Priča iz života

ŽIVOT S ALKOHOLIČAROM

Zovem se Ana. Rođena sam 1955 godine. Od ranog djetinjstva upoznala sam život s ocem alkoholičarom. Bio je to život pun straha i neugodnih scena. Jednoj takvoj sceni je bio prisutan i moj suprug budući da smo hodali 4 godine. To ga je veoma potreslo. Obećao mi je tada da takvo što nikada neću doživjeti u braku s njime. Odlučila sam se udati za njega, jer sam ga voljela i još uvijek ga volim. Prije braka u mome se društvu pio samo sok jer je moj budući muž bio veliki protivnik alkohola. U braku se život promijenio.
Suprug je često odlazio u društvo, u ribolov i lov, a obveze je u braku zanemarivao. U društvu je znao popiti, u početku rjeđe, a onda sve češće. Toliko se "uhodao", da je početnicima u pijenju bio "trener". Kada je bio pod utjecajem alkohola, kod kuće je vikao na mene i djecu. Mene je vrijeđao u društvu, na ulici, zapravo, nije birao mjesto. Moja su reagiranja su u početku bile suze, razgovori, šutnja po nekoliko dana, a onda sam pustila neka radi što hoće jer naprosto su mu društvo i alkohol bili važniji od djece i mene. Djeca su mnogo patila.
Kćer mu je često govorila da ne pije, ali je to sve bilo bez uspjeha. Sin se još uvijek ne izjašnjava pred njim, ali meni kaže: "Mama, molim te samo šutil da moji prijatelji ne čuju svađu jer me je stid". Nastali su mnogi problemi uzrokovani alkoholom.
Ja sam postala bolesna osoba kojoj treba pomoć jer ovakav život više ne mogu psihički podnjeti. Suprug je u međuvremenu ostao bez posla tako da sada imamo i financijskih problema. Govorila sam mu da ne pije toliko, a on je odgovarao da drugi više piju od njega i da on može biti bez alkohola. Često bih se obraćala za pomoć njegovim roditeljima i tada je neko vrijeme vladao mir, a onda bi krenulo sve po starom. Mnogo smo se otuđili. Nemamo o čemu razgovarati. On zapravo ne sluša kada ja govorim, pogotovo ne o mojim problemima o kojima nikada nije ni htio slušati. Mene tada prođe volja za razgovor, tako da ja većinom kod kuće šutim.
U biti, uvijek je on bio osoba koju se slušalo. Ne mogu reći da je bilo samo ružnih trenutaka. Bilo je i lijepih, npr. uvijek se znao sjetiti godišnjice braka, imendana, rođendana itd. Znao me je iznenaditi s cvijećem ili nekim darom, ovisno o financijskim prilikama.
Trijezan je veoma dobar, vrijedan, pedantan u poslu, razumije se u mehaniku, mesariju, stolariju, a najviše od svega voli roštiljati i spremati kotlovinu. To izvrsno radi. U tome naprosto uživa. Moglo je biti i više lijepih trenutaka, ali, nažalost alkohol nam je poremetio veći dio života.
Moj suprug je došao na liječenje zato da spasi brak jer ja više nisam imala snage da dalje živim u galami, strahu i nesređenim životom. Ovo mi je bilo veoma teško napisati zato što baš nemam nekog smisla za pisanje, a što je još važnije, naprosto se ne želim vraćati u prošlost.
Želim sve ostaviti iza sebe jer osjećam da je tako najbolje. Moja očekivanja i želje su da moj suprug nikada više ne krene tim putem jer ima mnogo boljih i ljepših puteva. Ja mu želim pomoći i redovito ću ići s njim u klub i na obiteljsku terapiju, vodit ću brigu da redovito popije disulfiram u mojoj prisutnosti, a u kući nećemo imati alkohola. Najviše želim da moj suprug nikada više ne dođe na liječenje alkoholizma i da mu dragi Bog da toliko snage, da apstinira do kraja života.
Mnogo lijepog smo u životu propustili i to trebamo nadoknaditi.

 Copyright  1997, 2000     Webmaster&Design:
moravek.org
info@moravek.org