PROCES PRESTANKA PUŠENJA

Prim. dr. sc. Nevenka Čop- Blažić
Član Povjerenstva Ministarstva zdravstva za borbu protiv pušenja,
Klinika za neurologiju KB "Sestre milosrdnice",Zagreb

Prestati pušiti je izazov pred kojim se prije ili kasnije nađe svaki pušač. Iskustvo većine pušača je da nije jednostavno prestati pušiti i da se najčešće uspije definitivno ostaviti cigaretu tek nakon višekratnih pokušaja prestanka. Onima koji nikad nisu pušiti teško je shvatiti pušača koji u tako beskrajno mnogo situacija jednostavno mora zapaliti cigaretu.

Malo je, naime, aktivnosti tijekom dana za vrijeme kojih pušač ne zapali cigaretu. Bilo što da se dogodi ili ne dogodi u životu pušača, može rezultirati idejom da zapali cigaretu. Želja za pušenjem može se javiti bez obzira na razinu nikotina u krvi. Pušač godinama u određenim situacijama pali cigaretu i to ponavlja tisuće puta. Pri udisanju duhanskog dima on želju za pušenjem u isto vrijeme zadovoljava i jača. Ovisnost ne nastaje preko noći. Ona se razvija polagano tijekom vremena u kojem pušač najčešće i ne razmišlja o tome da bi mogao postati ili da je već postao ovisan. Mnogi tek kad prestanu pušiti i pokušaju opstati kao nepušači, shvate da su uhvaćeni u zamku ovisnosti. Paljenje cigarete kod njih nije slobodan izbor već rezultat ovisnosti o nikotinu. Ovisnost nikotinu uključuje nekoliko različitih komponenti. S jedne strane tu je tolerancija koja označava fenomen potrebe sve veće doze nikotina da bi se postiglo željeno djelovanje. Nadalje prisutna je fizička ovisnost koja se može prepoznati po apstinencijskim simptomima, i konačno psihička žudnja koju je teško objasniti neuralnim mehanizmima.

Pušače koji su postali ovisni o nikotinu moguće je prepoznati po određenim značajkama. Najčešće su već pokušali ozbiljno prestati pušiti, iskusili su apstinencijske poteškoće, te nastavljaju pušiti unatoč ozbiljnoj bolesti za koju znaju da ima veze s pušenjem.

Nikotinski apstinencijski sindrom javlja se obično 24 sata nakon prestanka pušenje ili drastičnog smanjenja broja cigareta. Najčešći simptomi su:

žudnja ili glad za cigaretom
razdražljivost
teškoće u koncentraciji
umor
povećan apetit
usporena srčana akcija
glavobolja i
vrtoglavica.

Uz ove najčešće simptome mogu se javiti i drugi simptomi, kao što su depresija, anksioznost, konfuznost, nesanica ili pospanost, osjećaj napetosti čeljusti, dijareja ili opstipacija, kratkotrajne smetnje sjećanja, senzacije oko očiju, mučnina, retencija vode, osjećaj nadutosti i drugi. Svaki pušač ima svoj posebni kemijski " make up", pa se sukladno tomu javljaju nakon prestanka pušenja i različiti simptomi.

Milijuni ljudi diljem svijeta, posebno u civilizacijski naprednijim zemljama, prestali su pušiti. Pušači se razlikuju po razlozima zašto puše, stupnju ovisnosti i motivima za prestanak pušenja. Kako ne postoje dva ista pušača, nema ni univerzalne metode liječenja koja bi svakom pušaču omogućila da postane nepušač.

Proces prestanka pušenja sastoji se od tri faze. To su priprema, prestanak i održavanje apstinencije. Ove faze različito dugo traju kod pojedinih pušača.
Imajući na umu činjenicu da:

svake godine više od tri milijuna ljudi prestaje pušiti
većina je pušača zabrinuta zbog zdravstvenih posljedica pušenja
većina je pušača voljnija prestati pušiti ako im to liječnik savjetuje
većina pušača rado prihvaća tehnike samopomoći i grupne programe
većina pušača posjeti liječnika najmanje jedanput na godinu

Svaki bi liječnik trebao:

svojim nepušenjem biti uzor pacijentima i pridonijeti stvaranju nepušačkog ozračja
pitati svakog pacijenta za pušačku naviku
dati informacije o zdravstvenim rizicima pušenja i smanjenju rizika prestankom pušenja
ohrabriti pacijente da apstiniraju izravnim savjetima i sugestijama
uputiti pušače koji nisu u stanju prekinuti s pušenjem na programe odvikavanja od pušenja
propisati odgovarajuća pomoćna sredstva u odvikavanju od pušenja pušačima kojima je to potrebno
upoznati pušače koji su prestali pušiti s visoko rizičnim situacijama u kojima najčešće dolazi do recidiva
ponuditi pušačima pisane upute poput priručnika " I vi možete prestati pušiti"

Svaki pušač ima pravo dobiti potporu i pomoć u svladavanju pušenja. Hoće li uspjeti ili ne ovisi o tomu koliko je motiviran kao i o stupnju ovisnosti.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ove godine je stavila u središte pozornosti prestanak pušenja, tako da će i Osma konferencija "Zdravlje ili pušenje", koja će se održati 3l. svibnja na Svjetski dan nepušenja, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja, u Starogradskoj vijećnici, Čirilometodska 5 u Zagrebu, s početkom u l3 sati, biti posvećena odvikavanju od pušenja i temi kako mladima pomoći da kažu DA nepušenju.

U Zagrebu su se svi programi odvikavanja od pušenja počeli provoditi još 1972. g. u KB "Sestre milosrdnice", da bi kasnije, 1988. g. bila osnovana Zagrebačka škola nepušenja, koja je prošle godine obilježila deset godina rada.

Premda, kad je u pitanju problem pušenja, prioritet treba dati prevenciji, valja istaći da uspješno suzbijanje pušenja nije moguće provoditi bez programa odvikavanja, koji sačinjavaju vitalni dio strategije suzbijanja pušenja.

moravek.org