|
Iz oglednog kluba Psihijatrijske bolnice Jankomir
IZVJEŠĆE O RADU ZA RAZDOBLJE OD 17.6. 1999. DO 16.6.1999. GODINE
Predsjednik Oglednog kluba Psihijatrijske bolnice Jankomir
Prof. Erika Kovačević
Upravo proteklu godinu dana ponovo smo marno iskoristili provedku programa rada prihvaćenog na prošlogodišnjoj redovnoj skupštini Oglednog kluba. Tijekom toga vremena na Odjel za alkoholizam bilo je primljeno 329 novih bolesnika, što istodobno znači da je broj prijema jednak lanjskome. Ove godine na odjel je primljen znatno manji broj žena, ali je u broju primljenih bila nešto veća zastupljenost mlađih dobnih skupina alkoholičara. Prijemom na odjel ti su bolesnici postali i članovi Oglednog kluba Psihijatrijske bolnice Jankomir.
U ostvarenju programa kompleksnog liječenja alkoholičara, ove su godine sudionici bili liječeni alkoholičari, članovi njihovih obitelji, bivši članovi Oglednog kluba, prijatelji iz mnogih klubova iz raznih županija Republike Hrvatske i naš terapijski tim.
Veći interes za liječenje svih zaposlenika i u ovom su razdoblju iskazali mnogi poslodavci, koji su se i sami uključili i aktivno surađivali u procesu terapijskog rada na odjelu.
Ogledni klub i ove je godine bio mjesto, gdje se stalno pozitivno djelovalo na bolesnike i članove njihovih obitelji s ciljem, da se dobro pripreme za aktivan i kreativan rad u matičnom klubu. Analizirao se rad u klubu na terenu i kritički procjenjivalo vlastito sudjelovanje u tome radu. Imali smo pritom na umu, da se nova znanja, spoznaje i cjelokupna terapijska kultura, stečene u Oglednom klubu, mora provoditi i promicati ne samo u matičnom klubu, nego i šire.
Članovi Oglednih klubova bili su sudionici u raznim aktivnostima izvan odjela bolnice. Sudjelovali su na mnogim godišnjim skupštinama Zajednice klubova liječenih alkoholičara Zagreba i šire, posjetili su Hrvatsko narodno kazalište, muzeje, izložbe, odlazili na izlete. Bili su nosioci prigodnih programa i predstava na odjelu i u bolnici. Pisali su za "Alkohološki glasnik", sudjelovali u radio-emisijama i drugdje.
Članovi terapijskog tima bili su aktivni i izvan matične kuče. Nazočili su brojnim godišnjim skupštinama, stručnim skupovima, održavali predavanja i provodili edukaciju, istupali u elektronskim medijima, pisali za "Alkohološki glasnik" i bili članovi u redakciji istog lista, aktivni sudionici u radu Zajednice klubova liječenih alkoholičara Zagreba, stalno i korisno surađivali s Klinikom za alkoholizam Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice", Odjelom za alkoholizam Kliničke bolnice "Vrapče", Kaznenim zavodom "Turopolje" i drugima. Dvoje djelatnika našega tima stručni su djelatnici u klubovima na području Zagreba.
Od 1980. godine kada je Ogledni klub osnovan, postao je i ostao mjesto za brojne liječene alkoholičare i članove njihovih obitelji, naše suradnike i brojne prijatelje, što nama čini iznimnu čast i zadovoljstvo, ali i svojevrsno priznanje.
Slobodna sam stoga zaključiti da smo unatoč brojnim poteškoćama, Program rada uspješno ostvarili zahvaljujući savjesnom radu cjelokupnog tima, ali i onima, čija nam je pomoć bila dragocjena.
PLAN RADA ZA RAZDOBLJE OD 16.6.1999. DO 16.6. 2000
Tajnik kluba
Dubravka Lacković, dipl. ing.
Godine prolaze, bliži se 2000. Često se pitamo kamo idemo, što nas čeka, što će se dogoditi? Neki odustaju, pojedini se boje, neki su ravnodušni, a ima ih koji su odlučili boriti se.
Na svima nama je da se svaki dan iznova pitamo što zapravo želimo, što činimo da bismo postigli to što želimo i da li nam to što radimo pomaže.
Na budućnost utječemo svojim sadašnjim postupcima. Kao što smo bili aktivni sudionici u razvoju svog alkoholizma, tako bismo trebali biti aktivni sudionici u svom liječenju, odnosno planiranju kvalitetnijeg i dostojanstvenijeg života.
S obzirom da smo tijekom liječenja naučili da ne možemo mijenjati svijet i druge, nego jedino sebe, jedini izlaz je da se usredotočimo na ono što možemo, a to je mijenjanje vlastitih stavova, sustava vrijednosti i ponašanja. Preuzimanje odgovornosti za svoje ponašanje je jedini put k zdravljju i uspjehu. Nitko na svijetu neće i ne može uraditi ono što moramo sami i nitko ne može živjeti naš život umjesto nas. Ali na tome putu nismo sami. I obitelj i prijatelji, kolege s posla, terapeuti i članovi kluba mogu pomoći, ako im pokažemo da to želimo i da nam trebaju. Uspješniji su oni koji pitaju i traže, nego oni koji čekaju i ne čine ništa.
U tom smislu je koncipiran i naš terapijski program, te su sva naša nastojanja usmjerena na to da pomognemo svakom članu u stjecanju uvida u vlastiti problem, evaluaciji dosadašnjeg ponašanja i pronalaženja kvalitetnijih izbora u životu.
Klub je stoga važno mjesto za sve one koji ne odustaju i koji žele napredovati. Ako si nezadovoljan, pokušaj biti kreativan, reci ili napravi nešto novo, drugačije, jer ima još mnogo mogućnosti prije nego što odustaneš i digneš ruke od svega.
Zato, pomozimo svi zajedno svima koji su započeli, potaknimo one koji su stali, probudimo one koji su se uspavali i započnimo od danas, a ne "od sutra".
Pružimo ruku prijateljstva, ponajprije sami sebi, a zatim svima onima koje trebamo i koji trebaju nas.
Copyright 1999, 2000
Webmaster&Design:
moravek.org
|