Pisma čitatelja

Poštovana urednice,

molimo Vas da uvrstite u Alkohološki glasnik članke iz našeg tiska koji je šturo izvijestio u povodu Mjeseca borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti u našem gradu.

Novinari u Glasu Slavonije pisali su o onome što je njima odgovaralo za potrebe reklamiranja alkoholnih pića i pušenja, te poskupljenja alkoholnih pića u svrhu promicanja boljeg života, posebno mladih ljudi.

Mi smo u klubu pokušali utjecati na građane i potaknuti ih da sagledaju probleme i bolesti koje su prouzročene pijenjem alkohola. Također smo namjeravali djelovati u školama i organizirati akcije odnosno predavanja i otvorene tribine među mladima, ali nismo naišli na razumijevanje, te su nas neke škole odbile.

S poštovanjem.

Predsjedništvo Kluba Osijek

Ispričavamo se što zbog manjka prostora nismo u mogućnosti objaviti poslane članke. Uredništvo.

Štovana urednice!

Ovim pismom želim istaći važnost druženja i kontakata nas djelatnika u klubovima. Ja zasigurno imam sreću što u blizini imam stručnjake iz Centra za poremećaje i liječenje ovisnosti Rijeka, koji me emocionalno obogaćuju i od kojih sam stekla i stječem iskustva koja su mi potrebna za uspješan rad s ljudima koji su zatražili ili očekuju od mene pomoć.

Katarina Dodić   

Djelatnik u klubu je samo čovjek koji ima svoje osjećaje i veliku profesionalnu odgovornost da se prema sebi ponaša isto kao i prema svima i ne može ostati ravnodušan prema aktivnostima. On mora stalno tragati za riječima koje pokreću i za načinom kako svoju mudrost prenijeti tako da ga svi čuju, kako znati komu se obratiti nježno, kome razumno, a kome vrlo glasno, jer svaka je osoba jedinstvena i treba ju razumjeti u cjelokupnosti njena postojanja. Svaki pojedinac ima svoje vrijednosti i svoje dostojanstvo.

Unatoč tome što smo tijekom obrazovanja i edukativnih predavanja stekli određena znanja iz te djelatnost i naučili slušati, razumjeti druge, pokrenuti ih na zdravu komunikaciju, stekli emocionalno iskustvo i razumijevanje grupne dinamike, ponekad zaostanemo i osjetimo da nam nedostaje kreativne aktivnosti.

Razgovor s dragom djelatnicom Kluba Umag Borislavom Mojčicom, potvrdio mi je slična razmišljanja i iskustvo.

Susret u Opatiji, gdje se održala Prva hrvatska konferencija o alkoholizmu, s Anom Cegledi, višom medicinskom sestrom Klinike za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti KB "Sestre milosrdnice", za mene je tada bio izvanredno dragocjen. Svojom spontanošću u razgovoru, vjerom u promjenjivost situacije u koju se čovjek doveo, vjerom da je napredak uvijek moguć, uspjela je tada uključiti u meni neki mehanizam za nastavak vlastitog razvoja i dala mi potica za pozitivno uzbuđenje u mojemu radu. Govoreći o nekim tehnikama i metodama rada s ljudima i prilagodbi svakom pojedincu, uvidjela sam da je razvila svoj poseban, vlastiti stil, u kojem postoji stalno svjež i produktivan način rada.

Zahvalna sam kolegici Ani na našem ponovnom susretu, na knjizi koju mi je poslala s izvanrednim radovima, a najviše sam joj zahvalna što je u meni ponovno probudila izazov da izbjegnem stagnaciju i monotoniju u aktivnostima.