Odrasla sam u obitelji u kojoj je bilo problema vezanih uz alkoholizam. Moj je otac pio. Zbog posla bio je odvojen od kuće, ali kad je dolazio, tada su nastajali problemi. Obično bi se okomio na majku i njenoga oca. Potom nas je i napustio. Majka i nas šestero braće i sestara ostali smo sami. Školovali smo se i kretali u život. Međusobno smo se pomagali. Moj brat i ja smo odgađali trajne veze i pomagali majci da mlađa braća i sestre završe školovanje.
Zaposlila sam se u "Studentskom centru". Nekoliko godina kasnije u moju tvrtku je došao Jakob. Postali smo prijatelji. Kasnije to je prešlo u vezu. Nakon dvije godine hodanja sklopili smo brak. Ništa posebno nisam zamjećivala kod Jakoba što bi bilo u vezi s alkoholizmom, vjerojatno i zato jer sam ga voljela. U društvo u koje smo odlazili zajedno, oboje smo znali popiti alkohola.
Jakob je dobio dosta odgovoran posao, mnogo je radio i ostajao i duže, te zbog naravi posla, dosta je kontaktira s ljudima. Nakon poslovnih dogovora odlazili su na piće... Rodilo nam se dvoje djece, jedno za drugim. Ja sam postala vezana za kuću.
Polako je on širio krug ljudi i sve je kasnije dolazio kući, katkad i pijan. Na početku je to bilo nekoliko puta u mjesecu, pa je prešlo u jednom tjedno, da bi završilo s nekoliko uzastopnih dana pijenja. Onda je počelo prigovaranje s moje strane koje bi završilo međusobnom svađom. Nakon toga stanje bi se privremeno popravilo da bi nakon nekog vremena sve bilo po starom.
Djeca su stasala do puberteta i počela su ocu prigovarati, pogotovo kćer. Bilo ju je sram ako bi ga srela pijanoga u naselju. Međutim, zdravlje mu se narušilo, i od prevelikog obujma posla i neuredna života.
Više se nismo imali na koga ljutiti, nastojali smo ga zaštiti od njega samoga. To je sve doduše, trebalo izdržati, pogotovo ako ga nije bilo kući do određenog vremena. Znalo mu se dogoditi da padne i da se ozlijedi, nakon čega je dolazio kući pun modrica. Na njega se više nismo mogli osloniti.
Određenu svotu novca je davao u kuću i to je bilo sve. Na moj i svekrvin nagovor 1995. pristao je na vikend liječenje od alkoholizma. Apstinencija je trajala tri mjeseca. Nakon toga zatražila sam pomoć u poduzeću, ali mi nitko nije izašao u susret. I dalje je teklo sve po starome. Sve je palo na moja leđa. Uz profesionalne bolesti, postala sam sklona svim virozama zbog iscrpljenosti organizma. Djeci sam se posvetila što sam najviše mogla. Bila sam dosta stroga prema njima. Imali su tako i oni
određena zaduženja u kući. O svemu smo otvoreno razgovarali. Ako je bio potrebno popuštanje s bilo koje strane, to se nastojalo postići (izlasci, slobodne aktivnosti, izleti).
Sada smo svi četvero svjesni da je jedan lijep dio života prošao osiromašen, ali smo se okrenuli boljoj budućnosti i radimo na tome. Suprug je otišao na liječenje iz zdravstvenih razloga, ali mislim i zbog nemogućnosti da se više u svemu tomu snađe. Nije više u tome vidio ništa pozitivno. Što se mene tiče, što je u mojoj moći, ja ću mu pomoći, pogotovo što mu vjerujem.
