Alkoholizam je poremećaj ponašanja, koji se razvija polagano, godinama prije nego što alkoholičar dođe na liječenje. Takav se teški, dugotrajni poremećaj ne može liječiti brzim postupkom, bez obzira o kakvom je postupku riječ. Nema lijeka kojim bi se mogao izliječiti alkoholizam, iako neki lijekovi mogu pomoći u njegovom liječenju. Često i sama motivacija za liječenje ne ide baš tako brzo, nego mogu proći i mjeseci prije nego alkoholičar prihvati činjenicu da se nalazi u takvom stanju koje zahtijeva medicinski tretman. No, i sam postupak pridobivanja alkoholičara na liječenje dio je terapijskog procesa.
Alkoholizam je i obiteljski poremećaj, pa od samog početka treba obuhvatiti cijelu obitelj te ju uključiti u terapijski proces. Do danas, nije poznata niti jedna metoda kojom bi se alkoholičar mogao vratiti tzv. umjerenoj potrošnji alkoholnih pića. To znači da je uspješan postupak moguć samo uz potpunu i trajnu apstinenciju.
Svima nam je čudno kada se želimo boriti protiv nečega što je sastavni dio života gotovo svih ljudi. Čovjek si postavlja mnoga pitanja, a najčešća su - zašto i kako.
ZAŠTO se boriti protiv ustaljenog ponašanja ljudi, koje postoji od kada postoji i ljudski rod? To nisu generacijska naslijeđa, nego principi življenja čovjeka, stalna prisila okoline prema pijenju, te se čovjek izvanredno dobro identificira s ostalima, uz obilježja svoje ličnosti. Spoznaja o štetnosti pijenja stara je koliko i pijenje, ali je uvijek gubila bitku s uvriježenim, ustaljenim, individualnim stavom pojedinca da on pije upravo onoliko koliko je to "dobro" i koliko "ne škodi" njegovu zdravlju. Ta se ocjena pojedinca generalizira na cijelu populaciju, koja se dobronamjerno odnosi prema piću ili pijenju, prihvaćajući pijenje kao sastavni dio svojega življenja.
KAKO izmijeniti tako duboko usađene osobne zablude svakog čovjeka? Možda je banalan odgovor, koji rješava suštinu problema - odluka ne piti. Ta jednostavna, ali čarobna formula u sebi nosi snažan pritisak na svakog čovjeka koji želi dobro, dugo i kvalitetno živjeti. Ona razvija osjećaj odgovornosti prema sebi i prema okolini.
Rehabilitacijom i resocijalizacijom osoba ovisnih o alkoholu nastoji se zapravo pomoći im u rješavanju pitanja kako mijenjati duboko usađene stavove i navike pijenja, kao i zablude oko alkoholizmam koji su prisutni i kod pojedinca i društva općenito.
U tom procesu javljaju se mnoge poteškoće, a jedna od primarnih je činjenica da društvo puno više vremena i sredstava troši na obranu umjerenog pijenja, negoli na suzbijanje, liječenje i rehabilitaciju poremećaja nastalih alkoholizmom. A upravo takvo umjereno, socijalno, dozvoljeno, kontrolirano, uobičajeno pijenje izaziva i najveći broj problema. Svaki alkoholičar bio je u jednoj fazi razvoja svoje bolesti tzv. "umjereni potrošač".
Isto tako, činjenica je da veliki broj znanstvenih istraživanja pokazuje i dokazuje da alkoholičar u prosjeku umire relativno rano, tj. gotovo 20-ak godina prije negoli nealkoholičar, te da je alkohol često uzrok nastajanja drugih psihoorganskih oštećenja, koja postaju ozbiljan zdravstveni problem. Sve se to može spriječiti samo liječenjem i rehabilitacijom, ali samo onda ako liječenje započne vrlo rano, odnosno na vrijeme. Istraživanja su pokazala da se srednje trajanje života alkoholičara bitno ne mijenja ako se liječenje započne prekasno, pa čak i u slučaju da je liječenje dovelo do apstinencije i sređivanja obiteljskih i društvenih odnosa.
Opće je prihvaćena činjenica da alkoholizam nije samo bolest u užem smislu te riječi, već on postaje i poseban stil života, isto kao što su umjereno pijenje ili apstinencija. Apstinencija poslije liječenja nije zdravlje, već novi stil života, a ujedno je i preduvjet da se postigne zdravlje te spriječi povratak bolesti. Kad se jednom postigne takav stil života, onda bi bilo zaista nerazumno ga napustiti. Zbog toga, svaki alkoholičar treba njegovati i sačuvati takav stil življenja, jer on sam, kako u njemu napreduje, dalje mijenja svoje ponašanje, shvaćanje i razumijevanje.
Upravo zato govorimo da je cilj svakog liječenja i rehabilitacije osobe s problemom alkoholizma, uz prekid pijenja, kvalitetna promjena ponašanja kao i sređivanje obiteljskih, radnih i društvenih interakcija. Da bi se to postiglo, kompletnu obitelj se pokušava aktivirati u izmjeni vlastita ponašanja. No, najčešće ni to nije dovoljno, već nam je cilj svakog terapijskog zahvata da se i alkoholičar i njegova obitelj uključi i sudjeluje u druženju s drugim ljudima s istim problemima, a sve po principu - pomažući drugomu, pomažem i sebi.
