 
 |
SPORTSKO DRUŽENJE KLUBOVA LIJEČENIH ALKOHOLČARA
Bilo je to davno, kada smo svi mi više davali jedni drugima, iznalazili nove oblike zbližavanja, a uz to održavali apstinenciju naših liječenih obitelji.
Uz mnogo dobre volje i puno topline okupljali smo se s cijelom obitelji u klubu. Bilo je tu i djece. Ona često nisu mogla mirno dva sata slušati što mi stariji razgovaramo, pa smo im priuštili viseću kuglanu.
Malo po malo, još davne 1983. godine u svoj smo program rada za 1984. stavili sportske susrete Kalničko-bilogorsko-varaždinske regije.
Imajući u vidu da svako druženje našeg kluba s drugim klubovima, tj. njihovim članovima, može pridonijeti većem odazivu obitelji u klub, mi smo uz veliku volju i uz pomoć pokojnog dr. Totha željeli organizirati što bolje druženje.
Već tada je naš Klub "Centar" bio poznat po mnogim novim metodama kojima smo željeli okupiti što više obitelji. Znali smo, kao što i danas znamo, da samo uključivanje cijele obitelji liječenog alkoholičara može imati pozitivne rezultate u liječenju. Sa zadovoljstvom mogu reći da imam prekrasne uspomene na sve održane susrete, i ja i cijela moja obitelj. Bili smo začetnici nečeg što još i danas traje jer 15 godina nije malo.
Nijedne susrete nismo propustili. Unatoč svim poteškoćama, mi smo uvijek bili sudionici sportskih igara pa čak i moje unuke već znaju za
njih.
Veseli me to da su ti športski susreti prerasli u tako lijep način druženja trijeznih obitelji. Nije bitno tko će pobijediti, bitno je druženje, šale i sve ono što skup od oko 150 ljudi može pružiti. Život postaje mnogo lakši i ljepši. Rekreacije ne štete nikome, ni starima ni mladima.
Često se sjetim kako su moja djeca, tada od 9 i 10 godina, živjela za taj dan. I dan-danas oni sa mnom, bez obzira na svoje obveze, oni taj dan, kao na nekom izletu, provedu sa mnom. Moje unuke sudjeluju kao pravi mali trezvenjaci, navijači, uz svog djeda. Vesele se poznanstvu s drugom djecu koja sa svojim roditeljima dođu na susrete.
Kada sam prelistao neke stare napise o klubu "Centar", nekako mi je oko srca bilo toplije. Ipak uz časopis Staze i naši sportski susreti su živi i daj, Bože, da još mnogi naraštaji dožive okupljanje najvećega broja trijeznih ljudi na jednom mjestu, gdje se onda nađu šala i pjesma, uz sok ,vodu i kavu.
Ove je godine na Kalniku bilo neopisivo živo, pomalo naporno jer nas baš vrijeme nije poslužilo. Ali sve u svemu bilo je prekrasno.
Nadam se da će i dogodine biti više trijeznih ljudi sa svojim obiteljima na 16.
sportskim susretima.
  moravek.org |
