SJEĆANJA NA PROF. DR. BRANKA LANGA (1993.-1994.)

dr. Neda Vičić,
liječnik opće medicine

Bliži se još jedna godišnjica smrti našeg prof. dr. Branka Langa.

Prisjećam se jeseni 1993 godine. Jedna od velikih odlika dragog nam profesora bila je ta da znade slušati suradnike, pitati ih za njihova mišljenja o rješavanju nekog problema.

Nisam se slagala s njim u mnogo čemu, ali to ne umanjuje njegove vrline. Bio je uljudan i želio je suradnju sa svima, pa tako i sa liječnicima opće medicine, kojem profilu suradnika i ja pripadam. Razgovaralo se te jeseni o klubovima liječenih alkoholičara, kako ih održati, kako zadržati prostore u kojima se sastaju njihovi članovi.

Tako, u nevezanu razgovoru, profesoru "sine" misao da krenemo u naše župe, da razgovaramo s katoličkim svećenicima, da ih zamolimo za suradnju.

U tim razmišljanjima i pojedinim akcijama prolazila je i zima, još uvijek ratne 1993.-1994. godine.

U veljači se već osjećao dolazak proljeća kojemu smo se svi uvijek radovali.

Dogovarali smo se s profesorom o organizaciji skupa liječenih alkoholičara i njihovih obitelji. Profesor je zamislio da to bude veliki skup, ali nam je za to trebao prikladan prostor.

Dosjetih se da u crkvi sv. Marka Križevčanina u Selskoj cesti 91 ima velika dvorana, koja može zaprimiti oko 400 osoba, a nalazi se ispod cijele crkve u suterenu.

Upravo u tom dogovaranju zatekla nas je tužna vijest: "Umro je iznenadnom smrću prof. dr. Branko Lang!" Bilo je to 4. ožujka 1994. godine.

Priređen mu je veličanstven ispraćaj. Stišavale su se emocije.

Nismo odustali od daljnjeg organiziranja skupa što ga je zamislio sad već pokojni profesor Lang.

Tajnica Udruge, gospođa Lidija Paszko i ja zamolili smo gosp. župnika Franju Juraka da nam ustupi dvoranu kako bismo u njoj održali skup. Rado nas je prihvatio i, bez ikakve materijalne naknade, ustupio dvoranu za jedan vikend u mjesecu svibnju.

I tako se jedne svibanjske subote 1994. održao skup klubova liječenih alkoholičara i njihovih obitelji pod vodstvom alkohologa, psihijatara, terapeuta i drugih suradnika. Skup je vodila naša vrijedna i bliska suradnica profesora Langa, prim. dr. Svjetlana Pintarić. Dvorana je bila popunjena, bilo je oko 350 uzvanika. Na kraju službenoga dijela skupa, srdačno nas je pozdravio i župnik, gospodin Franjo Jurak.

Za glasovirom nas je pozdravio i jedan pijanist. Nisam zapamtila kako se zvao, ali je bilo ugodno slušati ga. Vjerne supruge počastile su nas svojim finim kolačima, a dečki raznim ukusnim sokovima. Cvijeće koje je doneseno na skup da se ukrasi dvorana, odneseno je na grob profesora Langa koji je taj skup bio i zamislio.

Mi smo mu se željeli odužiti, održavši ga!

Uspjelo nam je i mislim da su tada svi članovi klubova liječenih alkoholičara, svi terapeuti i mentori Odjela za alkoholizam Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice" u Zagrebu, bili jedinstveni u želji da klubovi liječenih alkoholičara opstanu. Svi su shvatili i prihvatili da smrću velikih učitelja ne umiru njihova dijela.

PS.

Gospodin Franjo Jurak napustio je župu u Selskoj 91 prošle godine zbog bolesti. Kao župnik djelovao je u župi dulje od 30 godina. Za vrijeme rata pokazao se kao veliki zagovornik pomoći svim ljudima u nevolji. Ovom prigodom zahvaljujemo mu na gostoprimstvu. Obići ćemo ga u njegovu novom domu, donijeti mu Alkohološki glasnik u kojem je tiskan ovaj članak. Neka osjeti da ga nismo zaboravili.

-->