Običaj pijenja alkoholnih pićaKlinika za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice" Zagreb Pijenje alkoholnih pića dio je običaja i navika jedne uže zajednice, društva i naroda. Običaji i navike nisu isključivo vezane uz pijenje alkoholnih pića, već uključuju, u primarnom smislu, i druge običaje i navike: gozbe, veselja, grupna sastajanja, zajedničke zabave, važne datume, događaje itd. U suvremenom životu napetost i tjeskoba postaju fenomeni koji se rješavaju u nekim sredinama pijenjem alkoholnih pića. Individualna i kolektivna napetost je na taj način potakla nove običaje i navike pijenja alkoholnih pića. Mada se čini da u ljudskim zajednicama postoje isti običaji i navike pijenja, mora se utvrditi kako neke zajednice svojim običajima više favoriziraju pijenje alkoholnih pića (u čestini i količini), a neke manje. Neke zajednice imaju specifične običaje koje favoriziraju čestinu i količinu pijenja alkoholnih pića do granice koja je vrlo blizu alkoholizmu. Sigurno da postoje razlike u običajima i navikama pijenja, kao npr. između Francuske, Grčke, Italije, Hrvatske i Španjolske s jedne strane, i sjeverno-europskih zemalja. Postoji razlika u običajima i navikama pijenja između Amerike i Europe. Postoje također razlike u običajima i navikama pijenja seoskog i gradskog stanovništva, između industrijski razvijenih zemalja i tzv. zemalja u razvoju. Mada smo zemlja s visokom unutrašnjom migracijom, još uvijek možemo identificirati specifične običaje i navike pijenja, primjerice zagorske regije u usporedbi s dalmatinskom. Svi naši gradovi ispremještani su običajima i navikama pijenja specifično gradskog sustava i migracijskog (obično sa sela) sustava. Usporedo s takvim načinom pristupa prevenciji, pristupilo se i metodologiji pomoću koje se mijenja odnos prema upotrebi alkoholnih pića. Taj se odnos nastoji mijenjati seminarima za senzibilizaciju, osobito istaknutih, uglednih osoba koje mladim osobama služe za uzor i identifikaciju (nastavnici, rukovoditelji, liječnici itd.). Uz sve to, trebalo bi mijenjati običaje i navike pijenja. Bez bitnog mijenjanja običaja i navike nije moguće u pravom smislu promijeniti odnos prema upotrebi alkoholnih pića. Alkoholičari se liječe po kompleksnom socijalno-psihijatrijskom programu, u kojem je temeljno obiteljsko liječenje i klub liječenih alkoholičara (uz grupnu psihoterapiju, terapijsku zajednicu, edukaciju i ev. medikamentno liječenje). Centar je postupno postao veoma važan centar za multidisciplinarne studije i liječenje alkoholizma. U ožujku 1998. godine Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske odabralo je Centar za Hrvatski referentni centar za alkoholizam. Od samog početka proučavanja i suzbijanja alkoholizma ali i kasnije, u brojnim istraživanjima, alkoholičari potječu iz obitelji alkoholičara, u većoj mjeri pripadaju alkoholnoj subkulturi i da su vrlo rano došli u dodir s alkoholnim pićem i počeli piti. Na temelju empirijskih iskustava i nekih parcijalnih ranijih istraživanja smatrali smo da mora postojati razlika između skupine alkoholičara i nealkoholičara, te smo proveli istraživanje s ciljem da se utvrdi postoji li razlika između skupine alkoholičara i nealkoholičara s obzirom na neke podatke alkoholne supkulture, koje smo nazvali sociokulturološki aspekti pijenja alkoholnih pića i alkoholizma. U sklopu istraživanja izradili smo upitnik o sociokulturološkim aspektima pijenja alkoholnih pića i alkoholizma. Upitnik je popunilo 200 alkoholičara liječenih u Klinici za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti KB "Sestre milosrdnice" (eksperimentalnu skupinu činilo je 100 radnika i službenika jednog zagrebačkog poduzeća. Rezultati istraživanja prikazani su tablično i grafički. Tablica 1. prikazuje dob ispitanika eksperimentalne i kontrolne skupine kada su prvi puta probali alkohol. Postoje statistički značajne razlike između eksperimentalne i kontrolne skupine. Tablica 2. prikazuje dob ispitanika eksperimentalne i kontrolne skupine kada su počeli piti. Alkoholičari eksperimentalne skupine počeli su ranije redovito piti alkoholna pića u usporedbi sa skupinom nealkoholičara,, u kojoj nalazimo i 37 % ispitanika koji uopće ne piju alkoholna pića (apstinenti). Na slici 1. prikazani su podaci o pijenju alkoholnih pića u roditeljskom domu ispitanika eksperimentalne i kontrolne skupine. Znatno se više pilo u domu alkoholičara, poglavito svaki dan poslije obroka i za vrijeme posla. U kontrolnoj skupini više se pilo u prigodama. Znakovito je za obje skupine da je malen broj roditeljskih domova u kojima se nije pilo. Slika 4. prikazuje obiteljsku anamnezu alkoholizma u eksperimentalnoj i kontrolnoj skupini,. Analiza rezultata istraživanja putem upitnika pokazuje da je prvo piće bilo ponuđeno u eksperimentalnoj grupi od strane oca u 23%, a u kontrolnoj u 2% slučajeva. Analizirajući rezultate istraživanja došli smo do zaključka da je pijenje alkoholnih pića i alkoholizam usko povezan sa stavom prema pijenju u primarnoj obitelji, koja je imala visoku toleranciju prema upotrebi alkoholnih pića u skupini alkoholičara. Ispitanici iz eksperimentalne skupine (za razliku od kontrolne) ranije su došli u dodir s alkoholnim pićem, ranije su počeli redovitije piti, imaju veći broj očeva alkoholičara koji su i više nudili alkoholno piće djeci. Istraživanje je pokazalo da naglašena alkoholna kultura stvara povoljnu osnovu za nastanak alkoholizma. Osobito ističemo da se u roditeljskom domu pilo svaki dan prije obroka i za vrijeme posla znatno više nego u kontrolnoj skupini, u kojoj se pilo u većoj mjeri (45%) prigodno. |
|
moravek.org |