Što se uopće podrazumijeva pod pojmovima resocijalizacija i rehabilitacija? Pod rehabilitacijom smatra se proces pomoći pojedincu da bi se osposobio za normalno društveno funkcioniranje u fizičkom, psihičkom i socijalnom smislu. Pod resocijalizacijom, koja se praktički odvija paralelno s procesom rehabilitacije i nastavlja se na njega, podrazumijevamo aktivnosti koje se vode u cilju uključenja rehabilitiranih osoba u normalne društvene tokove. Važno je reći da su i liječenje i rehabilitacija i resocijalizacija dijelovi jedne cjeline ili procesa, jer jedan dio ovisi o uspjehu ili neuspjehu drugoga, a svi zajedno imaju isti cilj - usmjeriti pojedinca na kvalitativno drugačiji način življenja.
Različite su mjere odnosno metode pomoću kojih nastojimo djelovati na svakog pojedinca u pravcu liječenja i rehabilitacije. Osnovna su dva načina.
Detoksikacija; je relativno jednostavan postupak, ako ga vodi iskusan liječnik, no, nažalost nije dovoljan za rješavanje problema, jer, kao što znamo, bez nastavnog liječenja većina alkoholičara ubrzo nastavlja piti.
Psihoterapija; koja spada među najčešće primjenjivane metode. Ono što valja napomenuti jest činjenica da postoje različite psihoterapijske škole, a koju od njih će koristiti terapeut u svom radu, ovisi isključivo o stručnjaku, njegovom znanju i iskustvu, kao i o strukturi ličnosti samog terapeuta.
U psihoterapiji alkoholizma pokušane su razne metode individualnog i grupnog postupka, od najpovršnijih do dinamskih, psihoanalitičkih. Psihoterapija je unijela znatan napredak u postupak s alkoholičarima, a u najmanju ruku prekinula je i agresivan terapijski stav prema alkoholičaru odnosno ovisniku općenito.
Danas se sve više zagovaraju različiti grupni psihoterapijski postupci, a osobito se često spominju terapijska zajednica te obiteljsko liječenje. Individualna terapija u postupku liječenja alkoholičara ne može dati, u pravilu, bitnijih rezultata, jer alkoholičar ima poteškoća ne samo na individualnom planu, već i u obiteljskim i širim društvenim odnosima.
Valja reći da je svakako puno uspješniji interdisciplinarni pristup rješavanju ovog problema, dakle, međusobna suradnja različitih stručnjaka, gdje je zapravo ta interdiciplinarnost orijentacija u radu s pojedincem, način mišljenja svakog stručnjaka ponaosob, odnosno pristup problemu ovisnosti kao takvom. Upravo takvom, međusobnom koordinacijom svih ljudi koji se bave ovisnošću, postižu se terapijski kvalitetniji učinci.
Treba reći da svakako jednu od vodećih uloga u procesu rehabilitacije i resocijalizacije imaju klubovi liječenih alkoholičara. U klubu se nastoji motivirati i alkoholičara i obitelj prema promjeni stila življenja. U početku svog liječenja i rehabilitacije, alkoholičar ima određeno iskustvo i znanje o načinu kako se pije, kako se postaje alkoholičarom, kako dolazi do pojave problema u svakodnevnom funkcioniranju. Ta iskustva ne samo da mu ne koriste, već mu na neki način i otežavaju. On ta svoja znanja i iskustva mora zaboraviti, odbaciti, izmijeniti i naučiti kako se može živjeti bez alkoholnih pića, kako se postaje apstinent, kako se sređuju odnosi u obitelji ili radnoj okolini. To nije lako i zahtijeva veliki napor i samog pojedinca i svih članova u klubu, kao i stručnjaka - terapeuta, kojemu je jedan od ciljeva rada u klubu upravo promjena stavova i navika, načina razmišljanja u pozitivnom smjeru. Pri tome, treba imati u vidu da je svaki pojedinac u klubu osoba specifična, jedinstvena i ima samo svoje, individualne potrebe, te svaki terapeut mora znati i umjeti prilagoditi se svakom pojedincu, rukovodeći se upravo principom da ono što je djelotvorno kod jednog ne mora biti i kod drugog pojedinca. Svakako treba reći i to da je cilj rada u klubu upravo postići jednu ugodnu atmosferu svakom članu kluba, kao i dati svakome mogućnost da iskaže svoje mišljenje i stav, te pokušati djelovati prema članovima kluba u smislu promjene onog negativnog, što ih je u krajnjem slučaju i dovelo do toga da imaju problema s alkoholom.
Na kraju valja reći još i to da alkoholičar mora naučiti prepoznati kod sebe sve one rizike u koje ga alkoholizam dovodi i naučiti kako prevladati probleme na jedan drugačiji, kvalitetniji i bolji način, kako za njega, tako i za njegovu obitelj.
