotriti taj izraz samci, pronaći neku drugu riječ. U našem klubu nema samaca. Zar je čovjek sam, ako zna da ima prijatelje koje može u svako doba dana i noći nazvati i zatražiti pomoć. Zar je on sam ako zna da barem jednom u tjednu netko misli na njega, bez obzira dobro ili manje dobro. (Ako nitko drugi, onda je to naša sestra Nada. Ona zasigurno misli o svakome od nas). Naravno, i oni imaju šansu odabrati svoj put u životu.

Želimo Vam svima na kraju reći: Bez obzira na sve što smo prošli i doživljeli, možda je baš to nama i trebalo, sada smo puno mirnije i sretnije.
Vaše supruge:

Stojanka i Božica

Copyright 2000  Webmaster&Design:


moravek.org