 
 |
Iz medicine |
| Bolesti bubrega koji ne mogu eliminirati mokraćnu kiselinu |
| Bolesti stvaranja obilja nukleoproteina Policitemija, leukoza, perniciozna anemija, hemolitična anemija, multipli mijelom, neki tumori |
| Uzimanje lijekova koji ometaju izlučivanje urotraktom Acetilsalicilna kiselina (Andol, Aspirin), sulfonamidi (Sinersul), pirazinamidi |
| Ostale
bolesti Hipotireoza, šećerna bolest, psorijaza, alkoholizam, hiperlipoproteinemija (povišene masnoće), debljina, ateroskleroza, gladovanje te preobilno uživanje rizične hrane u zdravih ljudi i sl. |
U praksi nalazimo bolesnike s asimptomatskom hiperuricemijom (povišena mokraćna kiselina u krvi bez izraženih simptoma), bolesnike s akutnim napadom urolitijaze (napad bubrežnih kolika zbog kamenaca koji nastaju od soli mokraćne kiseline koje se talože u bubrezima), bolesnike s ireparabilnim (nepopravljivim) deformacijama koštano-mišićnog sustava te bolesnike sa strukturnim i funkcionalnim promjenama mnogih drugih organa i sustava u kojima se odlaže mokraćna kiselina i njene soli..
Čimbenici koji provokativno djeluju na pojavu akutnog napada gihta jesu: trauma određenog zgloba ili čak svaka fizička trauma ili stres, hladnoća, vlaga, alkoholna pića, gubitak krvi, neki lijekovi ( inzulin, dijuretici, soli zlata , acetilsalicilna kiselina čak i do tri grama dnevno...) te neka rizična hrana kao sardine, kavijar, ikra, sok pečenke, ekstrakt mesa, iznutrice, suhomesnati proizvodi, pa se u slučaju urične dijateze -sklonosti organizma prema nakupljanju mokraćne kiseline iz brojnih razloga- (tablica 1), preporučuje izbjegavanje ovih čimbenika.
Akutni napadaj gihta u zglobovima naziva se urički artritis. To je recidivirajući (ponavljajući) napadaj upale zglobova, nastaje naglo a praćen je izrazito jakom boli, oteklinom, crvenilom i oštećenjem funkcije zgloba. Sedimentacija je povišena a često su povišeni i temperatura i leukociti.
Najčešće zahvaćeni zglobovi u organizmu su metatarzofalangealni zglob palca noge i prsta do njega (slika 1), gležanj, distalni ručni zglobovi, koljeno, lakat itd.
Upaljeni zglob je vrlo topao, takav ostaje oko četrnaest dana (ako nije liječen), nakon toga znakovi bolesti prestaju da bi se funkcija zgloba vratila na normalu. Sljedeći napadaj može nastati nakon nekoliko mjeseci ili godina i tada govorimo o kroničnom uričkom artritisu.
Urati (soli mokraćne kiseline) talože se i u tetive i ligamente, dlanove, skleru, iris, jezik, srce, prepucij, vjeđe, uške, kožu, mozak i srce te drugdje, gdje se stvaraju upalne i degenerativne promjene koje smetaju i onemogućuju rad organa. U bubrezima se talože u obliku kamenaca ali i u bubrežnim krvnim žilama te parenhimu tako da imamo nefropatije, nefroskleroze, fibroze, nefrolitijaze i pijelonefritise (upale bubrega).
Urična dijateza dijagnosticira se ovim kriterijima: trodnevna dijeta bez nukleoproteina, nalaz urata u tofusima i aspiracijskom materijalu dekompenziranog zgloba, dokazivanjem uratnih kamenaca iz urotrakta, rtg pretragom kostiju te tipičnim napadajem gihta .
Terapija akutnog gihta je indometacin ili fenilbutazon, mirovanje, laktovegetabilna dijeta, alkalna voda, soda bikarbona, 2-3 litre tekućine dnevno, samo 1 g bjelančevina po kg težine.
Za kontrolu hiperuricemije dajemo urikozurik Probenecid, a ako je bubrežna funkcija slaba, daje se Alopurinol koji sprječava stvaranje mokraćne kiseline.
Treba u akutnom napadaju mirovati, čak i kraće imobilizirati ekstremitet u sadrenu longetu, a u toj se fazi primjenjuje i krioterapija (hladni, tekući dušik) ili hladni oblozi tri puta dnevno po pet minuta.
Kod kroničnog uričkog artritisa treba održavati funkciju zglobova i medicinskom gimnastikom sprječavati razvitak deformiteta.
Trofičke promjene mišića zbog inaktivnosti liječe se i elektrostimulacijom, koristeći se pri tome strujama moduliranima po jakosti. Toplinske postupke, masažu i balneoterapiju treba izbjegavati jer provociraju akutni napadaj artritisa.
Važno je ukloniti rizične provokativne čimbenike koji su već navedeni.
