O ANTABUSU U KLUBU

Josip Čelan,
Klub "Dinko Šimunović"

Jedno od zlatnih "pravila igre" Zagrebačke alkohološke škole jest i kontrolirano svakodnevno, bar jednogodišnje uzimanje disulfirama (Tetidis, Disulfiram, Antabus) a potom i nadalje, redovito, u klubu. Iako Antabus, sam po sebi, ne mijenja psihofizičke osnove nagona za pijenjem alkoholnih pića, on je izrazito učinkovito pomoćno terapijsko sredstvo koje uklanja i izolira alkoholičara od alkohola. To pravilo koje uvjetuje uspješnu apstinenciju i koje jest s vremenom preraslo u klupski običaj, nažalost, u pojedinim klubovima liječenih alkoholičara pomalo zamire uz popratni porast recidiva i smanjivanje članstva.

Tko je uopće protiv uzimanja Antabusa? Mislim da su to tri skupine liječenih alkoholičara. U prvome redu i opravdano osobe s teškim oštećenjima srca i jetre koje vegetiraju na čaju, dvopeku, kuhanoj riži i kompotu od jabuka u iščekivanju poboljšanja zdravlja. U drugoj su skupini osobe koje su zbog zlouporabe alkoholnog pića izgubile svaki društveni smisao i koji se nimalo ne brinu o sebi i svojoj obitelji, tzv. nepovratni alkoholičari. Treću i najčešću skupinu čine liječeni alkoholičari koji svjesno, a neki čak i podsvjesno, ne žele doživotno apstinirati. Na liječenje ih je najčešće natjerala nevolja u obitelji, na poslu, policija ili sudska odluka, ili privremeno narušeno zdravlje. Oni jednostavno ne žele svjesno sami sebi priznati da su kronični alkoholičari, koji su doživotno izgubili kontrolu pijenja. Kad prođe nevolja ili prizdrave i ojača njihov organizam, oni polako recidiviraju, uvjereni da mogu stati kad zažele. Priznajem da sam i sam dugo godina bio u toj skupini, sve do prvog liječenja. Meni, osobno, Disulfiram je mnogo pomogao.

Zbog svježe operacije na pankreasu i jetri, bio sam oslobođen Tetidisa tijekom liječenja u dnevnoj bolnici, ali sam u to vrijeme imao i dva recidiva. U klubu su me uspjeli uvjeriti, otvoriti mi oči, grubo mi rekavši istinu o neuzimanju disulfirama. I ja sam počeo, isprva s pola tablete - tek toliko da se senzira pijenje. Danas sam zahvalan Darku, Aleksandri i drugima, uz čiju pomoć moja apstinencija sigurno traje.

U klubu se disulfiram ne uzima: među nama "suhima" vlada sumnja. Marku se čudno sjaje oči a nos mu je crven, Petar neuobičajeno previše brblja a Marija se prečesto nesuvislo smijucka. Jesu li ti naši prijatelji prehlađeni, raspoloženi ili... ili su si cugnuli? Mučno i nepotrebno.

U klubu se Tetidis redovito uzima: svi prisutni smo jednaki, svi smo trijezni. Tim činom jednostavno potvrđujemo svoje članstvo u klubu, svoju pripadnost terapijskoj grupi. A tijekom cijelog tjedna na ramenu nam čuči anđeo savjesti koji nam nijemo šapće: "Ti ne piješ više, ti češ otići u klub i uzimanjem disulfirama svima pokazati svoju trijeznost i pripadnost njima."

Trenutačna nedobavljivost Disulfirama i Antabusa ne bi smjela biti zapreka. Uz dobru volju uvijek se nađe netko tko ide u Sloveniju, Mađarsku i sl. Bitno je imati ga u klubu i redovito uzimati. Isplati se!

-->