 |
Iz tiska | 60
Odabrao: Josip Čelan
VJESNIK, 28. prosinca 1999.
SESTRA BERNARDICA - ŽENA GODINE
U telefonskoj anketi provedenoj među čitateljicama ženskog tjednika Tena, časna sestra Bernardica Juretić izabrana je za ženu godine 1999. Sestra Bernardica je predsjednica Humanitarne zajednice "Susret", udruge i organizacije za prevenciju i liječenje ovisnosti o drogama sa sjedištem u Splitu. U anketi je glasovala 3491 čitateljica, a u izboru između deset žena s različitih područja života, sestra Bernardica je dobila 1276 glasova (36,5%).
Sestra Bernardica, redovnica Reda milosrđa i psihologinja po struci, priznanje je dobila za gotovo devetogodišnju aktivnost i rezultate koje je postigla u borbi protiv narkomanije, osnivajući savjetovališta i terapijske komune, od kojih je posljednja otvorena prošle godine u Ivanovcu kod Okučana. U 1999. Humanitarna organizacija "Susret" ustanovila je nove programe u borbi protiv ovisnosti: program "Benjamin" namijenjen mladima od 12 do 20 godina i "Plexus", predviđen za ovisnike koji su već uključeni u matadonski program za odvikavanje od teških droga.
Večernji list,17. listopada 1999.
NAŠEM SU NAJSTARIJEM NARKOMANU 42 GODINE
Za narkomane statistike su neumoljive. Životni im vijek nije ni 36, a najstarijem aktivnu u Hrvatskoj samo su 42 godine. Ipak, prave podatke o populaciji, navikama, prvim i posljednjim šutevima potražili smo od Ljiljane Bamburač, voditeljice Centra za prevenciju ovisnosti Zagreb pri Bolnici Vrapče. - Dolaze nam i mladi i stari, a godišnje je u Hrvatskoj oko 980 novih konzumenata. Na liječenjima, u samo nekoliko ustanova, u '98. je bilo 2640 narkomana. Procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 11000 narkomana, iako službena statistika govori o manjem broju. I svi su u opasnosti da i ne dožive dulji narkomanski staž. Naime, i mlade narkomane, koji ne dožive dulji narkomanski staž, ne prevari čista droga već veličina šuta. Neke se uspije i spasiti, ali čekanje Hitne gdjekad je kobno, pa se predozirani narkomani izvlače i međusobno, ubrizgavanjem otopine kuhinjske soli. Međutim, poražavajuće je to što igla privlači toliko mladih, na toliko mjesta u Hrvatskoj da je situacija alarmantna i zato profesionalci imaju nezahvalnu zadaću.
DOKTOR U KUĆI, br.24,siječanj 2000.
PIJEM JER SE BOJIM NEUSPJEHA
Mladen V.:Imam 46 godina i uspješan sam na poslu, ali posljednjih mjeseci progoni me strah od neuspjeha. Ne postoji stvaran razlog, ali strah me tjera da pijem više nego obično. Bojim se da sam možda postao alkoholičar.
Dr. Suzana Kulović: Poslovni uspjeh je opojan, ali sam po sebi nedostatan za kvalitetu života i psihičkog i fizičkog zdravlja. Želja za poslovnim uspjehom je zdrava, a njegovo ostvarenje zadovoljstvo do onog trenutka kad uspjeh postane važniji od njegovih rezultata. Nešto je zajedničko alkoholu i pretjeranoj želji za poslovnim uspjehom. Što ih je više, to je tolerancija veća, pa su potrebne i sve veće "doze" za postizanje dobrog osjećanja. Intenzitet dobrog osjećanja sve je manji, a potrebne "doze" su sve veće. Povećana potreba stvara strah da se neće uspjeti postići željena ili dovoljna "doza". Vi ste ovu analogiju doslovce dokazali sami sebi. Uspjeha, kao niti alkohola, nikad nije dovoljno za smirenje straha od njegovog nedostatka. Pored poslovnog uspjeha i alkohola, potrebno je još nešto da bi ostvareno, doživljeno i konzumirano bilo dovoljno. To nešto je najčešće ljubav. Hoćete li postati alkoholičar ovisi o tome kako ćete postaviti svoj životni plan, gdje ćete vidjeti svoju budućnost, osobni cilj i granice svoje poslovne strasti. Osjećaj straha od neuspjeha pojavljuje se u raznim situacijama, partnerskim, obiteljskim, poslovnim i političkim. Dehumaniziran kontekst u kojem se danas ostvaruje poslovni uspjeh, kod nas i u svijetu, povećava mogućnost pojave straha i njegov intezitet. Strah može biti i realan, a onaj iracionalni koji vi osjećate i opisujete, treba profesionalno procijeniti da biste dobili preciznu dijagnozu i odgovarajuću pomoć. Možete sami pokušati dodati na "dozu" poslovnog uspjeha i straha od neuspjeha, nešto ljubavi. Ako to nije moguće, što je u svijetu poslovnog uspjeha danas više nego često, javite se psihijatru/psihoterapeutu.
Večernji list, 24. studenoga 1999.
U OBRAZOVANJE UVRSTITI ODGOJ!
Stipe Golac, redoviti profesor Visoke učiteljske škole iz Gospića, predlaže ministrici Nansi Ivanišević: - Predlažem ministarstvu da uz strategiju obrazovanja neizostavno uvrsti i strategiju odgoja, jer odgoj nije ništa manje važan od obrazovanja, štoviše, osobno mislim da je taj odgoj važan i prevažan u obrazovanju mladih naraštaja.
Mladi se ne odgajaju na ulici i u zadimljenim kafićima, nego u nekim drugim prostorima: u školama, čitaonicama, organiziranim klubovima za mlade, u dobro osmišljenim televizijskim programima, sportskim dvoranama i, što je najvažnije, u obitelji. Osmišljeni prostori za rad i rekreaciju mladih odvest će ih s ulice i iz polumračnih kafića. Uživatelji droge među našim učenicima nisu više rijetki. Nije li to jedan od velikih razloga da bolje osmislimo život naše mladeži?!
I na kraju, nisam čuo da je netko kazao obrazovanje i odgoj, jer odgoj prirodno stoji ispred obrazovanja. Zato iskreno mislim da bi ljepše zvučalo kad bi se naše Ministarstvo za prosvjetu i šport zvalo Ministarstvo za odgoj i obrazovanje, a o sportu bi trebalo razmisliti kao posebnoj cjelini.
Copyright 1997, 2000
Webmaster&Design:
moravek.org
info@moravek.org
|
